„Leteća“ Srbijanska pravoslavna crkva „deustašizira“ od Lovćena do velebita
U Crnoj Gori sigurno je još nevjernika što zaostalih od soc-komunizma raznih fela, kao naš bivši vladar Ivo Agnostik, ali i novonevjernika. Nu, nakon trostrukog znaka s neba, znaka kojega ne moraju provjeravati vjerske komisije godinama, znaka kojega samo ćorav ne vidi, ali ga može čuti, oni bi mogli nestati. I oni će se ubuduće pokloniti, progledati dušom i tijelom, pokoriti i postati tvrdi vjernici. Ako ništa, shvatit će da „nebeska Srbija“ postoji. Silazi s neba i djeluje na zemlji, i u zemlji Crnoj Gori.
Prvo čudo: Patrijarh Crkve Srbije, Porfirije Perić, sletio prije nešto više od godine dana helikopterom i oklopljen poput kornjače neprobojnom kabanicom, u društvu specijalaca, u dvorište manastira na Cetinju i tamo „osvetio“ vladiku Joanikija za Mitropolita Crnogorsko primorskog. Tako je i odletio.
Padobranom je po Crnoj Gori slijetao i vladika Jovan Ćulibrk, niški specijalac koji nosi crvenu beretku, čuvar Jasenovca, nasljednik episkopa Lukijana iz osamdesetih i devedesetih, pravog vođe tadašnje oružane pobune u Paktacu. Drugo čudo.
3. 8. 2022..-. eto ponovo Porfirija Perića, nenajavljeno, iz Srbije doletio u Podgoricu. Njegovo letanje i slijetanje bilo je obavijeno tajnom. Nije se unaprijed znalo ni s čim će doletjeti, privatnim zrakoplovom ili vlade Srbije. Privatni je navodno trebao biti od Air Pinka u vlasništvu Željka Mitrovića kojemu je baš Porfirije davnih dana dodijelio koncesiju za TV Pink, kao šef agencije za e-medije. Prema nekim informacijama ustvari je doletio helikopterom iz Srbije, što su kasnije potvrdili i srbijanski mediji. Čim letio da letio inkognito je sletio u Podgoricu, bez prolaska granične kontrole i isto tako , tajno, dovezen u Vilu Gorica.
Tamo ga je čekao crnogorski premijer Dritan Abazović sa zaposlenicima ureda Vlade, što da naslutiti kako ni svi ministri nisu znali za potpisivanje.
Bez najave, znanja crnogorske javnosti, bez medija, tek uz TV Hram, službenu televiziju Crkve Srbije i, valjda, TV CG. Dakle de facto tajno su potpisali tzv. Temeljni ugovor između Crne Gore i CS-a ( Crkva Srbije). Treće čudo.
Cijela operacija je izvedena tako kao da je iz Srbije dolazio
po nekom tajnom poslu, recimo, šef srbijanske tajne službe, kao tipična „specijalna operacija“. A ne kao da je u Podgoricu dolazio neki pop, pa
bio to i prvi pop Crkve Srbije. Kao da
ga je organizirala neka Crna ruka. Crni popovi , Crna ruka, križ… Što sve ono
još uz zakletvu ide, „sjaji“ se? Kako bilo da bilo ispalo je po onoj pobjedničkoj:
dođoh, sletih, potpisah.
.Historijski dogovor Srba i Albanaca na račun Crne Gore?
S druge strane u mrak je gurnuo Crnu Goru ( o crna, Crna Goro! ), Albanac na „ić“ Dritan Abazović, kojemu Srbijanci , očito s razlogom od početka tepaju- „Albanac“, ne ću sada ( opet) navoditi i zašto, vjerojatno. Posebno pripadnici u Srbiji najmoćnije neonacističke struje „srbskoga sveta“, prepisanog iz ruskog svijeta, umjesto da ga uobičajeno, kao i sve Albance časte „Šiptarom“. Na diku Albancima Abazović je potpisom na taj Sporazum Crnu Goru isporučio Srbiji, preko Crkve Srbije. Pala je bez metka. Zasad. Boriti se protiv velike Srbije, „srbskog sveta“ na demokratski način, daj Bože Crnogorcima, ali šanse su male.. Pogotovo stoga što je u sve uključena i Rusija,, a "kilavi" Ameri, Eunija,, Zapad...
Tko misli da pretjerujem vara se, ovo nije moja izmišljotina. To govori i Aleksandar Raković, perjanica neonacističkog „srbskog sveta“. 2021. je govorio: „Možda bi razgraničenjem u Crnoj Gori bio moguć historijski dogovor Srba i Albanaca. Nesumnjivo Srbi će na kraju stvoriti jednu državu od Srbije, Republike Srpske i Crne Gore. U tom smislu projekt otvorenih granica na Balkanu je vrlo dobar…. Oko Crne Gore treba razmotriti kreativno rješenje između Srba i Albanaca , do kojega bi možda lakše došlo nego na Kosovu. Jer u Crnoj Gori, za razliku od Kosova, nema otvorenih pitanja između Srba i Albanaca“( „Raković: Crnogorstvo je neprijatelj Srpstva, Srbi i Albanci da se razgraniče preko Crne Gore“,Antena M, crnogorski portal, 28.10.2021.) „ Iz preambule temeljnog ugovora, proizlazi da je SPC u „korijenu“ državnosti Crne Gore“, raduje se poslije potpisa Raković.( Antena M 3. 8. 2022.) Crkva Srbije prethodnica je države Srbije Predigra su bile noćne litije, tipični nacistički marševi, prije dvije godine, a u organizaciji i uz predvodništvo popova.
Sve u svemu, ako nisu prije i koji nisu, Crnogorci su se sada
osvjedočili u „čudo“ - postojanje „nebeske Srbije“, ali nju baš briga za nebo, Njega
gore- njeni su interesi prizemni, na zemlji, u tuđoj zemlji. Uglavnom. Formalno
kao važno je vlasništvo,nekretnine, tuđe nekretnine stare autokefalne Crnogorske
pravoslavne crkve koje je za svoga postojanje izgradila država Crna Gora. Da, dobro dođu, ali su u drugom
planu, radi se o „istoriji“, preciznije krađi povijesti. Srbiji, dakako
velikoj, a posebno „srbskom svetu“ manjka
te „istorije“, pa zato poseže za tuđom. Oružane
bitke se uključuju malo kasnije. Srbijanska crkva priprema, krči teren. U tom
„kutu“ Balkana složena je situacija, međudržavna, međureligijska, međuetnička,
gospodarska... Bugarska, Sjeverna Makedonija, Albanija, Kosovo, Crna Gora, BiH,
Srbija, Grčka i opet Rusija,tzv. Zapad- najkraće, mnoštvo ukrštenih i suprotnih
interesa čime se ovdje ne ćemo baviti. Tek ću spomenuti jedan zanimljiv događaj,
koji je ovdje prošao prilično nezapaženo, a riječ je o odricanju Srbijanske
Crkve od Stare Srbije (Makedonija) dopuštenjem(!?) samostalnosti Makedonskoj
pravoslavnoj crkvi. Uz čiju je to asistenciju bilo, rusku? Kome se iznenada
prepušta Stara Srbija, Grčkoj, Albaniji i Bugarskoj, da bi se usredotočilo na
Crnu Goru i zapadnije, do Smiljana i dalje?
Eto nas doma
"Istorija": Spomenik srpskoga raz-graditeljstva, listopad 1991.
I eto nas „nebom leteć'“- doma u Hrvatskoj, i mi s tim imamo posla, a metode iste. Pratit ćemo odavde „znakove pokraj puta“ i na nebu i na zemlji. Dva letača „nebeske Srbije“, vladika Jovan i Patrijah Srbijanske Crkve, i mitropolit zagrebački Porfirije, povezuju Hrvatsku i Crnu Goru neraskidivom vezom, atakom, Srbijanske Crkve i srbijanske države. Slučajno li je Porfirije bio u Smiljanu dan prije „desnata“ na Podgoricu? Niti slučajno, trebao mu je on i za dan, dva poslije, za večernju antiolujnu ceremoniju 4. 8. 2022. u Novom Sadu.
Pobodeni su znaci „pokraj puta“ od Smiljana ( „Sveti“ Tesla) preko Jasenovca, preko Podgorice do Novog Sada, „srpske Atine“ ( vidi, pa i „Atina“ izvan „Jelade“) kod vladike Irineja Bulovića, kažu, duhovnog oca Patrijarha i najmoćnijeg čovjeka u Srbijanskoj Crkvi već godinama, te ruskog igrača u SPC-u. Sve u tri dana, zbilja „leteći Porfirije“ . I svugdje se našlo nešto te nedostatne „istorije“., gade se mitovi...
„Srpska država je izašla sa oltara Srpske crkve.“- rekao je davne 1991. na mitingu u Pakracu Jovan Rašković, politički vođa Srba u Hrvatskoj početkom devedesetih, a u prvom mitingaškom redu bili popovi Srpske crkve , valjda i tadašnji episkop pakrački Lukijan, pravi klerofašist, da se poslužim komunističkom terminologijom. Tako to izgleda u „nebeskoj Srbiji“, kako onda, tako i danas.
I danas je na dnevnom redu „denacifikacija“, od Lovćena do Velebita, naravno u formi „deustašizacije“. Već dulje vrijeme, tamo još od noćnih litija-marševa prosrpski političari u Crnoj Gori, Srpska Crkva, i „srpsko svetski“ ideolozi u Srbiji , Crnogorce optužuju- za ustaštvo! Najnoviji val „deustašizacije“ Crne Gore najavio je Joanikije, mitropolit kojega je ustoličio „leteći Porfirije“. Prva akcija u tom smjeru trebalo bi biti rušenje Njegoševa mauzoleja na Lovćenu. Taj Joanikije sigurno zna kako Hrvati znaju da su „ustaše“ u „srbskom svetu“, srbijanskoj propagandi, u Srbijanskoj Crkvi sinonim za Hrvate. Čime se može izmjeriti količina mržnje, prema Hrvatima, kad bi on i svoje mjesne neprijatelje Crnogorce „deustašizirao“. Zar jednim udarcem dvije muhe, a sve što govori mitropolit Joanikije ide i Crkvu Srbije i Patrijarha joj. Mržnjomjer kod ovoga i sličnih sigurno bi pokazivao uznapredovali stadij groznice mržnje.. To bi bila svetosavska ljubav. Ovo je u sklopu srbijanske „specijalne operacije“ „denacifikacije“ (i) Hrvatske, o čemu smo ovdje pisali, pa i o ulozi Srbijanske Crkve u njoj. Ostaje nam još i ta antiolujna ceremonija u Novom Sadu na kojoj je besjedio i Patrijarh Porfirije. On kao i njegovi prethodnici, Pavle i Irinej, ne priznaju Hrvatsku.. Njegov narod, je u i iz raznoraznih pokrajina za koje bi neupućeni slušatelj prije pomislio da se nalaze u Srbiji nego li u Hrvatskoj. Prvosvećenik strane državne crkve ne priznaje drugu državu u kojoj djeluje.. Menije to previše. Ah, da Hrvatska je kriva samo i isključivo eto i za ovo najnovije stradanje, a nije se moglo ni bez onoga koje je već mit. Pritom u srbijanskom ,,srpskom, oku nema ni truna krivnje, a kamo li balvan, tih godina i doslovce kotrljajući.. Kao da su umjesto raznih prijeolujnih sudionika devedesetih, pa i Vučića na pozornici, sve sami novo i staromučenici. Čudi me da se , pored svega, na ceremoniji nije zapljevala i ona "ekološka" o salati, koja se pjevala u Vukovaru u studenom 1991. Tko zna , možda se zijevala.
Zastajem kako ne bih upao u kakvu groznicu i žalim Srbijance, teško im je s takvom Crkvom i istom državom koje ih drže u pokornosti i bedastim,..
Nego kad će to ordenje svetosavsko za sudionike tajnih Porfirijevih kružoka za Corone, u Pravoslavnoj općoj gimnaziji s pravom javnosti u Zagrebu, koje kao da je organizirala neka čudna ruka, tajno, ista kao i ona u Podgorici. I tako skoro dvije godinice, a još se ne znaju ni svi sudionici. Svaka čast i toj "ruci", a još veća slava sudionicima "iz odavde". Dosita,l ka'će ordenje?.
Mato Dretvić Filakov