Medija iz „odavde“
Kratki kurs medijske manipulacije, uvod , SD, lekcija 1.
Na jednom primjeru iz Slobodne Dalmacije pokazat ću kako funkcioniše ( Jergovićev zakon o jeziku) medija iz odavde.
Na mobitelcu nabasah na naslov:„Politolog iz Austrije govorio o ustašama, pozdravu „Za dom spremni“, Thompsonu, Hrvatskoj. Spominje kukavice , licemjerje“ (SD 31. X. 2023.) Što je sad pak to? ( Was ist das?) „Politolog iz Austrije“, razumio sam, trebao bi nam utjerati strah u kosti. Čitam dalje i nkis bog zna kaj. Umjesto autora navedeno je . „Piše VIJSETI SD“. Nakon nekog vremena uspio sam dokučiti kako je tekst, vjerojatno, prenijet iz Deutsche Welle. Novinarski korektno bi bilo da je to navedeno u prvoj rečenici, recimo, kao prenijeto iz DW. Ništa, hajdemo mi putićem do izvora , do tog talasa.
Kad tamo
hop- pa autor je Igor Lasić, a naslov glasi „Licemjerje prema ustaštvu na
nogometnim tribinama“. „Austrijski politolog“ neki jedan je od njegovih sugovornika , drugi Ozren Biti. Najvažnija je
pak činjenica kako je Igor Lasić član redakcije SNV Novosti. Zanimljiv je i
podatak kako je tekst u SD i Deutsche Welle objavljen isti dan i to je , glede
prenošenja teksta jedina istina. Ipak čudi me ta olaka brzina prenošenja, skoro
da je nula- ako ništa znakovita mi. Mogao bih iz ovoga lahko složiti jednu
teorijicu urote, doduše više regionalnu nego globalnu , uz usputno- Danke
Deutscland! Uz hvala, ne treba. I još, isti tekst je objavio i DW na srbskom.
Tamo se nalazi i više sličnih, pa i članova redakcije SNV Novosti, ali to nas
sada ne zanima
.
Prikrivena istina, Foto Trn
Dakle ovdje se radi o finom podešavanju lažnih vijesti na način prešućivanja izvora, autora. Sam tekst mi je nebitan, da sam znao ime autora i vidio temu, ne bih to niti čitao- znao bih što u tome piše. On pripada moćnoj skupini, autora, (k)analitičara, kolumnjara, publicista, ovdašnjih 'istoričara… koji kad čuju bilo kakav huk u Hrvatskoj, hučio vjetar, huknula sova ili neki nepoznati izvor zvuka, priviđa im se 'uk, ustvari samo nešto „'uči“. I to „ušato“. Uuuuuu… odjekuje. A tek s tribina.
Thompson je neizostavan, a odavno i nogometni navijači, kao da je navijački huliganizam nastao u Hrvatskoj, nakon Oluje, što nema blage veze s bilo kakvom istinom o toj temi. Boli i peče ih hrvatska nogometna reprezentacija , s naglaskom na uspjeh i ono „hrvatska“- auuu- pa tako nogometni navijači postaju tema. Lako se preskoči lopta, pa s nogometa na ovdašnje desničare, pri čemu su njima oni uvijek, ponavljam – uvijek ustaše . I samo ustaše. Znam , zbog „u“ ne bih smio napisati „uvijek“, pa neka bude navijek. Izmišlja se nogometni rat, građanski pokušava izazvati , uključiti u „igru“, region, Euniju… Joj, Hrvatska nije deustašizirana“, iako je to učinjeno , uglavnom dekapitacijom još 1945., a njena „deustašizacija“ je bila i jedna od batina vladanja sve do početka 1990. To je bit i ovoga teksta, politoloških i socioloških analizica , i ništa više.
Skoro
zaboravi vukovarsku Kolonu sjećanja, uskoro će , pa se baš fino uklapa u tekst
i njegove nastavke.
Mreža manipulacije, Foto Trn
I još se u raspravu o desnici u Hrvatskoj, ustaškoj, uključuje neki politolog Austrijanac. Iz zemlje u kojoj je desnica samo takva, osim ostaloga i proputinovska, pri čemu je ideologija putinizama sastavljena i od (neo)nacizma, dok mu je ključna propagandna metoda dreka kako su nacisti oni drugi. S time je i počela agresija na Ukrajinu. Znaju li to u Austriji? Austrijska desnica je financirana od Rusije i od Srbije, srbskog sveta, a jedna od značajki joj je i antihrvatsko stajalište. Pouke iz Austrije o bilo kakvoj i bilo kojoj profašistčkoj desnici , a naročito o navodno postojećoj hrvatskoj, osim o domaćoj, austrijskoj, ne zanimaju me. Tek 52 kao metoda nabacivanja krivnje, mržnje, na one druge. Danke, hvala- ne treba.
Deutsche Welle bi također mogao više posvetiti pozornosti talasanju njemačke desnice, pa i proputinovske čiji su valovi sve veći i veći- i budimo iskreni, prijete da ju potope.
Ovdje mi zapravo nije bila važna nekakva polemika sa stajalištima u članku, već pokazati kako se lažno šire vijesti, mala pokazna vježba u slučaju objave članka u SD, koju neki od milja zovu i „Slobodanka“.
Mato Dretvić Filakov