Crimen , tužba i presuda Marku Juriču
Davne 2016. 12. siječnja u svojoj emisiji Markov trg Porfirijevo pojanje četničke o pop vojvodi Đujiću Jurič je ogorčeno komentirao, čini mi se u emisiji uživo. Ništa spektakularno ,jer pjevati četničke i to zločincu Đujiću, em je odvratno, em nespojivo s njegovom dužnošću prvog svećenika SPC-a u Hrvatskoj sa sjedištem u središtu Zagreba. I ono što je najgore- takav čin prvopopa SPC-a, pače monaha, vrti nožem po rani hrvatsko-srbskih odnosa, produbljuje jaz, sije novo nepovjerenje, priprema teren za pjesmu „i opet će. ako bude sreće“…politički korektno rečeno. Umjesto da čini obrnuto svakim svojim potezom , nastupom, pa makar to bio i četnički dernek u Americi iako je sporno već to što se tamo uopće našao.
Pogledao sam ovih dana u raznim tekstovima što je to Marko Jurič tog davnog siječnja 2016. u emisiji ( mislim) uživo rekao nakon što je pustio tog pop pjevača četničkih.
Ništa osobito osim što je to , za moj ukus, za javni prostor možda malo pretjerano. Čini mi se kako ja tako ne bih rekao, al' opet ne znam, možda bi me u emisiji uživo ponijelo, jer iskreno, teško da postoji psovka kojom bi se ovakav čin monaha i prvosvećenika SPC-a u Hrvatskoj, i bivšeg šefa srbijanske agencije za elektroničke medije i vojnog vikara „pohvalio“. Danas mi je jasno što bih rekao, napisao- trenutno poništenje radne dozvole , pa „svojoj kući“ i tamo ti brale pjevaj četničke do mile volje. Ako hoćeš i na bogosluženju, umjesto Očenaša. Ah taj zakon, četnici naime „ u ovdje „ nisu „sankcionisani“, pa postavljam ono najvažnije pitanje: Zašto nisu i kad će? Ikad il' nikad? Ili su oni vječno abolirani? I umjesto deset mjeseci , dvije uvjetno, dobio bih, možda, doživotno, bezuvjetno.
Idem dalje „kopati“ po „slučaju Jurič“. Očito je da su se njegove riječi odnosile isključivo na visoki kler Mitropolije zagrebačke na čelu s vikarom Porfirijem. Ne spominje nikakve Srbe , naročito ne kolektivno, pa ni„vasceli“ kler SPC-a na službi u Hrvatskoj. Stoga je presuda kojom je osuđen na deset mjeseci zatvora s rokom kušnje od dvije godine skandalozna, a obrazloženje „ da je „ poticao mržnju prema pripadnicima srpske nacionalne manjine i svećenstvu Srpske pravoslavne crkve“ još skandaloznije. Adresa na koju je uputio svoje opore, nekome i opake, riječi precizno je definirana i ne širi se dalje od Cvjetnog trga. Tamo stoluje (i ) vikar, kojemu su podložni svi ondje službujući svećenici. Ma kakvi noži, blagost, on poje da je - „ mitraljezac“.
Juriča su inače kazneno prijavili VEM, koleginica Porfirijeva po agenciji za medije Mirjana Rakić ( koji ono bješe „nadimak“ , Gisela?) i Milorad Pupovac (SNV). Ne znam kada je on to učinio, kao pripadnik vladajuće koalicije, ili ranije, što je bitno, ne meni već HDZ-u i Andreju Plenkoviću, a ako nije bilo do sada, hoće ubrzo.
Kud baš on kad su njegove Novosti, financirane iz proračuna, otisnule i pustile na međumrežje mrziteljskih antihrvatskh tekstova i ilustracija tušta i tma. Protusrpske parole i crteži po plotovima, tarabama, koje SNV sustavno broji tijekom godine i o njima sastavlja godišnje izvješće u odnosu na njih su iscijeđena limunova korica. Jednostavno, za takvu prijavu Pupovac (SNV) je- nepodoban.
DORH-u je to i slično „satira“, a meni u
hrvatsko-srpskom odnosu- uporaba satare.
Duh u voćnjaku, Foto Trn
Iz obrazloženja presude Marku Juriču
”Prvookrivljeni Marko Jurič… s nakanom da kod većeg broja ljudi potakne osjećaj mržnje i netrpeljivosti prema pripadnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj i svećenstvu Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, zbog njihove pravoslavne vjeroispovijesti i pripadnosti srpskom narodu, putem televizije javno poticao na mržnju usmjerenu prema skupini ljudi i pripadniku skupine zbog njihove vjerske, nacionalne i etničke pripadnosti”, obrazložila je sutkinja. ( Citat, kopirano iz Autografa, 9. travnja 2023., „Važna presuda protiv govora mržnje prema Srbima i SPC-u“, Drago Pilsel.)
U međuvremenu se Drago Pilsel u Autografu pohvalio kako je on prijavio Juriča Vijeću za elektroničke medije i kazneno DORH-u, te dao tekst Kaznene prijave od 21.siječnja 2016. Hvali presudu posebno jer je donijeta pred „proglašenje ustaške NDH“, taj doktorand kod Porfirija na Bogoslovnom fakultetu u Beogradu. I organizator „Porfirijevih kružoka „ za Corone , neko vrijeme kolumnist beogradske Politike… Sukob interesa u dvije države, podobnost za prijavu nekoga tko nastupa protiv pjevača čteničke ode Đujiću- nula. Samo „sukob interesa“? Nije na meni.
Kakvo pjevanje, takvo djelanje
Medija je (i) vikara ( jednom vikar, uvijek vikar) Porfirija uvijek mazila i pazila, ni nju nije nimalo zasmetalo njegovo pjevanje popu Đujiću, štoviše u tom razdoblju je ovdje postao njena zvijezda. Razumije se čovjek u medije. Oko njega su se skupljali ovdašnji političari, naročito ljevičari i možemaši i slični , recimo, intelektualci. U vrijeme Corone organizirao je ,skoro, tajne kružoke od nekoliko desetaka sudionika. U vrijeme kad su epidemiološkim mjerama bila zabranjena bilo kakva okupljanja i to još u školi, pravoslavnoj gimnaziji, gdje se i politiziralo. To je jedva prodrlo u javnost i opet je ostalo obavijeno šutnjom. Glavni organizator- Carlos Pilsel. Od tada me počeo zanimati Porfirijev lik i djelo o čemu sam počeo pisati na ovim stranicama, pa o svetosavlju, odnosu prema Jasenovcu i sl. Bilo je više nego jasno da ga je onaj, državni, duh ( da ne spominjem pravoga uzalud) već izabrao za Patrijarha.
Od njegovih prvih poteza na toj stolici najviše me je razveselila dodjela odličja Sv. Save Miloradu Vučeliću ; Miloševićevu Goebelsu, direktoru zločinačkih TV Novi Sad i TV Beograd ranih devedesetih na čijoj savjesti leži, u grobovima, tko zna koliko žrtava u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori, na Kosovu, ali i Srbiji. Od tada se veselim danu kad će neki od njegovih „kružoklija“ dobiti Orden Sv. Save, navijam , k'o BBB i Torcida zajedno, da prvi dobitnik bude- Ivo Josipović.
Podsjećam da je Crkva Srbije tim, ili nešto nižim odličjima odlikovala još niz, što bi Srbijanci rekli, zlikovaca, od kojih je najslavniji ratni zločinac Šešelj dr. Vojka. Porfirijevo spuštanje na Cetinje s helikopterom, zatim ogrnut pancirnim ćebetom, gdje je došao nastaviti akciju resrbizacije Crne Gore nije bilo nikakvo iznenađenje, kao i niz drugih poteza, i onih povezanih s Jasenovcem. Ili istup na srbijanskoj proslavi Oluje, primjerice, tvrdnja, nada, kako su „granice promjenjive“, na tragu, bit će, srbskog sveta. Nekima je sada čudno da je stao na stranu ruske agresije na Ukrajinu, mene bi iznenadilo da je drukčije.
Ono pjevanje je tako
postalo uvod u tvrde realne svetosavske poteze- kakvo
pjevanje takvo djelanje. Sve se može staviti i u predkontekst presude Marku
Juriču, svidjelo se to Sudu ili ne, kojemu je de facto zabranjen novinarski rad
iduće dvije godine, ili bi se time mogao nastaviti baviti kao da hoda po gusto
posijanom minskom polju.
Tko to ide? Trn, foto Danica
Ima još zanimljivosti, prva je vrijeme, početak travnja, u kojem je presuda donesena- krenule su SNV Novosti- a uskoro će navala na Hrvate i Hrvatsku zbog Jasenovca, uključivo i iz SPC-a više sam nego siguran. I ova presuda će, nekima, poslužiti u toj „diskusiji“ čemu se već veseli taj Carlos P. Medija i razne stranke , udrugarija, antifašisti… krenut će s novim napadom na „desničare“ put preodgoja i totalitarizma. A ti su ovdje ustaše i uvijek samo ustaše. Već sama šutnja na tom je tragu je sporna, koliko vidim javio se samo Miro Bulj. Neki naivci očekuju reakciju „HND-a“, ništa od toga, društvo nagrađuje „satiričare“.
Čitam da se ovih dana predviđa donijeti , usvojiti, nove, drakonske kazne za ustaške parole, insignije i ne znam što još. Ukoliko onaj koji to predlaže ( MUP?) ne uključi ravnopravno i četničke gadno će pogriješiti. Sumnjam kako ima hrabrosti za isti odnos, a kamo li da se još uključe i komunističke.
Što se „slučaja Jurič“ tiče još ovo: Da je Marko otpjevao ono što je izgovorio možda ne bi bio kažnjen ? Bilo bi to onda ono „pjesmom na pjesmu“?
Na kraju citiranog teksta Pilsel Carlos se pita „kakve veze ima Marko Jurič i NDH“ i nalazi ih. Koliko sam vidio Marko Jurič je rođen 1963. , a u državi u kojoj je rođen, SFRJ; ustaša nema još od 1945., dakle nema nikakve.
To što pokušava dokučiti istinu i o tom razdoblju, vrlo kratkom, hrvatske povijesti nema nikakve veze s ustaštvom
Dok ih je u Argentini 1960., gdje je i kada rođen Carlos P. bilo. Ne zanima me njegovo samočišćenje od i obiteljskog ustaštva- i u tome lutanje, od nemila do nedraga, od franjevaca sve do- svetosavlja- osobni problem. Njegovo pak nametanje ustaštva današnjim generacijama Hrvata u tom procesu samozdravljenja (?) je više nego ružno i više nego opasno. Onaj koji sprječava slobodu drugih i sam će, jednoga dana , doživjeti isto. Kuc, kuc i eto je, neslobode, totalitarizma. I njemu želim Orden Sv. Save, zaslužio ga je.
S Markom Jurićem , naravno, ne dijelim sva stajališta, dok su mu neke aktivnosti i napori ( Edicija Velebit n.pr.) za svaku je pohvalu. Ovdje me zanima sloboda djelovanja, pisanja, istupanja, pjevanja… podjednaka za sve, kako za patrijarhe i oligarhe, tako i za obične ovce u stadu. Kako se ono kaže - bez obzira na naciju, vjeroispovijest, spol, boju očiju…etc.
.Mato Dretvić Filakov
počnite pisati...