Nisam mislio dublje i duže gacati po tom smrdljivom glibu navodnog „ustašluka“ kojega da su skrivili naši rukometaši i, opet, Thompson, al' kad su se javili intelektualke-intelektualci naši i prije seoskog fejsbukača Dabre, red je da i njima posvetim koji redak, prvo njima. Nekako su me najviše „potegli za tipkovnicu“, Velimir Visković, naš intelektualni „Velja nevolja“ koji mesari po virtualnosti i prof. dr. Vesna  Pusić, sadašnja „cvečka“ iz obitelji intelektualaca Pusić.

Piše na facebuku Visković, a prenosi SD 4. veljače prvo o rukometu . “Pun mi je kufer(ustvari „kura..fer„ prevodim, gospon je fin, o.a.) rukometa, osobito nakon jučerašnjeg cirkusa.“(doček rukometaša u Zagrebu, o.a) Zato što „bronza“ i nije „ne znam kakav doseg“.  Njemu je „reper“ Danska koju „da smo sto puta igrali nikad ih ne bismo pobijedili“. Baš njega briga za rukomet, reprezentaciju, rezultate, njega brine doček, „cirkus“.

„Osim toga, ne želim da mi rukometaši "Izviđača" iz Ljubuškoga nameću svoj muzički ukus. Došli ste u Zagreb, poklonite se vi Zagrebu, a ne da se Zagreb klanja vama, ljubiteljima ‘Tomsona!‘ Dosta mi vas je, i vas i HDZ-a i A. P.-a! – napisao je „osobno mišljenje“ Visković na Facebooku, prema SD.

Mrak u mozgu?, Foto Trn

Odnekud mi dolazi slika: Ruševine, blato, blatna mješavina zdrobljenih opeka i crijepova, pijeska, uništena pročelja gradske ulice kojom se vuče magloviti dan..  I tiha kolona jadnih ljudi s torbama, neki vode, a neki nose prestrašenu i uplakanu djecu… Sa strane ih prate naoružani vojnici s petokrakama na šapkama. Deportacija, trijaža, logori, smrti po Srbiji…

A na početku ulice neuredna postrojba bradatih i prljavih Šešeljevih dobrovoljaca pjeva!: „Slobo šalji nam salate/ biće mesa, biće mesa klat ćemo Hrvate“. Tu negdje, u slici, slična spodoba naređuje jednom od skupine ležećih zarobljenika koji podiže glavu: „Lezi dole, lezi dole!“.

Vukovar, studeni 1991., oslobođenje od- ustaša.

Sad vidim odakle mi asocijacija na Veljino mesarenje u virtualnosti u stvarnom vremenu.

Glavu dole, poklonite se rukometaši iz Ljubuškog, kleknite pred Zagrebom, vi ljubitelji Tomsona. I vi i HDZ i A.P!.

Jasno mi tko su „rukometaši iz Ljubuškoga“- Hercegovci, a oni, zna se. HDZ, to je ono na čelu čega je „u tom ratu“ bio poznati ustaša Tuđman. Ali „A.P.“, tko li je taj, tko se krije u akronimu? Da to nije Ante Pavelić? Joj, koliko sam glup! To je poznati ustaša, neoustaša- Andrej Plenković!

Davno prije nego se „taj“ i rodio znao se pojaviti akronim, skrivalica, „ŽAP“, koja je piscu glavu skidala, bilo pravom, bilo pakiranom- onome ustaši koji je još imao glavu. Pa to je taj! Ta „zmija u njedrima“ koja noge skriva, barem jednu onu desnu, „Andrej“, ali baš se slaže.

 Nema mjesta gdje se neprijatelj, unutrašnji dakako, ne skriva- pa i u utrobi majke, u…ma u genima.

Klekni Plenkoviću, „lezi dole, lezi dole!

Nakon ovakve Veljine objave ni slovca u vasceloj mediji, a ona je jedna od najodvratnijih, čista mržnja, čista „ekološka“ proizvodnja ustaša. Nije se ni Bruce Lee hrvatske politike stavio u zaštitu „rukometaša iz Ljubuškog“.

Bidni Velja mora ovdje sve to podnositi. „Tomsona“, Hercegovce, HDZ, A.P.-a… Bolje je sreće prof. Ivo V., on uživa u Malom Baji, Ceci, Breni, Karleuši, Šešeljevim nastupima… Mali problem, i tamo se pojavile domaći „ustaše“. Logično, nema boljeg mjesta, „povampirile se“.

Zatišje do pokladnog pjevanja seoskog fejsbukača Dabre ( o njemu posebno) a onda on i bez spominjanja Pavelića (AP) širio ustašluk.

Mene ste našili? 
Mato Dretvić Filakov