Mitski vukovarski vijenac SNV-a (3)

1.Tko je započeo rat u SFR Jugoslaviji i kada je ona srušena?

2.Zašto ga je započeo?

3. Kada ga je započeo?

4. Kakav je to rat; a) agresija, ili b) građanski rat?

S ovim jednostavnim pitanjima od kojih je na svako odgovor jednostavan i jednoznačan - Srbija ,kao država, režim, kao srbski svet… vodi rat- poslije rata.

Dosadilo mi je na njih odgovarati, iskreno- i dotaknuti ih, ali svejedno, najmanje što mogu učiniti  još jednom po stoti, jubilarni, put ponoviti odgovore.

Građanski rat ili agresija

Najvažnije pitanje je ono četvrto, a  ono je ujedno najbolnije po Srbiju, veliku i malu, srbski svet, SPC, SANU (svjetovna elita) i sadašnji režim…

Svakako se radi o agresiji jedne države na  druge. Srbija je tada samostalna,stvarno suverena, ustavno pravno također, a koprena  nepostojeće federacije služi joj za posvajanje vojske, KOS-a, a da o otimanju novca iz zajedničke blagajne i ne govorimo. Od JNA je napravila srbijanski Whermacht, sa petokrakom, tu je srbijanska TO, te razne paravojne, četničke bande, specijalne udbaške postrojbe ( n.p.r.tzv Jedinica).

Autohtona pobuna Srba u Hrvatskoj je bajka, ona je pripremana, organizirana, vojno i na svaki drugi način potpomognuta od Srbije. Posebno je važna antihrvatska, agresivna uloga SPC-a u svemu.  Vojno je presudna  bila činjenica što je JNA, tada već strana vojska, još bila stacionirana  na teritoriju  Hrvatske (SRH). Bez nje – ništa. Ni balvan revolucije ne bi bilo. Organizaciju pobune manjine kao povoda, propagandnog izgovora agresije nacije agresora obilato je koristio Hitler; Austrija, Čehoslovačka, Poljska- iz koje je njemački Reich napao sam sebe- (casus beli) a u novije vrijeme Putin.  Napad Rusije na Ukrajinu preslika je agresije Srbije na Hrvatsku- potpuno. Razlika je samo u veličini žrtve i agresora.

Vijenac od bivših balvana, Foto, Trn

 Tko i zašto –agresija

Srbija ,zbog velike Srbije, jerbo su „Srbi svi i svuda“- tamo do Pomeranije ( pomerili  ih odatle, prokleti Nijemci, pa  pokrajini ostalo ime) i ne znam dokle na sve strane svijeta, uključivo i nebo, a kamo li do „linije Virovitica- Karlovac-Karlobag „ Pih. Sitnica. Trenutno je u igri „mirnodopska“ više kulturna inačica, srbski svet, u kojoj važniju ulogu imaju Prija, Brena. Aca, Ceca, Karleuša… Kad žrtva „omekša“- onda, a ne onako, na sirovo.

Kada je počeo „taj rat“- agresija

Agresija, neoružana za početak, na SFRJ otpočela je i dovršena tzv. antibirokratskom revolucijom, ukidanjem autonomija SAP Vojvodine i SAP Kosova, nasilnom smjenom crnogorskog  vodstva.

Oružanu agresiju objavio je vožd Milošević na Gazimestanu  28. lipnja 1988. Imamo dakle i objavu rata. Nakon toga je pokušan i izvoz antibirokratske revolucije u Sloveniju, radi smjene tamošnjeg rukovodstva što su Slovenci spriječili.

Konačnim raspadom, stvarnim, a ne ustavnim, može se smatrati i 22. siječnja 1990.- raspadom SKJ( posljednji kongres).

Od tada , već u ožujku, mitingaši stižu u Hrvatsku, kao predigra, omekšavanje-  Petrova gora i tako redom, na kojima se zaziva rat, i Srbija.

Stvarni početak agresije je tzv. balvan revolucija, oružana pobuna u Kninu i okolici 13. kolovoza 1990. u koju se odmah uključila JNA.  Tzv. RSK je 17. kolovoza slavila kao „Dan ustanka“.

Bilo bi dosta. Srbijanci, iz velike Srbije, kao i oni iz srbskog sveta,država-SPC, elite… znaju to bolje od mene , ali njih ne zanimaju činjenice.  Zna to i Milorad Pupovac, Vojislav Stanimirović i…

 Bitno je znati da Pupovac, SNV  bacaju vijenac u mutni Dunav u čast i slavu stradalima za Srbiju, bivšu, sadašnju, buduću, veliku i malu, srbski svet. To je iz mita kako je Srbija , srbski svet, žrtva, okružena sve samim neprijatelja A onda još i ta voda iz Save koja se susreće s Dunavom kojom je u jasenovačkom mitu plivalo onomade , na desetke tisuća, a simbolički , najmanje  „700.00 hiljada“, kako je to odredio svetac SPC-a, sv. Nikolaj Velimirović. U jednoj rečenici: taj vukovarski vijenac koji se baca 17. studenoga „u lepi crni Dunav“ mitski je vijenac.

Na mitski vijenac ne preporučuje se sa „živim lancem“. „ Živi lanac“ mit samo hrani, a dnevno politički Vučića, naprednjake, Šešelja s njim u koaliciji u aktualnoj predizbornoj kampanji također. Mitske vijence, i ostale javne manifestacije srbijanskih mitova se promatra, analizira i traži njihova naredna primjena u stvarnosti, sadašnjosti i bliskoj budućnosti.

Uostalom spriječili li se SNV u bacanju vijenca, bacit će ga oni drugdje, na koncu u mislima, a  bacit će ga i prija Benčić- dan poslije. Ovo ionako pišem zbog te i sličnih prija, Porfirijevih kružoklija i onih koji pišu „jebo vas Vukovar“i ostale slične bratije.
Toliko za novi počletak. Nažalost.

Mato Dretvić Filakov