Podešnjeli Milanović i drončić „šest- tončić“, krenuo Zoka u desni marš.
Hrvatsku su u kratkom vremenu potresle dvije eksplozije, jedan dron, bespilotna letjelica veličine Miga 21 i jedna generalska mina. Pad bespilotne letjelice tik do paviljona studoma na Savi nije uzrokovao smrti, a samo što nije, dok je generalska mina eksplodirala u javnosti i posljedice će se tek vidjeti, Spojio sam ih u jedan tekstić, u dva nastavka, jer ih povezuje jedna ličnost, predsjednik Milanović. Kao vrhovni zapovjednik vojske i onaj koji može pomilovati kad hoće i koga hoće.
Razbolio sam se, skoro, a siguran sam i tzv. javnost, od Milanovićeve svađe s Vladom o tom drončiću. Je l' bila u njemu bomba, bombica ili nije? On zna kako nije, a oni, na kraju DORH, su utvrdili kako jeste. DORH mu je nestručan pa bi on posebno „državno povjerenstvo“, a ja mislim kako bi to mogla preuzeti već postojeća , primjerice ono za sukob interesa, ili, još bolje, ono za ravnopravnost spolova. Ono bi moglo utvrditi koje je , rodne „orijentacije“ onaj koji je naredio lansiranje više tonskog drončića. Je li vuk ili janje?
Svakakvih se tu još gluposti namljelo, a bogme i uvrjedama častilo, Sve u svemu stvoren je , pod „vrhovnom komandom“ podešnjelog Milanovića jedan užas. U sasvim krivo vrijeme i na apsolutno krivoj temi.
Što se pak tog drončića težine MIG 21, oko šest tona, tiče nevažno je pitanje je li još nosio i bombu, kad je već sam u slobodnom padu- bomba. Puka je slučajnost što nisu stradali neki noćni šetač i njegov pas, da dalje ne rišem potencijalnu veću nesreću. Dakle, bespilotna letjelica je u Zagreb stigla kao upozorenje- od koga čitatelj ima tri puta pravo pogađati- i to s vjerojatnošću od 90 posto, najmanje. Pet posto je mogućnost pogrješke, a isto tolika je i mogućnost sabotaže s lažnom zastavom. U vezi njega me zanima još zašto ga Mađari nisu rušili, Lansiran je ili iz Pridnjestrovlja, s Crnog mora ili s teritorija Ukrajine, uostalom nakratko, navodno sedam minuta, su ga pratili i Rumunji. Pored upozorenja očito je bilo i propitivanje protuzračne obrane članica NATO-a preko kojih je letjela. Bez ikakve dvojbe je vojni, vojno obavještajni i promičbeni čin. Ostalo u vezi drončića me ne zanima, već me zanima na čijoj je strani Zoran Milanović. Na ruskoj, kao u početku ruske agresije na Ukrajinu, ili na ukrajinskoj. I to ne u formi kako je on „uvijek na strani slabijega“ i sl., već me zanima njegov odgovor u binarnom sustavu s „o“ ili „1“, s „da“ ili „ne“. To je sve što me zanima, pa i povodom tog pada drončića skoro u središte Zagreba. Njegova pak svađa s Vladom… , rječnikom nedostojnim prosječno obrazovanog Hrvata ( državljana) govori mi kako je on na ruskoj strani. Ako bi pak bio na ukrajinskoj ne znači kako bi Hrvatska time objavila rat Rusiji već je riječ o načelima, odnosu prema agresoru i žrtvi, pri čemu je izvedba ruske agresije na Ukrajinu kombinacija svih dosadašnjih totalitarizama, uz modernu tehnologiju i prijetnju nuklearnim oružjem. A ono gdje god bi palo palo bi i na Hrvatsku. Ne bi pučane spasilo ni to da se podvuku pod stol, kakvu je Milanović jednom neutralnost predložio, plagirajući Mačeka.
Mato Dretvić Filakov