Pupovac i Matić požurili u Vukovar
Dani poslije 16. studenoga
.
Opet isto. Opet je Milorad Pupovac požurio, pa dva dana prije državnog blagdana Dana sjećanja žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja žrtve Vukovara i Škabrnje bacio vijenac u Dunav u Vukovaru za srpske žrtve. Kao da je Dunav ekskluzivna srpska grobnica, a nije. I opet u društvu Vučićevog „humanitarca“ za Hrvatsku ( „nestala lica“) Verana Matića, srbijanskog „humanitarnog“ tajkuna. Nek' ga voda nosi tamo prema Srbiji. Odradili su i Ovčaru na koju 16.11. 1991. srbijanski Wehrmacht ( tzv. JNA) još nije dovezao ranjenike na likvidaciju. Mogao bih odmahnuti rukom i reći: Ma neka ga voda nosi. Ali, nažalost, nije tako. Isto je kao i lani, ponavlja se priča , pa ću i ja dio svoje ponoviti.
Kad Pupovac baci vijenac u Dunav prva mi je asocijacija Vukašin Šoškočanin, formalni zapovjednik paravojnih snaga u Borovu Selu koje su likvidirale i masakrirale dvanaest hrvatskih policajaca. drugoga svibnja 1991. Njemu je to u čast i slavu? Tu „obranu“, taj masakr organizirale su tadašnje srbijanske tajne službe, nikakav Šoškočanin. One su ga najvjerojatnije i likvidirale. Tako postaje heroj, a i jedan je svjedok, krunski, manje. Kako bilo završio je u Dunavu ( nije „znao“ plivati) a sahranjen je s vojvođanske strane u manastiru Bođani- svjedoči i Dragoslav Bokan, 1991. zapovjednik zločinačke nacističke postrojbe Belih orlova, danas režiser raznih Vučićevih masovki na otvorenom, anti Oluje i drugih. Medijska, prvenstveno tv zvijezda i jedan je od glavnih promicatelja „srbskog sveta“.
Šoškočanina sam se prisjetio i zbog slijedećega: bacajući vijenac u Dunav Pupovac i Veran Matić sjećaju se srpskih žrtava stradalih prije napada na Vukovar. Dobro, neka je to i istina, nu kad je ono onda Vukovarac Goran Hadžić uhićen na Plitvicama u terorističkoj akciji i kad su pobijeni i masakrirani dvanaestorica redarstvenika u Borovu Selu ( A vijenac za njih?). Je li to bilo prije napada na Vukovar? Doista, a kad je, točno, taj napad počeo? Kojega mjeseca, koje godine?
Foto Trn: : :Cvitak bili
I
Igre s
vukovarskim žrtvama
Zašto uostalom Milorad Pupovac uporno baca vijenac u Dunav kad je tamo, od svih srbijansko-srpskih žrtava, daleko, daleko najmanje njih završilo? Što je s onih, prema nekim podatcima, nekoliko tisuća poginulih mobiliziranih vojnika srbijanskog Wehrmachta (tzv. JNA) pripadnika dragovoljačkih bandi, arkanovaca, šešeljevaca, „belih orlova“- svi u organizaciji srbijanskih tajnih službi i KOS-a- te domaćih srpskih pobunjenika oko Vukovara? Zašto njima Pupovac i Veran Matić nisu položili vijenac negdje na crnu srijemsku zemljicu kad ih je nebrojeno više nego Srba stradalih u Dunavu? Doista komemoriraju li Srbijanci, država, svoje žrtve pale u opsadi Vukovara, barem svojih rezervista, igdje i ikada? Ne, pa zaboga oni nisu agresori, oni „tamo“, u Hrvatskoj, nisu ni bili. Ako su i bili bješe to tzv. SAO Krajina., samo još jedna od „srpskih zemalja“, kako i danas govore velikodostojnici SPC-a (Srbijanske pravoslavne crkve). Sigurno je bio samo jedan, major Milan Tepić, koji je u zrak dignuo sebe i barutanu pokraj Bjelovara ( na sreću samo dio ) i ubio 11 branitelja. Njemu, „heroju Milanu Tepiću“, podignut je spomenik u Beogradu i dobio je ulicu.
Slijedeći, i formalno važniji, problem je nepoštivanje hrvatske države. Milorad Pupovac je vlast u Hrvatskoj, čini većinu. Ta vlast, zakonodavna, ustanovila je 18. studenoga Danom sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Vukovara i Škabrnje, kao državni praznik. Iskakati pred rudo, pa ga obilježavati separatno dva dana prije očiti je znak nepoštivanja države, njenih zakona. U kojoj činiš vlast! Nismo skroz blesavi pa nam je i kao takvima lako prozrijeti simboliku i semantiku takvoga čina. Rješenje; Kad su žrtve u pitanju Srbi su uvijek prvi: prvi napadnuti, najbrojnije stradali. I u nedužnosti prvi. I uvijek u neprijateljskom okruženju. Dakle, čisti „srbski svet“. A to risati u Hrvatskoj ipak je previše, osobito za taj Dan.
Još jedan problemčić. Država Srbija ima svoje veleposlanstvo u Hrvatskoj i ono, ukoliko želi, može se uključiti i obilježiti i srbijansko-srpske žrtve Domovinskog rata, Vukovara i Škabrnje. U Vukovaru to može učiniti i konzulat. To bi imalo službeni , državni, značaj i snagu, a ne nekakav poluslužbeni/neslužbeni, alibi izaslanik Veran Matić. Tada bi i vijenac u Dunavu bio i u spomen onih poginulih koje je država Srbija poslala na Vukovar, vojnike, para vojnike, kao i pobunjenike, čiju je pobunu potaknula. Bistro k'o suza, a i iskreno. Ovako Srbija i nadalje glumata i laže kako nije sudjelovala u ratovima devedesetih na tlu bivše Jugoslavije ( Miloševićeva igra, tamo, niz Dunav, upravo traje njegova rehabilitacija).
Dobro, onda Hrvatska ne treba prihvaćati Vučićve specijalne alibi izaslanike koji sa sobom nose finu prašinu „srbskog sveta“, a Verana Matića pogotovo, više, ne.
Srbijanski filantrop Matić i Vukovar
Veran Matić je od antimiloševićevskog novinara ( radio B92) prešao put do nove post tranzicijske sorte „lijevo-liberalnog“, udrugarsko-šorošijanskog bogatuna i filantropa. Dobitnik je silnih nagrada međunarodnih i srbijanskih, Svjetskog gospodarskog foruma, ordena Legije časti, bio menadžer godine, nagrađen za filantropiju… Njegovu televiziju B92, s emitiranjem počela na dan rušenja Miloševića, prije koju godinu kupio je Aleksandar Vučić, posredno dakako. Pet godina njegova posebnog izaslanstva, a bez rezultata, je dosta. Njegov prvi zadatak je trebao biti povratak zaplijenjene bolesničke dokumentacije vukovarske bolnice 1991. godine. (obećano Predsjednici KGK) Ništa od toga. Kako bi moglo i biti kad je 2014/15 u Glavni odbor SNS-a Vučić kooptirao- Vukašina Šljivančanina, onaga koji je dokumentaciju i zaplijenio. Onoga koji je razorio Vukovar i u „finalu“ organizirao transport ranjenika na Ovčaru, inače oficira KOS-a. Sve je isto k'o i lani, o čemu sam pisao i lani, a možda je taj tekst ( teleskop. hr.) još na međumrežju. Nije bilo ni rezultata u pronalasku nestalih, a ne će ih ni biti od bacanja vijenaca u Dunav u njegovoj nazočnosti.
Ovdje bih i završio da 18. 11 . nisam pogledao emisiju „Pregled dana“ na srbijanskoj televiziji Newsmax Adria, United Media, Beograd, Sarajevo, Zagreb uskoro(?). Vidi, vidi, proradi mi „kliker“ , kud baš „Adria“, bit će iz iste one birtije, mislim na početku beogradske Balkanske ulice zvane - „Naše more“, eto još radi. Birtija je tamo, al' kuhinja , teško ju „ufatiš“.. Newsmax Adria srbijanska je opozicijska televizija, udara po Vučiću, a tog dana je ugostila njegova „specijalnog izaslanika“ Verana Matića i s njim obradila Vukovar. I, nažalost, stvari stoje , glede njegova „specijalnog izaslanstva“ i gore nego sam mislio i već napisao. Prvo Matić je tijekom razgovora mucao strogo pazeći da se ne zamjeri Vučiću. On i voditelj su ustanovili kako je „Vukovar podijeljeni grad, jedini u Hrvatskoj, a možda i u „regionu““. I to pokraj „ žive“ Kosovske Mitrovice, primjerice. Za podjelu su krivi birači i lokalna vlast (Penava) čak su i vrtići podijeljeni na srpske i hrvatske. Točno , ali je bezobrazluk, blago rečeno, to spočitavati bilo Hrvatskoj , bilo lokalnoj vlasti, jer na podjeli ustrajavaju Srbi, što im uostalom omogućuje Erdutski sporazum. Dok oni tako žele, neka im bude, nemam s tim problema. Ili da možda primjenimo jedan srbijanski recept- jezik kojim se služe proglasimo „vukovarsko-sremskim“, izdvojimo ga iz srpskoga, kao što su Srbijanci ( u suradnji s Mađarima) izdvojili „bunjevački“ i Bunjevce iz hrvatskog jezičnog i identiteskog korpusa. U vrtiće im onda uvedemo “materinji“ (hrvatski), kao što je i većini Bunjevaca, po popisu stanovništva, pa i zaostalim Hrvatima na sjeveru Bačke materinji jezik-srpski. Al' bi bilo vriske, čula bi se do „nebeske Srbije“
Doznao sam i zanimljiv podatak; u srbijanskoj komisiji za nestale samo dvije osobe su „zadužene za Hrvatsku“, pretpostavljam za traganje po Srbiji, ali dok je, i simbolički promatrano, u Glavnom odboru SNS-a Vukašin Šoškočanin, „heroj Tepič“ na straži, Mladićev mural čuva policija, iza ugla stigao i Čiča Draža ( „svud su straže…) ništa od potrage, pa da je u toj komisiji njih i pedeset. Bilo je tu još zamuckivanja hodanja „izaslanika“ bosog po Vučićevom trnju.
Na koncu se, skupa s voditeljem, razgoropadio u obrani nikoga drugoga do li- Borisa Dežulovića i njegova teksta „Jebo vas Vukovar“. A meni je to previše, prevršilo svaku mjeru. To je još jedan argument kako je „mandat“ „izaslanika za Hrvatsku“ Matića nepovratno iscurio.
Bilo govora i o iseljavanju. Da, i Vukovarci se iseljavaju, što zbog još uvijek utjecajnih posljedica srbijanske nacional-socijalističke agresije što nekih drugih razloga. Istih onih zbog kojih se iseljavaju i Srbijanci, a najvećim dijelom su izvan domašaja i Hrvatske i Srbije.. Valjda, ništa zato, ostat će u njoj barem bogatuni i filantropi „lijevo-liberalnog“ i udrugarsko-šorošijanskog kova, poput Verana Matića. I ovdje imamo takvih, pa bi se lijepo mogli družiti, a ni povijest/istoriju ne će morati „bistriti“. Moguće je ni ne bude.
Mato Dretvić Filakov
počnite pisati...