Nastavljamo kratki kurs praktične političke ekologije, drugi nastavak.

Lekcija 6

Obračun s muralom- brisanje simbola

Pouke iz ove lekcije slijede prvih pet, na ispravnom je „kursu“, nema „desnih skretanja“ i uzorak je, etalon, ideološkog polit-ekološkog čišćenja. Dok se polit-ekološkim možemašima u gradu gomila pravo smeće u stvarnosti, oni su se odali čišćenju simbola- hrvatskih i zagrebačkih. Ne može bolje. Tako počinje svaka ideologija čišćenja- prvo udari u apstraktno, simbole primjerice, zatim u mozak, pa „ u meso“.

Ovoga puta glavom je platio četverostrani mural na jednoj neuglednoj gradskoj trafostanici u vlasništvu HEP- a , „na lokaciji Ulica Ive Robića, k.č. br.1000/8, k.o. Blato…“ ( Navod iz Naloga V. područnog odsjeka komunalnog redarstva, Zagreb, Avenija Dubrovnik 12, od 9. listopada 2021.  Ovaj odsjek Komunalnog redarstva pripada Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.  V. jedinica komunalnog redarstva postupila je „po prijavi Vijeća Gradske četvrti Novi Zagreb-zapad“, te obavila nadzor  tridesetog rujna. Bogme hitro, jer je „prijava građana“ stigla s iste adrese , možda s istog kata, od možemaškog predsjednika Vijeća Gradske četvrti Novi Zagreb –zapad Tomislava Vukoje 29. rujna.  Od nikakvih „ običnih građana“  već dakle od prve političke ličnosti četvrti sa šezdesetak tisuća stanovnika. Bez upoznavanja barem ili rasprave na Vijeću četvrti    ( izvor Domovinski pokret).  Nalog, pod prijetnjom novčanih kazni HEP je izvršio 28. listopada prebojivši mural sa sve četiri strane „objekta“.

Kako bilo HEP je „postupio po naređenju“, zvanom „nalog“ , a isti dan, zamjenik gradonačelnika Korlaet je lagao kako je „mural obrisao HEP, na zahtjev građana“. Zatim je sutradan laž ponovio gradonačelnik Tomašević, jer da se trebao obrisati samo mural Slobodana Praljka.

U originalnoj prijavi građanina predsjednika Gradske četvrti Vukoja piše: „ Poštovani, na dvije lokacije u naselju Lanište nalaze se neprimjereni grafiti. Na trafostanici koja se nalazi kod benzinske postaje Lukoil ( križanje Remetinečke ulice i Ulice Ive Robića)  nacrtan je grafit Slobodana Praljka (u privitku maila). General Praljak je osuđeni ratni zločinac i molim da se u skladu s time izda rješenje za uklanjanje grafita.” ( citat prema Max portalu, 29. 10. 2021.)  U prijavi se govori u množini „o grafitima“ i o „grafitu“ Slobodana Praljka.  Peta jedinica komunalnog redarstva „grafite“ tamo nije mogla naći, ali je pronašla - mural. Vjerojatno je na „to“ građanin predsjednik Vijeća Gradske četvrti i mislio, ali eto nije znao ni što to ustvari jest, tek da ga „to“, prije svega Slobodan Praljak, gadno smeta- do čišćenja. Inače mural su narisali BBB iz Sv. Klare i Laništa prije , skoro, godinu dana, u predvečerje 29. obljetnice stradanja Vukovara i nikome do Vukoje nije smetao. On se sastojao od četiri slike; jedne posvećene Vukovaru, druge 204. brigadi, treće BBB-ima i Hrvatskoj, te četvrte generalu Praljku. Sve četiri slike čine zapravo jedinstveni mural, kako graditeljski, tako slikarski, sadržajno i simbolički po očitoj želji i namjeri autora BBB-a.

U Nalogu V. jedinice komunalnog redarstva i stoji da se ukloni „ mural „neprimjerenog“ sadržaja“ . Baš tako, „neprimjereni“ s navodnicima i u jednini, pa je HEP ispravno, po Nalogu i postupio „okrečivši“ sve, naime cijeli- mural. Mogao je HEP i ne postupati po Nalogu jer „neprimjereni“ pod navodnicima može značiti - svašta, pa i da je mural baš- primjeren. Zašto bi brisali primjereni mural, ali očito se nisu željeli igrati pravničkih i semantičkih smicalica. Ispravno su razumjeli kako je Nalog politički, pa još da guraju glavu u politiku- ne treba im to. Tamo trese struja malo jača. Onaj pak koji je ( su) pisao Nalog navodnike je (pod)metnuo kako bi , barem malo, oprao svoju dušu od politike. On(i) jednostavno ni u državnom zakonu ni u gradskim komunalnim „zakonima“ nije mogao naći čvrstu točku, paragraf za brisanje murala, osim ju navesti pod navodnicima. I tako su svi sudionici od možemaških kreatora do realizatora pod njihovim političkim pritiskom istjerali stvar na čistinu- na livadu zeleno-lijeve politike, bez „biljne raznolikosti“.

                                 " Trojanska" lubenica

Evo popisa simbola koji su skupa s muralom pokošeni na možemaškoj livadi, ustvari koalicijskoj, tu je i partijski prirepak.

1.Hrvatska zastava,

2. Hrvatski grb,

3.Vukovar, simbol Domovinskog rata, 204. brigadu, simbol branitelja, Vodotoranj, simbol otpora i slobode…

4. Križ, i to bijeli križevi na groblju poginulih branitelja i civila, njih 938 u spomen žrtava ekshumiranih iz masovne grobnice, ( Napomena: Partija, po nalogu Vicka Krstuulovića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova preorala je 1945. sve grobove, na grobljima u ratu poginulih neprijateljskih vojnika, domobrana, ustaša, Nijemaca… I posijala , zelenu(!) travu. Ovi su „prekrečili“ ,simbolički , grobove „svojih“ vojnika, branitelja icivila-  iz masovne grobnice.  Simbolički- zasad.)

5. Ponizili su humanu, domoljubnu i urbanu estetsku djelatnost BBB-ovaca i tako cenzurirali zidove u javnim prostorima. Očistili ih čak i od „majke Hrvatske“ i Dinama. (Napomena: Nadaje se i možemaški atak na mural sa Zvonom Bobanom, scena njegove zaštite navijača od milicije.) Što zar su BBB-ovci opasni i kad rišu? Hoće li oni sada od raznih „zeloeno-lijevih“ morati braniti murale,  n.pr.  u Dugavama? Ili je, možda, stigmatizacija BBB-ovaca atak možemaša, na dugom štapu, i na navijače hrvatske nogometne reprezentacije? Samo se pitam. Iako odgovor znam.

6. .Nešto što je stvarno. Zašto je akcija čišćenja murala organizirana usred širenja četvrtog vala pandemije Corone, kad su okupljanja, pa i prosvjedi zapravo zabranjeni, a raširen je strah od okupljanja, zaraze. Niti slučajno slučajno. Ali to je drugi meandar priče, onaj o političko-manipulativnoj zloporabi Corone.

Slobodan Praljak

Dakako , ne ću preskočiti sliku Slobodana Praljka s „inkriminiranog“ murala. Njegova sudbina ravna je sudbini junaka iz grčkih tragedija. Sličnim sudbinama poznatih i nepoznatih i osobito anonimnih heroja  prebogata je hrvatska povijest, najnovija pogotovo. Kratko. Proces, dugogodišnji, generalu Praljku nije dovršen. Istina, pročitana mu je presuda, ali mu nije uručena. On ju nije htio ni primiti ni prihvatiti- otišao je svojom voljom iz života. Tako je njegov „predmet“  zaključen na način da je i on „presudio“ tom Sudu. Samo moralni ološi, od pojedinaca do „Platformi“ mogu se na ovakav način poigravati sa svim onim , nažalost javnosti uglavnom nepoznatim, braniteljima koji su počinili samoubojstvo, a čiji je, pored ostaloga, general Praljak i simbol i zapovjednik - tamo „preko rijeke“. Ovaj možemaški čin, uz sudjelovanje partijaškog zagrebačkog prirepka, ciljano proizvodi i povećava  rascjep u društvu. Točka. Jer svašta bih još mogao napisati.

Za kraj

Tomašević se brani i tvrdnjom kako je obećao ići u Vukovar za ovogodišnju  tužnu obljetnicu. Ako ipak ode njegov odlazak će biti i više nego- izbrisan.

 Što sad? Ovi možemaši i slični, uključivo zagrebačke esdepejce su desetak godina ležali po Zagrebu, ponekad i doslovce i tako puzajući stigli na vlast. Sjećaju li se Zagrepčani prosvjeda (2010.) u Varšavskoj, tadašnjeg „događanja naroda“ i podvrste „antibirokrastke“ zagrebačke revolucije ? Očito ne, a trajali su poduže, bili podignuti opsadni čadori, ljeti se širio smrad, podržavali ih i Josipović s Pantovčaka i Milanović, a nekako paralelno se odvijala do tada povijesno najveća , obična boljševička, staljinistička, čistka zagrebačke partijske „ćelije“. Zoka čistio, a ležeći demonstranti to podržavali.  Sve su izgleda zaboravili, pa su si trojanskog konja ove godine dovukli u Grad. Da, ta vam je ekipa još te godine pred Troju (Zagreb) dovukla trojanskog konja, doduše maketu, „instalaciju“, o čemu sam tada i pisao. E pa sad su si ga konačno Zagrepčani uvukli u Grad. Tako je to kad se ne zna povijest, uključivo i mitovi, a ono što je bilo skoro lani zaboravi kao  lanjski snijeg. Ovi iz utrobe tog konja su tek na početku rušenja Troje.

Nego na kojem  i čijem koncu „pleše“ Tomašvić. Odgovor je uvijek isti i za  svjetske i za provincijske revolucije, od Engelsa pa nadalje ( da sve ne nabrajam). Na istom koncu, konopu kapitala su sve revolucije , pa i one kontra.

Celakoski, Rade, Bajakići…to su tek domaći povlakači. Eto neopurgerima ( „lijeva“ sorta, stari purgeri su nestali još sredinom 1945.) umjesto „hercegovca“ koji da ih je tlačio, stigao  „bosanac“.( Pišem to malim slovima u stilu Tomaševićeva arhitekta Krlaeta.) Tomašević je inače odlično odabrana ličnost za ovakve zadatke, ali o tome drugom zgodom. Ponavljam za kraj rečenicu s početka: Ne može bolje. Tako počinje svaka ideologija čišćenja- prvo udari u apstraktno, simbole primjerice, zatim u mozak, pa „ u meso“.

Mato Dretvić Filakov