Permanentna deustašizacija Hrvata (7)
(Nastavljam mini serijal o aktualnoj srbijanskoj „specijalnoj operaciji“ „denacifikacije“ Hrvatske.)
Kada je počela „deustašizacija“ „katoličkih Hrvata“? Jesmo li već proslavili stotu obljetnicu ili ćemo tek 2028.? Što su i tko ti „katolički Hrvati“, ili „Hrvati katolici“ kako ovu „nakupinu“ nečesa , službeno, naziva Crkva Srbije? Općenito je čitatelju sigurno poznato kako su to „ustaše“, ali tu ima i jedna nezgodacija, naime tvrdnja srbijanskih svetosavaca, zapravo nacionalsocijalista, kako su i „ustaše“ ustvari - Srbi i to što „žešći“, to veći. Pravi svetosavci Srbijanci rijetko koriste imenicu „Hrvat“, množinu još rjeđe, jer ma kako bi ih, možda, malo bilo ( oko zagrebačke katedrale i sl.) ipak i njihovo samo spominjanje dokazuje kako i „takvih“ ipak ima ili su možda nekada postojali. Ustaše su inače postojale i u Srbiji, to su bili oni Srbijanci koji ustaše protiv Turaka, a nema ih više od kada je imenica „ustaša“ prognana iz hrvatskog jezika - što je lingvocid. I doista, kada je počela „deustašizacija“? Ostavimo odgovor za kasnije, a pozabavit ćemo se ovom aktualnom koja teče.
Stigao je i 11. srpnja. 2022., dan pada Srebrenice 1995.- a zatim i dani likvidacije preko 8.500 Bošnjaka,- genocid. Vučić se javlja tek 14. 7., na Pinki televiziji. O tome sam pisao, prateći srbijansku „specijalnu operaciju“ u stopu, 20. srpnja pod naslovom „ Srbijanska „specijalna operacija“ protiv Hrvatske“. Samo dva , tri „detalja“. Prvi, Vučićevo, medijsko i političko „zatrpavanje „ genocida u Srebrenici Jasenovcem. Drugi , ničim izazvan Vučićev samopoziv u Hrvatsku u „privatni“ posjet, u Jasenovac i Pakrac. Kud baš 17. srpnja, na dan parastosa Draži Mihailoviću i kud baš u Pakrac grad gdje je počela, da se ne igramo građanskog rata, srbijanska agresija?
Ogrlica od koralja, crvenih ( „Đerdan od Merdžana“)
I tako nas Vučić dovede do Jasenovca. Odavno SPC ( Srbijanska pravoslavna crkva) gradi jasenovački mit, a počela je i prije osnivanja logora Jasenovac, kao „stradanje Srba“, već od svibnja/lipnja 1941., a grandiozni rezultati su postignuti do rujna iste godine. Tzv. Valerijanov memorandum, dokument SPC-a, već u lipnju je „pobrojao“ sto tisuća žrtava, a do rujna 1941. preko tristo tisuća. Poslije je ta brojka samo rasla i cvala, a značajan doprinos tome su dali i komunisti. Ništa nije čudna ova suradnja, SPC je i tada bila državna, ustvari partijska crkva ( vidi pod Udba) što je Partija htjela učiniti i s Katoličkom crkvom, ali to nije išlo, barem ne u tolikom opsegu. Nekako se najčešće spominjalo, samo u Jasenovcu, okruglo „700.000,00 srpskih žrtava“, Nekad ih se na toj „burzi srpskih žrtava“ „istrguje“ milijun, preko milijuna, dva, preko dva milijuna. Ipak se najučestalije spominje tih „ sedamsto tisuća“, zapravo je „zacementirano“. Zašto baš sedamsto tisuća, tako okruglo, ni koja (tisuća) više ili manje, pitao sam se od kad sam čuo za nju. Ponavljaju ju srbijanski političari, velikodostojnici Srbijanske crkve, tamošnji povjesničari, a šire mediji. Čini se kako je toj brojci od 700.000,00 odlučujući doprinos dao vjerojatno najuvaženiji svetac Srbijanske crkve. sv. vladika Nikolaj Velimirović, Nikolaj srbski, proglašen svecem 2003. godine, koji ju je davno stavio i u molitvu (tropar, pjevana molitva) pod naslovom „Đerdan od Merdžana“ ( turski. a prevedeno „Ogrlica od koralja“ ) ovako- „Sedamsto Tisuća“, ćirilicom. Ovaj svetac Srbijanske crkve isklesao je i kamen temeljac, a projektirao i hram za jasenovački mit kao osvetu “katoličkim Hrvatima“, još ne kao svet. Ne će oni praviti zločine kao Hrvati, govorio je budući svetac, jer pored ostalih kvaliteta „Božjeg naroda“ „Srbi su uvijek i svugdje bili „otmjeni i gospodstveni“. Da bih riječ. Oni se svoje vladare, „gospodstveno“ , primjerice, bacali kroz prozor, strane političare likvidirali u atentatima u drugoj državi, političke protivnike ( „katoličke Hrvate“) likvidirali fino, „gospodstveno“- u parlamentu, dražinovci, ljotićevci (četnici razni) likvidirali (i) Srbijance, različito, ali, eto, „gospodstveno“ svakako.…Sva te „ gospodske“ likvidacije zbivale se za života sv. Nikolaja srbskog („slabovidca“?).
Ovako će stoga oni: „ Kad se oslobodi naša zemlja od tiranije i kad se vratimo, sagradit ćemo jedan hram. Širok u širinu, visok do neba. Ozidaćemo ga tamo, tamo daleko iza Drine… Ogradićemo ga ogromnim zidom, pa ćemo onda sa sve četiri strane, velikim slovima, ćirilicom napisati ovako: Ovaj hram podižu Srbi u spomen na 700.000 najnovijih srpskih mučenika. Nejake dece, nevinih devica, nezaštićenih majki i sestara i oronulih staraca koje na nečuven način umoriše katolici Hrvati samo zato što behu Srbi i pravoslavni.
Tako ćemo osvetiti naše mučenike.“ ( Kanal Vidovdan, autor otac Ljuba (Ranković) , Youtbe) Tako je govorio budući svetac SPC-a Milanu Stojadinoviću ranih pedesetih u Americi. I to je taj „hram“ jasenovačkog mita koji Srbska crkva uspješno gradi svih prošlih desetljeća, pa dozidava i ovih dana. Hram jasenovačkog mita gradi se i doslovce, u Jasenovcu je niknuo manastir. Godine 2000. episkop slavonski Sava Jurić proglašava jasenovačku crkvu Rođenja Svetog Jovana Krstitelja za manastir (za Račana). Hram, a zatim ide njegova dogradnja, eto i pred njim spomenika žrtvama, izgradili Rusi… Danas je ovaj manastir i rezidencija Episkopa slavonskog. Srbijanska crkva kupuje zemljište po Jasenovcu, valjda episkop padobranac, vodi se haranga kako je spomenik Bogdana Bogdanovića zlo, pa samo čekam da prvo s njega otklešu Goranove stihove, a zatim ga sruše- čim kupe zemljište ispod njega. Desetog rujna slavila je Srbijanska crkva u Jasenovcu „jasenovačke novomučenike“. Okupio se , skoro, cijeli Sinod SC-a na čelu s Porfirijem: mitropoliti crnogorsko-primorski Joanikije,prespansko-pelagonijski Petar, kumanovsko-osogovski Grigorije ( i zagrebački Porfirije). Episkopi , mileševski Atanasije,slavonski Jovan,valjevski Isihije, zahumsko-hercegovački i humski Jovan. Ako baš nije cijeli Sinod, obuhvat je širok- od „Vardara pa do Triglava“. Nazočili i predstavnici dinastije Kradžorđević, princeza Danica i princ Filip. Bio i Milorad Dodik, pitajući ne pitajući, o boravku u ovome ovdje (državi?), privatnom, službenom. Što se taj šeta po Hrvatskoj kako ga volja?
Otvorila se tamo i škola, obnovljena, ustvari novoizgrađena što je financirala srpska republika iz BiH, u obnovi je sudjelovao tamošnji zavod za zaštitu spomenika. Uz znanje Ministarstva kulture ili bez? Tamo će se otvoriti i Centar i biblioteka za istraživanje II.sv. rata u Jugoslaviji. Zna li išta o tome Ministarstvo znanosti i dr. Ministarstvao branitelja?
Jesen stigla jesenjem jorgovanu
( Nastavit će se)
Mato Dretvić Filakov