Radi u Britaniji, štrajkaj u Hrvatskoj

Štrajk

Štrajkovi su preplavili Europu, Euniju i Britaniju. Ni Hrvatska nije izvan svijeta, pa su i „u ovdje“ očekivani. Oni europski , britanski i eunijski  potaknuti su i podgrijani  Coronom i njenim posljedicama ( „globalistička urota“) i „ratom u Ukrajini“. 

Ah taj plin, pustite eunijskom narodu, građanima plin, kakva ruska agresija na Ukrajinu, koga briga. Uostalom to je isto globalistička urota, „duboke države“( iz Amerike  ) „okultne anglosaksonske oligarhije“.  Iskopa se još za svaku zemlju neka domaća „rana“, napipa neko osjetljivo mjesto, neka aktualnost zoomira, a tu je i „plitka“ država ruska da uskoči, potakne, donira, ohrabri, ako se domaći ne snalaze najbolje.

Ima i ona „duboku državu“, a ona iskustva , barem od Kominterne.

I kad neka europska policija udara (na) prosvjednike koji uokolo pale, recimo automobile, ruska se država ruga -kako je u njoj – diktatura, primjerice u Francuskoj. Francuzi bi radili što kraće, mirovinu što ranije, što veću, što duže, što razumijem. I ja bih.

Ruga se  država u kojoj su prosvjedi zabranjeni, ide se  u Sibir  i za režimu nepoćudno mišljenje.  Plašim se kako će uskoro biti kažnjiva i proturežimska pomisao, razgovor sa samim sobom. Zdvojna ličnost- jedno , unutrašnje, podsvjesno Ja , prijavit će ono drugo Ja, sumnjičavo prema režimu. Taj proces se inače boljševički, marksistićko-lenjinistički, naziva „samokritika“. Rezultat- svaki Rus je  jednom  nogom u Sibiru.

 ( Na Zapadu je ovaj komunistički virus totalitarizma mutirao u „politički korektni govor“, ekstremizam, puzajući totalitarizam ali -još- nema Sibira.)

Država  u kojoj štrajkova nema voli kad su kod drugih, pa ih podržava i postiče, ali ih i prikazuje  u svojim medijima- najvjerojatnije stoga da opravda ulaganja, pohvali se.

Čemu uvod- pa kako bih ilustrirao temeljnu i najočitiju razliku između tzv. Zapada, ako tko voli globalističkog, i totalitarnih režima, poput ruskog. U prvome su štrajkovi, prosvjedi i razne slične javne manifestacije „prirodno stanje“, u drugima su zabranjene. Trećega nema , treba birati između „da“ i ne“, „ima“, nema“, „0“ i 1“... Slobode, kakve takve, i neslobode potpune.

Tisuće cvjetova, isječak, Foto Danica

Idemo doma

Nego hajdemo mi doma, „našoj kući“, što rek'o Milanović, a što baš, meni, i nije isto. Jasno, „ići kući“ je politički korektno, a „dom“ je sumnjivo, proskribirano, u nekim inačicama čak i kažnjivo  mjesto. Znate onu sagu, narativ o „prvom bijelom pollju“ od kojega je bolje, korektnije „prvo crveno“ iako su oba  hoćeš „ kod kuće“, hoćeš "doma“. Eto to je samo jedan primjer preodgoja. Ali dobro, hajdemo tamo.

Ni ovdje nema ni skupine ni pojedinca koji ne bi štrajkali, prosvjedovali, izvodili javne predstave( tzv. performanse). Ako ne protiv velikih, kapitala, banaka, poslodavaca, onda protiv  katoličke crkve… Oporbene stranke, udruge i „zadruge“ protiv  HDZ-a ( i Pupovca, neki) a ponekad se čak čini kako bi i neki dijelovi HDZ-a prosvjedovali - protiv HDZ-a. Ako ni to „ne igra“ zbog nekog razloga onda jedni protiv drugih. I, dakako, na koncu svi protiv  države.  Jer da „nikad nije bilo gore“ i „uvijek je bilo bolje“. Dokle, kolektivno, sjećanje seže. Za A-U monarhije, Venecije, čak i Otomanskog carstva ponegdje, Kraljevine,SHS, Jugoslavije, komsocijalističke Juge, nje naročito.

Prosvjedovali bi i djelatnici „duboke države“ podrijetlom iz  bivše; KOS-a, SDB-a, SiD(e), SPC… i dr. Oni , i njihovi nasljednici, smatraju i ovu državu svojim lenom koje im je podario bivši gospodar. Nu, oni su uglavnom aktivni u raznim društvenim strukturama, pa su time i u raznim prosvjedima i protuprosvjedima, kao nevidljivi, na što upozoravaju mnogi. Što nije sasvim bez značaja u njoj su štrajkovi bili zabranjeni,  a ako bi se i dogodili nazivali su se „obustava rada“, dok su prosvjedi bili smrtno opasni.

 Jasno, nemam ništa protiv štrajkova, prosvjeda, slagao se s njima ili ne, pri čemu su mi „prosvjedi“, načelno, sumnjiviji, a od nekih se , blago rečeno, grozim, Posebno od tzv. protuprosvjeda upriličenih uglavnom protiv konzervativaca, najčešće nazivanih još i „desničarima“( široko pojasni obuhvat) jer u njima vidim  novi totalitarizam- za početak preodgoj u najboljoj tradiciji kineske Kulturne revolucije. Takvom „preodgoju“ bi se mogli uskoro dodati medicinski zahvati, biotehnologija. umjetna inteligencija…, pa ti onda pjevaj. Kvaka je u tome što su „desničari“ bili i glavna meta torture i „preodgoja“ u bivšoj državi, Šire i dalje još od boljševizma, preko staljinizma, maoizma.. Ne bih poželio da se ikome takvo što vrati, kao što se vratilo u Rusiji, a iz Kine, Sjeverne Koreje… nije ni odlazilo.

Ovih dana aktualno je nekoliko prosvjeda , a nadaju se i neki štrajkovi od kojih je najzanimljiviji onaj liječnika. Upriličili bi ga Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatska liječnička komora, Udruga bolničkih liječnika, Koordinacija liječnika obiteljske medicine i Inicijativa mladih liječnika.

O prosvjedu antifranak-ovaca ne bih puno, iako je on višestruko zanimljiv. Oko takvih i sličnih prosvjeda onda se motaju „stranke i strančice“ ne bi li pobrale mrvicu publiciteta, pozornosti javnosti i ušićarile koji glas za nadolazeće izbore. Na ove su se navezali mostaši i možemaši, a tamo gdje su Grmoja  i Benčićka u koaliciji na suprotnoj sam strani ulice.

( Nastavit će se)

Mato Dretvić Filakov