Zavirit ćemo još malo u taj „hram“ s. Nikolaja srbskog   sazidan  od prokletstva „katoličkih Hrvata“, zazivanja njihova uništenja. Svih sedamsto tisuća, zarez nula, nula, jasenovačkih žrtava proglašeni su svecima SPC-a, novomučenicima. Nejasno što je s onim drugim vjernicima, nevjernicima koji „pretiču“, valjda, tu brojku. Ovi imaju i svoj dan u kalendaru, 13. rujna kad se i čita, pjeva Velimirovićeva  služba'/ molitva „Đerdan od merdžana“, a navodno i za Vidovdan. Bilo mi nejasno odakle bradatim popovima i musavim četnicima početkom devedesetih, za srbijanske agresije priča o „ogrlici od dječjih prstića“ (srpskih) ili „noćna lampica od dječje lubanje“ , srpske.  Mislio sam iz nekog SF-a strave i užasa, a kad tamo, pa to je- Đerdan od Merdžana  … “Na Đredanu zrna Sedamsto Tisuća/ To su srpska srca krvava i vruća.“. Pa tako se  gradi hram od prokletstva „ katoličkih Hrvata“, tko voli „ustaša“, „širok u širinu“, visok do neba i- bezvremen ( „visok u visinu“). Jednostavno- prokletstvo do uništenja.

Nisu svi „jasenovački novomučenici“ bezimeni, ima, barem jedan s imenom , nije baš sigurno, Vuksan- Vukan, Vuk Vukašin…, i prezimenom, nije baš sigurno koje je, s mjestom rođenja, ha recimo, datumom rođenja, to ide teže, kao i datum smrti, siječanj 1943. (dan) kolovoz 1943.(noć).  Nije bitno, simbolički je tu. U crkvama Crkve Srbije. Zauvijek. Jedino je sigurno mjesto smrti, Jasenovac, i poznat ubojica koljač, ustaša, čuvar u logoru, Žile Friganović. Beatifikacija Sv. Vukšina Jasenovačkog počela je 1988., za Miloševića ( otac pop) i Patrijarha Pavla, bit će- slučajno.

Žile Friganović je zločin(e) priznao „jednom čoveku“, logorašu, pukim slučajem doktoru psihijatru Nedi Zecu, bez svjedoka, koji je to poslije prenio u sjećanja i 1970.ih priložio u Jasenovac, dakle više od dvadeset godina poslije događaja, ili „događaja“.  Vukašin Jasenovački je zaslužio svetost na temelju svjedočenja jednoga čovjeka, njegova navodnog koljača Žile Friganovića drugom čovjeku, logorašu dr. Nedi Zecu, psihijatru… Bez svjedoka.

Ustaša Žile tvrdi, prepričava taj psihijatar, kako su se on i još trojica ustaša , Pero Brzica, Zrinušić i Šipka kladili tko će pobiti, zaklati, više logoraša tijekom jedne noći od 4.000 određenih za likvidaciju u kolovozu 1943. Žila , prenosi taj jedan čovjek, za nekoliko sati ih je zaklao 1100, dok su ostali stigli jedva po 300, 400. Baš ga je „išlo“ Recimo ako je „nekoliko sati“ pet sati, onda 1100/ 5 = 220, po satu, 3,666 u minuti , itd. Pobijedio je Pero Brzica koji ih je „riješio“ 1350 za noć. Ako je noć trajala 12 sati, a kolovoz je pa je bila kraća, onda ih je taj Pero likvidirao 112,5 po satu, 1,87 u minuti i Žila mu je isplatio okladu.( Napomena: Matematički tu- u okladi!- nešto ne štima, jer navedena dvojica , žila i ustaša Pero ukupno su likvidirala 1101+ 1350= 2451. Ostalo ih je, do 4000 još 1549.  Zar onda onaj treći, Šipka, nije pobjednik?  Nema mjesta čuđenju, to je posebna "jasenovačka matematika", hramska , svetosavska.)  Bio bi Žile pobijedio, ali je naišao na starca Vukašina (Vuksana, Vukana, Vuka…) a onda se s njim psihički, mučio, tjerao ga da viče „Živio poglavnik Ante Pavelić“, a ovaj nije htio, pa ga je- ne mogu prenositi kako i koliko- masakrirao. I psihički se slomio. Posebno zbog toga što mu je starac rekao „samo ti, dijete, radi svoj posao“. Odatle, i slom za trajanja zločina i priznaje. Poslije je postao slavan, završio je na freskama u crkvama Srbijanske crkve na kojima je  uniformirani (crna uniforma) ustaša s nožinom , ta rečenica i Vukašin sa  svetačkom aureolom.

Kakav je to superman ustaša morao biti koji nožem, pa bio i izmišljeni „srbosjek“, po minuti mogao likvidirati tri do četiri odrasla  čovjeka? I tako satima.  

Ne pada mi ni na pamet pokušavati ovdje opovrgavati bilo što iz toga „hrama“ jasenovačkog mita- to je besmisleno. I neka je na vječnu čast i slavu Srbijanskoj crkvi. Hrvatska država je imala do sada dvadeset i više godina da organizira međunarodno istraživanje na području Jasenovca, pa to nije učinila. Različiti autori, odavno, a i aktualno, povjesničari, publicisti, matematičari.. „hram“ su već poprilično protresli u temeljima, ali mitski hram, naravno, djeluje neslmljivo. Zašto? Zato što je konstruiran kao kletva, osveta… vječni casus belli, kao što je bio osamdesetih i devedesetih, a zatim gori i nadalje kao vječna vatra. Trenutno, ustvari dulje vrijeme, nade se polažu u -Ruse, Rusku pravoslavnu crkvu. Eto vladika banatski Nikanor u govoru na  protu LGBTXYZ litijama u Beogradu nedavno, ustvari proruskim „litijama“  zbori okupljenima kako „na planeti Zemlji ima jedan Car- Vladimiru Vladimiroviću Putinu“. Tu je „Z“ (od Zlo, o.a.) i Noćni vukovi..., dodajem. Iskusan je taj Nikanor, ranih devedesetih kao episkop karlovački sudjelovao u agresiji na Hrvatsku. Skraćujem- što u Crnoj Gori gledamo u Hrvatskoj se tome treba nadati…

Moj zadatak je bio sasvim trivijalan: još jednom upozoriti na to tko je autor (jedan od) tko glavni pronositelj tih „sedamsto tisuća, zarez nula nula“, kako je svih tih 700.000,00 proglašeno svecima, kako su svi u molitvi čudna , blago, sadržaja ( preporučujem čitanje, ako smognete snage) tu je sv. Vukašin, spremaju se ili su već proglašena i djeca, valjda kozaračka, svecima (čudi me da je Katolička crkva reagirala) kako je „svetac“ bio promicatelj fašizma i fašista ( Ljotić, četnici rodonačelnik srbijanske, svetosavske, propagane i , što je najvažnije, jedan od glavnih graditelja nacionalizma Svetog Save)…Ponovit ću po tko zna koji puta  zakon spojenih, mitskih srbijanskih, posuda: kako se prazni kosovski, tako se puni jasenovački mit, hram. Kako je ovo jedna tradicionalna i trajna „specijalna operacija“… A Patrijarh i ( još uvijek!) Mitropolit zagrebački, pa on fino , lagano dodaje zrno po zrno na jasenovačku omču („đerdan“). Neki dan u Boki, Zaljevu hrvatskih svetaca, „leteći“ Porfirije, na fešti „od sinjega mora do Dunava“ na sjever, a „od Dunava do sinjega mora“ na zapad već je bila „fešta“ . Neki dan je na Dunavu u Budimpešti odlikovao Viktora Orbana ordenom Sv. Save. Taj je pak otkinuo iz kulturnog i jezičnog hrvatskog đerdana- bunjevački dijalekt i tako Srbijancima poklonio nedostajeću i u srpskom jeziku nepostojeću ikavicu.( Savez vojvođanskih Mađara u Subotici, pisao o tome  ovdje 30. srpnja 2021. pod naslovom „Subotica“) Fala im lipo. A ima još.

Nego ka'će to ordenje Sv. Save  sudionicima Porfirijevih, tajnih, za Corone, kružoka u Zagrebu?

Kako ono bješe u Crnoj Gori: „kružok“ po „kružok“, pa litija po litija, a bogme eto i- kalašnjikova. To se zove širenje „zemlje otaca“, „otadžbine“- bez mača..
Ovako izgledaju crkvena zvona (Slika dolje) u "katoličkih Hrvata) stradala od  djelovanja svetosavskog nacionalizma, bez mača, ali pod ognjem dalekometnog topništva u jesen 1991.. Više ne zvone . Tamo daleko, "daleko iza Drine" (N.V.), u južnom predvorju Zagreba. 

Dosta je bilo o tim „specijalnim operacijama“ svetosavskog nacionalizma
po trajnom, uhodanom, modelu koji sam ovdje pokušao i malo rasvijetliti
Hvatala me usput i mučnina,ali mi bi i žao Srbijanaca koji su
također njegovi zarobljenici, ali i žrtve. 

Mato Dretvić Filakov...