Bojkot bojkota (2)

Opet se dižu brane s rijeke bojkota.  Stiže naređenje:

 U bojkot naprijed!

 Izgleda na prvi pogled kako je ovo skroz naskroz kontradiktorno i bedasto. Ne mogu bojkot nazvati „rijekom“, ništa ne teče, već se isušuje, presušuje, suha su korita bojkota, vadi. Mogu, mogu , rijeka je u stvarnosti na internjetu, tamo se stado okupilo na „platformi“, pa će kolektivno prileći, priviti karticu na srce i zuriti u nebo. I plutati, pa kamo ga voda odnese.

Ništa ne će ići kupovati, ni kruha ni vode. Koristit će zalihe nabavljene prije- bojkota. Uglavnom iz hladnjaka jer struju ne bojkotiraju, a i kako bi i gdje onda doznali za bojkot.

S ovim stadom koje se sastoji od potrošača nikakvih problema, od kad se pojavilo to jednodimenzionalno biće u svijetu, moru konzumerizma. 

Zamislite, to je isto ono biće koje je nedavno skvičalo od tuge, jada i boli kad je država ozakonila nerad dućana nedjeljom. Kad je dakle država bojkotirala, recimo, dućane samo jedan dan u tjednu čak ne i sve nedjelje u godini. Bilo je to strašno, neizdrživo, a beskrajno nesolidarno prema drugima koji su tada radnici. Što bi radili oni koji nedjeljom ne rade nego tjerali druge- da rade. Tako je to kad postaneš jednodimenzionalno biće, potrošač.

Ne bojkotira ni asfalz, foto Trn

Kratko o historiji bojkota

U životima ovdašnjih „seljaka, radnika i poštene inteligencije“  seljacima, tim kulacima, bilo bojkotirano zdravstveno osiguranje do sedamdesetih, osim od kuge i kolere, najkraće. Zatim „radnih ljudi i građana“, „naroda i narodnosti“ pa mrvicu i potrošača…svi se nabojkotirali, što milom, što raznom silom.

Recimo zabranama vožnje svaki drugi dan, bojkot zvan „par nepar“. Al' dao „Bog samoupravnog socijalizma“ korupciju, pa kupiš drugi auto i registriraš  na par ili nepar. „Prema potrebama“. K'o da su već u komunizmu, neki. Onda bojkot na točkice, kao 1945/6., ustvari bonove. Do bonova lakše nego do drugog auta, ali što vrijede kad nema benzina.

Usput, sad bi se moglo dogoditi isto- MRGA (Putin) udario bojkot s jedne, ratom, a MAGA ( Trump, čitaj kako piše) s druge strane, tko zna čime sve ne. Badava ti dva auta, trebat će ti treći, od Muska, nu što kad nestane (bojkot) struje. Najbolji će biti bicikl. Staze Zagrepčanima narisao Tomašević.

Opet si dakle , na „platformi“. I tako od „platforme“ do „platforme“.

Ili ovo. Potrošački jedan bojkot je već davno uspio.  Napustili, potrošači, centar Zagreba , pa sve dalje i  dalje- u velike trgovačke centre, prema zapadu jugu i istoku. Da je najbliži  mega centar u Babinoj Gredi valjda bi i tamo išli kupovati dok bi dućani u centru propadali. Čak je i Dolac, simbol Zagreba nazadovao. Tako kad si „potrošač“ najprije te , štapom reklame, medija…, utjeraju na „platformu kupuj“, pa pasi, pasi…     

„Platforma bojkot“ u petak bojkotira sve, a od subote Konzum, tjedan dana. Visoko na listi su i „Plodine“ i „Studenac“, podrijetlom domaći trgovački lanci.  Tko su danas vlasnici tko će znati, ali ne zna se ni tko je vlasnik Z1 TV gdje novinari zapovjednik bojkota Josip Kelemen. Bio Mario Radić, ali on, navodno, prenio vlasnička prava na kuma, piše medija, ali i kum ima Kuma, jedan, dva, tri…

Ne ću o tržištu , konkurenciji, tržišnim slobodama i ostalome već o kupovini kao osobnom činu, izboru.

Kupnja, osobni čin, odnos

Odnos prema tzv. bojkotu, smatram, osobni je izbor, trebao bi biti. U jedan, možda i najpoznatiji globalistički lanac, koji prodaje, recimo, pljeskavice i još koješta, nikada nisam zakoračio, niti ću. Pri tom to ne bih nazvao „bojkotom“ , djeluje , zvuči i znači nešto ružno i prema onima koji ga masovno posjećuju, skoro kao  predratno stanje, već svojim, slobodnim izborom. Ostali izbori ovise o mnogo čemu, ponajprije o  novčaniku, specijalizaciji, iskustvu, na koncu i simpatijama. I nastojim birati domaće proizvode, posebno prehrambene, makar bili i skuplji ukoliko si to mogu priuštiti, platiti tog trenutka.

Ovakvi platformaški bojkoti opasni su za zaposlenike na suprotnoj strani, mogu izazvati smanjenje njihovih plaća, pa sve do otkaza, a na koncu imat će i efekt bumeranga. Opasni su po domaće proizvođače hrane, ali i ostale. O medijskom , propagandnom negativnom učinku da i ne govorimo, posebice po turizam. Na koncu rijeka bojkota stići će i do državnog proračuna.

 Što se pak cijena tiče, pogotovo uvoznih roba, na to više utječe Putin, a sad će, kako prijeti i Trump. Kao i svemu pojedinci, društvo, društvene skupine i država problemu moraju postupiti racionalno. Nered, pa i u maloprodaji je ono što nam najmanje treba.

Za ušljepšavanje  svijeta, Foto Trn

Ozračje

Nakon Corone[,  veljača 2020., ubrzo potres u Zagrebu, za koji mjesec u Petrinji, oba razorna, onaj u Petrinji još razorniji…, svinjske kuga u Slavoniji, ljetne oluje snage uragana, rata u Europi, nakon osam godina ruski blitzkrieg na Ukrajinu, veljača, 2022., što još treba.

Da, stigle su bile rijeke pravde, koje teku mimo korita, Ustava,  a sada i rijeke  bojkota, pa da su se proširile po „regionu“ među „narode i narodnosti“, a to- fala ne treba, ni kao „potrošači svih zemalja regiona ujedinite se“. Ne opet zaboga.

Tamo, u „komšiluku“ također je, bojkot, blokade. On bojkotira neku drugu vrstu „robe“- Vučića, a odblokirao bi „sistem“…Teku rijeke bojkota i blokada po Srbiji, a i one se prelile na „region“, zapljuskuju Osijek, Zagreb, Rijeku, Split, Podgoricu…

Kad tamo krenu prosvjedi ne mogu si pomoći, nekako me vrate na „antibirokratsku revoluciju“, koja se onda prelila do Knina, Petrove Gore, Srba…da  ne idem dalje. Nisam izmislio , podsjetio me Vučić, on ih spominje na mitinzima po Vojvodini, braneći tu „revoluciju“, hvaleći njena organizatora Miloševića i optužujući Hrvatsku da sada potiče autonomaštvo u Vojvodini, koje je tamo odavno mrtvo.  

Glupost, ali pali, s njom se vlada. Ona  kontrolira društva, a trenutno je globalna pojava. Ona je kuga sadašnjice.

Mato Dretvić Filakov