Kulturna revolucija teče u Zagrebu
Nekako mi je prebrzo kulturna revolucija stigla u Zagreb, možemaši ju dovukli ovamo za manje od pola godine. Poklopilo se baš s novogodišnjim vatrometom. Logično i znakovito; kineski izum vatromet , a bogme i kulturna revolucija. Glede vatrometa to mi je sa stajališta političke ekologije, zeleno-lijeve, jednostavno bedasto. Svjetlosno zagađenje, buka, potrošnja kisika pri sagorijevanju, pretvaranje noći u dan, zastrašivanje usnulih gradskih golubova i vrana, kućnih ljubimaca… Uz Coronu soj omikron. Skoro se možemašima dogodio i malo veći „vatromet“- onaj od nebodera na Trgu bana Jelačića.
Kineska kulturna revolucija buknula je sredinom 1966. i trajala različitim intenzitetom sve do Maove smrti 1976., a repovi su ostali i za kasnije ( obračun s tzv. četveročlanom bandom). Kako je i red kod „revolucija koje teku“ i ova je krenula odozgor, od CK KPK, ustvari Maoa, kao vrsta obračuna sa svim „starim“ u društvu i dakako partijskim „inovacijama“, famoznim revizionimom, liberalima. Izazvala je totalni kaos u društvu, pa skoro dovela do građanskog rata. Kineski ju partijski CK odavno osudio, obračunao se s njom, poštedjevši Maoa i eto gdje je Kina., ali nije nam ona tema, već zagrebačka mini kulturna revolucija.
Ljudi kao višak praktične političke ekologije
Niz se njenih naznaka pojavilo ubrzo nakon stupanja možemaša na vlast u Zagrebu, samo ih treba čitati „pokraj puta“, a neki su i doslovce pokraj puta, nu o njima smo ovdje zapravo pisali u prethodna tri „kratka kursa“.. Osvrnut ću se sada samo na jedan- tjeranje administrativnih radnika iz Zagrebačkog holdinga u „neposrednu proizvodnju“ - u bitku za čisti Zagreb. Zagrebačka mini kulturna revolucija je zanimljiva, masovno će zahvatiti najslabije radnike , one u administraciji. Ovako je to najavila zamjenica gradonačelnika, izvanredna profesorica komparativne politike s FPZ-a Danijela Dolenec: govoreći na N1 o viškovima zaposlenika u Holdingu: „… Najveći dio, kada govorimo o viškovima, su duplicirana radna mjesta. Tu doista ima jako puno preklapanja. Istovremeno imamo i manjke. Čistoću smo spomenuli, ona je ključna, ona svaki dan mora ispuniti svoje obaveze prema građanima. Čistoća je bila potkapacitirana, Uprava će i ovim viškovima u administrativnim poslovima ponuditi da prijeđu na operativne poslove. Da ljudi s uredskog posla idu na neke operativne poslove u Čistoći…“ kazala je Dolenec (navod prema JL 12. 1. 2022.). Zanimljiv, znakovit govor; o ljudima se govori kao o „viškovima“ na „administrativnim poslovima“, a njima će se u zamjenu ponuditi prijelaz na „operativne poslove“. „ Višak“ je pak nastao „dupliciranjem radnih mjesta“. Prijevod s ovoga birokratskoga jezika na hrvatski pak glasi: „Višak“ su ljudi nastao tako što su dva čovjeka za radnog vremena obavljala posao koji bi inače mogao obaviti samo jedan, čovjek. Za radnog vremena poznat još i kao radnik, zaposlenik , djelatnik.., a dodatno i još kakav, administrativni, šef, šefić, savjetnik i sl. Takvih je ljudi, doznali smo 4. 1. 2022. od gradonačelnika Tomaševića sedam stotina. Otpustit će dakle sedamsto žena i muškaraca ukupno, nepoznate spolne strukture, koju oni inače ne priznaju. Ne znam ni zašto ni kako se onda bore za ravnopravniju zastupljenost „žena“ . Moj problem , ipak nekako sumnjam kako će po kancelarijama najviše nastradati baš žene? Dobro onda sedamsto homoida različitih i nepoznatih „orijentacija“.( Prema najnovijih podatcima riječ je o sedamsto i pedeset „viškova“.) Ustvari dat će im još jednu priliku, da prijeđu na „operativne poslove“ u Čistoću. Opet prevedeno sa zeleno-lijevog birokratskog jezika na hrvatski standardni i ljudski jezik- iz kancelarija će ih potjerati na gradske ulice, pa kome dvokolica, flakserica, motorni usisivač lišća, grablje, vile, metla… Pojednostavljeno, priznao je i Tomašević, valjda pritisnut novinarskim pitanjem, „prevest“ će ih s „administrativnih poslova“ u smetlare i tako u „pravu“ zeleno-lijevu radničku klasu, valjda.
Ova zagrebačka kulturna revolucija je mala, mini, stoga što se „stari“, „viškovi“, u Zagrebu najvećim dijelom partijski i bandićevski, što je skoro isto, ne šalju daleko, kao u pravoj kulturnoj revoluciji, daleko u daleku provinciju, na selo, već tu blizu, tek na gradske ulice. napisao bih onako laički, a komparativno politički. Baš me zanima kako bi te razlike, odnosno sličnosti, između maxi i mini kulturne revolucije stručno svojim studentima objasnila neka izvanredna profesorica komparativne politike , recimo prof. Dolenec s FPZ-a. Neupućenima inače treba napomenuti kako je komparativna politika „kraljica“ politoloških disciplina.
Sve bolje od boljega
Bilo je onda još i ono „Otvoreno“ na temu „viškova“ ( ljudi) u Holdingu u kojemu smo doznali „puno lipih stvari“. Za novoga predsjednik Zg-partije u odumiranju, prof. radnog prava na PF-u Viktora Gotovca, glede te najave slanja ljudi iz kancelarije na ulicu- problem je u kalendaru! Nespretno je to koalicijska kolegica Dolenec kalendarski odradila i „akciju“ obznanila na staru godinu. A trebala je to učiniti ranije, oko 15. prosinca, dakle pred Božić , što bi baš onako lijevo-liberalno „sjelo“, ili početkom nove 2022. godine. Mislim kako ni to ne bi išlo, morala bi onda pričekati pravoslavni Božić, pa istu Novu godinu. Ni tu ne bio bio kraj, jer Srbijanci imaju i treću novu godinu, treći kalendar, nadolazeća je , čini mi se, 7531. Pritonm ne znam znaju li ovdašnji etnički Srbi za tu svoju novu godinu, kalendar, ni slave li ju. Zato je najbolje bilo pričekati kinesku novu godinu, ona će uskoro, pa tako i kalendarski uskladiti zagrebačku s kineskom kulturnom revolucijom. Mi ćemo prof, Gotovcu poželjeti ubuduće sretniji i spretniji „kalendar“. Tako bi ova zagrebačka kulturna revolucija bila, kalendarski, sućutnija i politički korektnija.
Ima još. Holdinogova uprava (?) tražila je od sindikata slaganje s otpuštanjem žena na duljem bolovanju i radu na četiri sata, uglavnom zbog bolesne djece. Ma sjajno, a u bitnome isto što i ukidanje prava rodteljima, mjere i novaca , njegovateljima iz obitelji s više djece, uglavnom žena. Što će i ove žene poslati na „operativne“ poslove na gradskim ulicama ? S kim ili čim bih usporedio ove dvije „mjere“? S kineskom strogom politikom, donedavno. „jednog djeteta“ u obitelji. Može li itko zamisliti koliko je tada smrtno u pobačajima stradalo začetih djevojčica, u isčekivanju sina, mogu li feministkinje. Samo toliko. Kinezi su sada „olabavili“ tu politiku, ali nekako su mladi izgubili volju.
Pri kraju „Otvorenog“ iznenadili su me (malo) besćutni komentari gledatelja, oni bi „višak“ (ljude) iz Holdinga frknuli i kroz vrata i kroz prozore. Ne trebaju se brinuti, kako stvari stoje i njh će već netko proglasiti „viškom“. Tako naime "stvari" stoje. Za pametovanje će tada biti kasno, ne će ih imati tko ni požaliti. Uvijek je tako.
„Kadrovski“ problem u društvu inače postoji i treba ga rješavati, ali ljudski.
Mato Dretvić Flakov