Klupica na Zrinjevcu žrtva u ratu boja.

Počeo rat – s bojama u Zagrebu

Dvadeseto stoljeće obilježio je i teror boja, najprije crvene, sa srpom, koji je „žnjeo“ seljake- i čekićem, koji je opet služio , kao, za buržuje, manjinu, ubrzo za sve redom. Slijedila je crna  nacistička, a zatim kombinacija crvene i crne, nacistička. S dva „srpa“ stilizirana u kukasti križ.  Koliko su života odnijele te „boje“ ne zna se. Stotine milijuna? Crvena je u svakom slučaju odnijela više, ali crn (crvena) nosi veću povijesnu krivnju, iako je čedo, nosi gen, crvene. Malo čudno.

U drugoj polovici  dvadesetog stoljeća dio politički crvenih, šezdesetosmaša, rafovaca (Rote Armee Fraktion) maoista i sličnih prefarbao se u zeleno. Tako je na političku pozornicu iskočila zelena boja. Nije to, dakako, prvo prefarbavanje u prošlosti, a možda je za temu najzanimljivije ono kad su komunisti masovno prešli na stranu Hitlera i obukli- smeđe uniforme njegovih smeđekošuljaša.( Vođa SA odreda, doveli Hitlera na vlast, Ernst Röhem, nije bio „homofob“.. ) Danas je  moćna pojava tzv. političke ekologije , pri čemu takvi ideološki „zeleni“ nisu u stanju u vrtu razlikovati blitvu od špinata. „Zeleno“ se, ideološki, politički također iskazuje kao prvenstveno totalitarističko, a sve drugo je samo lažni plašt, mimikrija, kameleonština... Metode njene represije, zasad, su blaže, pitanje dokle. U virtualnosti su već odavno  itekako represivne, pa je samo pitanje dana kad će i vama lupati po vratima. Ni „zelena“ zastava ne trpi druge i drugačije zastave, pokazali su zagrebački možemaši zabranjujući zastavu aktivista „Hoda za život“. Pojma nemam kako ona izgleda, važno mi je načelo totalitarističke represije iz „zelenog“, ustvari „zeleno-crvenog ( možemaši i esdepejci zagrebačke biciklistčke metropole) Tako vam je to (i) s bojama.

Ipak do sada su se totalitarni režimi i pokreti kitili s jednom bojom, najviše dvije, ili se krili pod drugom , lažnom, nu pri kraju prošloga stoljeća pojavio se pokret, najprije samo LGBT,  koji je prisvojio cijeli spektar , a zatim je počeo zauzimati i ostala slova abecede, izuzimajući  DVA, „m“. i „ž“.

U Zagrebu je  neki dan izbio spor s bojama na jednoj klupici na Zrinjevcu. Nekim povodom možemaška vlast je jednu ofarbala - u dugin spektar. Dakle opet totalitarizam , obrnutog predznaka, ali u apsolutnom iznosu, matematički - isti. Koliko mi je poznato gradske klupice pripadaju svim građanima i posjetiteljima Zagreba. Da ih gledaju, ili se na njima odmaraju, promatraju okoliš, prolaznike, gradske golubove, vrane , kosove… I dugu kad se pojavi na nebu. Onako, barem svima koji plaćaju porez i prirez. Bit će se netko uplašio što bi ga moglo dočekati na klupi, ili ispod, pa je ovu , duginu, prefarbao u crno. Zašto u crno, možda je zaštitna za drvo ili nije stigao nabaviti bijelu pa poručiti ono-  uzalud ste krečili. Digla se hajka u mediji na „malera“, „kuka i motika“, ustvari srp i čekić, pa je možemaška vlast  ponovila bojanje, duplo trošeći farbe za tu ideologiju iz zajedničke kase. Sutradan je gradska vlast maknula nanovo ofarbanu klupu, jer da je ona bila „instalacija“ za međunarodni Dan borbe protiv homofobije, transfobije i biofobije koji je eto prošao.

 Prvo . u vrijeme raspada Rimskog carstva bilo je tih “dana“, slavlja, obilježavanja, oko tristo u godini. Proporcija bješe- što ih je više bivalo, propast je bila sve bliža i bliža. Danas kojekakvih dana ima i više nego dana u godini. Zaključak? Ne znam. Drugo, prve dvije fobije iz obilježavanja tog dana  razumijem, donekle, ali  „zeleni“ i  biofobija- ne razumijem. Oni bi , po mojem, pribedastom, mišljenju trebali obilježavati biofiliju.  Ali, da ustanovili smo kako je ovdje sve naopako- takav je taj novi totalitarizam. Naopaki.

Kako bilo , u Zagrebu je počeo  „rat“ s bojama“, s tim što su jedni  uzurpirali sve već na početku.

Svjetla, dajte nam svjetla. Na svjetlu ćemo si sami izabrati boju. Ja biram boju jaglaca i boju perunike, zajedno.  Možemaška vlast se ni zabuniti nije mogla kako bi jednu klupicu, makar u  Blatu, recimo, ofarbala u jaglac i peruniku. Ni na Dan borbe protiv homofobije ne zanima ih ni činjenica kako se Putinova vlast bazira  na homofobiji,samo marketinški dakako.  Jasno je i (Z)ašto..

Mato Dretvić Filakov  ...