Krenulo je

Bilo je pitanje vremena, trenutka, kada će Plenkovića ( HDZ) načeti poslije starta „nove petoljetke“, ustvari „Nove godine“ ( Arsen Bauk). Jasno je bilo da će ga s desna, jer su sada „desničari“  dobili svoga vođu, nalik Tuđmanu,  dok su ostali dobili u istom liku protu Tuđmana. Svi sretni i zadovoljni. Samo da nema „briselskog ćate“ , kako ga „krstio“ pravi, po funkciji, „gardijski ćato“ Zoka. I HDZ-a koji da više nije „tuđmanovski“ ( „pravi“ desničari , neki iz Tuđmanova „kabineta“, a i šire) dok je ostalima iz spektra pun nos bilo kakvog HDZ-a, Tuđmanova „autoritarnog režima“, „AP „diktature... Međunarodna, okolišna, EU situacija i globalna -sjajna. Svi, koji ga još nemaju, traže svoga vođu- ma napravit će ga i od blata, ako nemaju zlata. Pod njegov bi kaput , šinjel, u šator, krilo  u njegovu „kuću“ …

Domaći timing ( hrv. uvremenjivanje?, „s  voljom i na vrijeme“) uvezan još s nekim pojavama nasilja, ma super. Ne može bolje. Svi su poletjeli, k'o muhe na med- nema tko nije.. Kandidata za buduće „gospodare kaosa“ u ovo malo zemljice čitavi su rojevi, klubovi, stranke, partije, udrugarija…

„Gotov je“, on je, AP je pucao.

Puca inflacija, pucaju male mirovine, škole se nisu zaključavale, Sava je visoka i mutna, navalili su migranti, puca demografska situacija, još od devetnaestog stoljeća, "puca" se u Ukrajini. Ne, ne  naši vojnici tamo ne će ići, obećao „gardijski ćato“. ( Niti ih tko zove, ali nema veze, vrijeme je laži, mrežnih sranja, svemirskih izmišljotina, X-a, tika- toke…) Stvarno, trenutak je pravi i sad je red skinuti snimak s oblaka i pokazati  bećara budalu koja je em pucala iz auta , em se slikala i još slala, klinčila se uokolo, pred poznanicima, prijateljima i „prijateljima“. A u međuvremenu ju „pogodilo“ da postane ministar. Ovo bi se moglo nazvati autogolom – prije utakmice.

Ruža se ne sprema, , Trn, foto Danica

Još i navio pjesmu „Karanfil se na put sprema“, „cajku“. Nečuveno. Čuveno je istovremeno kad se ono „gardijski ćato“ inauguriše „u našoj kući“ na Pantovčaku, a Lipu našu odmijauče Lisica. Koja je inače pjevala „Omer beže“, odlično pjeva(la) sevdalinku, ne može bolje.

Sevdalinki se nakomponirali i (bosanski) Hrvati.

„Vrag će si ga znati“, možda je to i najbolje što su Turci donijeli, utjecali, za tih petsto godina „na ove prostore“.

Čekaj, čekaj zar ono Stipi našem nije na Farmi Pantovčak ( tako sam ju nazivao zbog tamo naseljenih magaraca) pjevala Hanka Paldum, sevdalinke. Podsjetite me. Stipi smije sevdalinka i na „uvce“, a Dabri ju ni radio svirati. Na razliku između Jupitera i vola me ne trebate podsjećati, jer ovo je pitanje slobode volova slušanja pjesama i pjevača. Inače bi, valjda, pjevanje Breni po Hrvatskoj bilo zabranjeno, Prijama i ne znam toj grani „cajki“.  I dakako bajne slobode tržišta.

Bilo već takvo vrijeme- Brene dopuštene, Vice zabranjen, pa se ono očito vraća, a inicijalni poticaj dao je Mirko Galić ravnatelj HRT-a 2000. -2007., skinuo domaću „seljačiju“. Sad je već odmaklo. Spominjem sevdalinke zato što i one služe za stvaranje, povećanje, kaosa, traži se i trun prašine koji bi se mogao upotrijebiti. U mediji koja inače podržava „cajke“.

Naravno da je ministar otišao , trenutno, ne može brže, ali on je potpuno nebitan.

Igra je sjajna. Kocka se na veliko, jer je kocka davno bačena.

Ustave na „potocima pravde“ su za podizanje spremne da crvena tekućina krene koritom „rijeke pravde“. Sve se već dogodilo kad je brana na Ustavu maknuta prije oko godinu dana. Za kuću rušiti-spremni.

Mato Dretvić Filakov