Milorad Pupovac kao Kvisko anti HDZ oporbe (1)

O političkom djelovanju Milorada Pupovca , njegova SNV-a posebno o SNV Novostima i tekstovima tamo objavljenim, prvenstveno autora notornih jugoslavena, što orjunaškog, što komunističkog usmjerenja pisao sam u različitim prigodama i povodima, u drugim izdanjima i portalima, osim na ovim stranicama.  Od Vukovara, „slučaja ćirilica“ vukovarska, o Danu sjećanja, skoro svake godine, odnosu prema Oluji…,   a jedan od zadnjih je njegova ideja i realizacija „kamena spoticanja“ u Zagrebu ( studeni 2023.), itd, itd. Tu su i prislonjene teme poput SPC-a . Primjerice „Porfirijevi kružoci“, za vrijeme vlasti Corone, u gimnaziji ( politika u školi, osim ostaloga) sudionicima, ovdašnjoj „lijevoj“ eliti,što je uglavnom prešućeno, odnosu SPC-a  prema Jasenovcu, drugim popovima „padobrancima“… uvažavajući pritom etnička, manjinska i politička prava Srba u Hrvatskoj. Utemeljeno, argumentirano, polemički,  nadam se.  Pritom sam cijenio, i cijenim, njegovo političko umijeće i pamet u zastupanju njegovih ideja, odnosno SNV- a, a s onima s kojima se nisam slagao  to sam i izrazio.

Nije sramota učiti

Morao sam priznati, valjda sam to i negdje napisao, kako žalim što njegovi politički oponenti s hrvatske strane, a uglavnom je to desnica ma što to značilo, ne raspolažu s takvim znanjem , umijećem bavljenja realnom politikom, od , recimo, vokabulara, do govora, stila… u zalaganju za svoja stajališta. Kad treba plakati, skoro do suza, nad sudbinom Srba, kad podviknuti , kad optužiti,kako se, uostalom koristi i gluma u politici, on to znalački čini. Ne treba smetnuti s uma kako je sveučilišni nastavnik, barem bio, ali ne postoji razlog da se ostali političari , posebno  njegovi oponenti , ne obrazuju usput kad su se politikom  počeli baviti profesionalno, od lokalne, gradske do državne razine, pa istupanje u medijima i sl.

Proljetne vode, Foto Trn

 Jedno sam ja, pojedinac u prostoru virtualnom, „sam svoj majstor“ koji težinu/lakoću izraženih stajališta sam nosim- bez ikakve pomoći , udrugarske, šorošijanske, s desna lijeva,proračunske, partijske, stranačke, pokretaške, a  sasvim drugo stranke, partije, pokreti, udrugarija…

Progoni me čudan osjećaj da kad oporba  desna, a ponekad i lijeva, ma što to bilo, ne zna kako udariti po HDZ-u, pronaći pravu temu , „vadi“ Pupovca kao Kviska u „društvu“ sa sintagmom o „trgovačkoj koaliciji“, „hrvatsko-srpskoj trgovačkoj koaliciji“. Vidim da su domovinci tako krenuli i sada, a nisu ni prestajali cijeli mandat,  dok je „stoglava“ koalicija , koja je prekopirana „Srbija protiv nasilja“, u metodama  skoro u detaljima ( o tome posebno) ima u središtu , ah „korupciju“ , Turudića i  , navodno, slobodu medija. U situaciji kada je skoro sva medija na strani detuđmanizacije/dekroatizacije i to desetljećima, a ono malo tamo daleko u tko zna čijem desnom ćošku. Neki od lijevih će  sigurno spominjati i „etnobiznis“, što je neka sorta transrodnog i višerodnog,  multikulti  Kviska, a kao „politički korektnog“, što je smislio, čini mi se, počasni doktor Braće Karića , barem popularizirao. ( Ne znate tko je „počasni doktor od Braće Karića“, pa raspitajte se.)

Realno stanje

 Za nastavak  je potrebno odgovoriti na pitanje trebaju li Srbi  biti ravnopravni građani, politički, etnički, u svakom pogledu, a to je valjda i kao pitanje  suvišno.

Drugo , ono je, pravo, jednakost, potvrđeno i tzv. mirnom reintegracijom , osim kao unutrašnje i ustavno, ali i međunarodno pravno politički što nepisano, što  zapisano.  Dodajem i zakon o oprostu, osim ratnih zločina, uobičajeni zakon zapadnoga tipa. Novi pravni, pa i ustavno-pravni (ne)red  unijela je tzv.siječanjska  koalicija- SDP, HSLS, HNS, HSS, IDS, LS  2001.. Zatim slijedi u početku procesa pristupanja EU svojevrsna ucjena Zapada o izraženijem sudjelovanju Srba u vlasti ( Sanader)- i što je važnije, eto pravila. Tu je pri kraju procesa pristupanja i ucjena SDP-a o smanjenju broja saborskih zastupnika iz dijaspore, a na njihov račun povećanje broja zastupnika manjina koje su sa osam zastupnika, fiksnih, jedinih fiksnih(!) u Hrvatskom saboru, bez obzira na izbore i njihove rezultate postali zauvijek  mogući odlučujući faktor  u stvaranju vladajućih koalicija u budućnosti. Ako je dakle itko išta istrgovao  onda su to Milanović i SDP računajući ih kao svoje buduće sigurne partnere, čime je HDZ platio njegov pristanak na  pristupanje Euniji. Ovo je za vjerovali ili ne, ali tako je- klub zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru neka vrsta ,jedini takav klub, skupina, u europskim okvirima, koji u parlament ulaze – po rođenju, ili iopredjeljenju, a ne na izborima koji su samo formalnost, izborna šminka.  Jedina Pupovčeva „krivnja“ je u tom što je on to razumio i pobrinuo se da isključivo on, njegova udruga, stranka ubuduće Srbe zastupa ekskluzivno. Pri čemu je to manjina od manjine.

Ne znam tko bi se te mogućnosti, datosti, odrekao. I sve u redu do crte, tzv. velike Srbije, ili inačice „srbskog sveta“.  E sad ta je malo fluidna i oko nje ima posla i za razne domovince, suvereniste  i slične, uključivo i državu, kako ovdje tako još više u matici , majčici Srbiji.

Etnicitet, običaje, narodove pjesme, osim valjda „narodna“ oda pop Đujiću, ples, ćirilica, stvaralaštvo…, ništa nije upitno. Ćirilica posebno, uostalom i kao hrvatsko povijesno pismo- osim ćirilice na tenkovima, kao u Vukovaru i još Puniša Račić umjesto Stjepana Radića. Taj „slučaj“ mora biti, smatram, barem jedno vrijeme na hlađenju, u hladnjaku. Što se mene tiče Srbi mogu pisati na pismu koje ima drago, a ni latinica im nije zabranjena, niti silom nametnuta, a kao što je očito i u Srbiji.
Kako jeste s tim problemima  ne će baš biti da su Milorad Pupovac, SNV, pa i "njegovi" Srbi, najvećii skoro jedini, jedan od dva, još korupcija, problemi u državi,, a posebo ne s domovinske strane, ma što to značilo, gledeć. Nisu ni u hrvatsko-srpskim odnosima, a kamo li "šire", ali o tome u nastavku.

( Nastavit će se,, uvod)
Mato Dretvić Filakov