Ruska agresija postala hrvatsko unutarnje političko pitanje, u borbi za vlast
Jadna Hrvatska. Čovjek s jedan posto ovlasti harači po njoj sto i jedan posto. Uzduž i poprijeko iz dana u dan, slaže drame i čini štetu. Sve to s olakom lakoćom, bezbrižno. Za razbucat Hrvatsku spreman. ZRHS. Sve u korist vlastite promocije- ta on je glavni „štemer“ u ovom kvartu zvanom „Hrvatska“. Sad na domaćem političkom terenu napada s desna, Zokin kopernikanski obrat, ustvari obrt. Partiju je upropastio, iza njega je ostala ruševina. Kao premijer branitelje je mlatio, 'apsio čak i u crkvi, a sad nema obilježavanja događaja od 1991.do 95. u toj „slučajnoj državi“ (Z.M.) kojemu nnije nazočan. Tko još nije dobio kakvo odličje samo je javi na Pantovčak i eto ga. Imam osjećaj kako će odličja uskoro slati nekom od brzih dostava, skupa s gablecima. O tome sam ovdje prije desetak dana objavio člančić pod naslovom- „ZHRS“, a i nekoliko drugih tijekom prošle i ove godine. Ne pate njegove eskapade od manjka neke formalne pameti, pa ni od manjka humora, crnoga i primitivnoga doduše, ali zato sadrže višak pokvarenosti, gnjile demagogije i dodvoravanja cijelom biračkom korpusu, A on je čelni izabrani profesionalni političar i iako ima „samo jedan posto ovlasti“ ( Z.M.) sto i jedan posto je odgovoran za ono što govori i čini.
Opet, nažalost, moram o ruskoj agresiji na Ukrajinu iako je tu sve kristalno bistro; i oružana agresija s izraženim elementima stvaranja staljinističkog Sibira u Ukrajini, uništavanja pučanstva hladnoćom i potencijalnim izgladnjivanjem do smrti ( Gladomor), pored „tradicionalnih“ tehnika ubijanja, progona , deportacija. Riječju, uništavanje kako života tako i prostora za život. Okoliša, okoliša zelenaši jedni. Životinja, ljubitelji jedni, pa i „pedera“ , njih skupa s „nacistima“, LGBTXYZ-ovci jedni, uzurpatori duge. Dodam li tome ideologiju na kojoj se agresija temelji, a koja se sastoji od elemenata boljš-staljinizma, nacizma, kolonijalizma, ruskoga svijeta ( „ruskoslavlje“)… onda je potpuno jasno da ni mrtav ne mogu biti na toj strani. Ili drugačije, Zapad je u krizi, truli jedan, možda mu se i bliži kraj , ali putinizam nije taj koji bi ga trebao zamijeniti kao vječna, perpetuum mobile diktatura, naročito početi tu „promjenu“ u Ukrajini, u ukrajinskim selima, ubijajući Ukrajince, koji to nisu, jerbo su- Rusi, kaže putinizam.
Dok ovo pišem na Crvenom trgu u Moskvi otvoreno je glamurozno klizalište, onako baš glamurozno, hedonistički „trulo", zapadno... Možete li to gledati paralelno sa slikama razrušenih ukrajinskih sela i gradova, bez struje, vode , grijanja , u ranom zimskom blatnom mraku… Sliku stanovnika neke kuće u nekom potpuno razrušenom naselju na istoku Ukrajine kako iz neke rupe u ruševini brižno izvlači prestrašenu mačku. I masovne grobnice na rubu šumarka. Uskoro bi i cijela , ravna, Ukrajina mogla postati jedno veliko klizalište, smrzavalište, sibirskoga tipa. Možete, baš vas briga? Neutralni ste, indiferentni? Želite samo mir, a Ukrajinci, ma bili i (malo)Rusi se branem, pa vam stvaraju nemir. Aha, samo želite da vam ove zime bude toplo.
Stigla mu zima
Hrvatska, srbijanska agresije 1991.– Ukrajina, ruska 2014./22.
Gadi mi se više o tome pisati, spopada me i tjelesna i mentalna mučnina, ali prinuđen sam kad vidim tko je sve, pored Milanovića, na toj strani. Ah on nije, on je zabrinut, pa bi poput Vučića bio, „neutralno“, na ruskoj strani. To kako tamo, na ruskoj strani, nije, nego se brine za Hrvatsku, može objašnjavati samo naivnima- i onima drugima. Posebno me boli što su i neki branitelji na njegovoj strani. Između ostaloga motiviraju to činjenicom kako sada svi pomažu Ukrajinu, a nas, Hrvatsku, njih, nitko nije niti prepoznavao, niti priznavao, niti pomagao u vrijeme srbijanske agresije 1991.(i ranije).
Ta dva rata, te dvije agresije po misiji, ideologiji, dnevnoj propagandi i vojnom nastupanju, agresora, dakle u svemu, su iste. Različito je vrijeme i radi se o dvije države, najvećoj europskoj međunarodno priznatoj i jednoj od manjih europskih, koja u vrijeme agresije nije bila priznata od međunarodne zajednice. Nepravedno svakako, ali je realno tako.
Od 1991. do ruske agresije 2014. na Ukrajinu proteklo je 23, a do sada još osam godina njene samostalnosti. Ukrajina je od 1991. međunarodno priznata, suverena, država, od osnutka članica UN-a, jedna od osnivačica. Zaboravlja se kako je ona prva, kao takva, kao najveća europska država, priznala Hrvatsku- prije svih. ( Ukrajinsku suverenost, s obzirom na članstvo u UN-u, osnivačica UN-a podrazumijevam, vremenski, s činom referenduma o osamostaljenju u kolovozu 1991., ona je tada napustila SSSR, ostalo su pravno-političke „tehnikalije“.) Priznale su nas tada još Litva, Latvija i Estonija, koje su bile države do Staljnove, pod okriljem sporazuma s Hitlerom, kolonizacije 1940. Dakle prije svih i „Danke Deutschlanda“, on s odgodom, i Vatikana. Zar je to malo? Tada bilo malo? ( Island je pak prava država u svijetu, a koja bi udovoljavala svim kriterijima suverenosti, kratko rečeno , koja je priznala Hrvatsku.)
U trenutku srbijanske agresije međunarodna zajednica, zapadni dio, ali šire, Hrvatsku, kao subjekt, nisu prepoznavale, jer ona to, nažalost, nije ni bila. „Sukob“ u SFRJ tretirala je kao građanski rat, unutarnje pitanje i obraćale su mu isto, ili čak manje pozornosti od nekih „pokrajinskih“ sukoba u Africi. Ovdašnji konfederalizam bio je ovdašnja stvar. Ni činjenica da je Srbija prije agresije „rasturila“ SFRJ nije ih zanimala.
Postoji još jedna razlika u sličnosti između Ukrajine od 2014. do danas u ruskoj agresiji i Hrvatske 1991.. Obje su razoružane, Hrvatska silom (TO) Ukrajina se dragovoljno odrekla atomskog naoružanja. Za razoružanje hrvatske TO nikoga nije bilo briga, štoviše, na njega su, međunarodna zajednica, Zapad, UN VS, nadogradili embargo na uvoz oružja. Za razoružanje Rusija, Amerika, V. Britanija ( 1994.) poslije se pridružile Francuska i Kina, jamčile su Ukrajini suverenitet. To jamstvo, koje je Rusija prekršila još 2014. zatim u nastavku agresije ove godine, sigurno je važan razlog podrške NATO-a i Eunije njenoj obrani, barem bi trebao biti. Hrvatskoj 1991. Nitko ništa nije jamčio, ni u primislima. Hrvatska je, unatoč svemu, danas suverena država, bez obzira na opseg i „kvalitetu“ tog suvereniteta, te članica oba saveza i već joj je time utvrđena pozicija. Oni koji misli da nije, kao Milanović primjerice, trebali bi, za početak, postaviti pitanje njena izlaska iz tih integracija. Onakvu pak izolaciju kakvu je preživjela Hrvatska za srbijanske agresije ne treba željeti ni neprijatelju, a kamo li Ukrajini. Navoditi primjer ponašanja Austrije besmisleno je, jer njoj su pobjednici Drugog sv. rata davno utvrdili status vojne neutralnosti, a ona je već duže vrijeme, politički „neutralna“ poprilično na strani Rusije, a kad je Hrvatska u pitanju, na strani Srbije.
Na toplom prozoru, pred zimu
Milanović na strani putinizma
I sad to važno pitanje: Smije li, hoće li, može li Hrvatska sudjelovati u obuci stotinjak ukrajinskih vojnika u narednom razdoblju, kako su to zaključili Euinija i Nato, ili ne? Pitanje trenutno razara Hrvatsku u političkim temeljima, više nego nedavni potresi. I onda su tu kao najvažnije nekakve ustavne začkoljice, tko će o tome odlučiti. Predsjednik , Vlada, Sabor…kako će to ići, tko će komu pisati, tko će , ili ne će odgovoriti na pismo onoga prvoga, drugoga, trećega…Čekajte malo, netko je tu lud, ili se gradi prepametnim.
Zar ono hrvatski vojnici nisu bili u Afganistanu? Što su tamo radili, učili kako se priprema makovnjača, tko ih je tamo slao, ispraćao? Zar nisu išli još kojekuda po svijetu, Africi, Bliskom istoku? Što li rade na Kosovu? Zar nisu i sada u Poljskoj, na Baltiku? Zar to nije na granici s Rusijom, vazalnom Bjelorusijom? Zar tamo nije frka, zar tamo rat samo što nije, ili ustvari jeste samo je još malo „hladan“?
U ovom slučaju situacija je potpuno drugačija, hrvatski vojnici ne bi išli u Ukrajinu, već bi ukrajinski, njih stotinjak, došlo u Hrvatsku na obuku. Ili bi , ne znam hrvatski vojnici u nekoj drugoj državi članici EU, NATO-a s drugima sudjelovali u njihovoj obuci. Neka bi došli u Hrvatsku. I stjecali bi praksu u čemu? Razminiranju, zapovijedanju, zbrinjavanju ranjenika,možda, pucali iz hrvatskih pušaka i pištolja. Stavili na glavu hrvatski šljem s ukrajinskom oznakom. Trenirali bi s nekim zapadnim oružjima I? Gdje je problem? Time bi , navodno, izložili Hrvatsku Rusima na nišan, a taj je rat eto zasad daleko. Nije, on je tu na dometu smo ruskoga drona, koji je ono već doletio i sletio skoro na Pantovčak, ili na Markov trg. Čiji bio da bio, tko ga uputio da uputio bez ruske agresije na Ukrajinu ne bi ga bilo u Zagrebu
Zar ono nije Hrvatski sabor donio Deklaraciju o Ukrajini koja nas je svrstala na stranu žrtve agresije, zar iz nje ne proizlazi namjera, obveza svake vrste pomoći. Uostalom ona je moćnije protuagresorsko oružje od vježbe stotinjak vojnika, daleko od prve linije bojišnice.
I nabrajanje ovih pitanja u kojima je sadržan odgovor je prevršilo mjeru. Milanović i oporba, dio oporbe, s njim očito i bistro vanjskopolitičko pitanje povezano s agresijom na suverenu zemlju, pretvorili su u obračun s vlašću igrajući kazačok na ruskoj strani. Za šaku rubalja, za vlast bez obzira koju bi cijenu pritom platila hrvatska država, njeni građani. Sve usred trajne migrantske krize ( rat?) prvog svjetskog rata, onog biološkoga Coronskoga koji još traje, poslije dva razorna potresa u središtu države, rata energentima kao posljedicom ruske agresije, prijetnjom prodora do Lisabona ( Medvjedjev, bivši predsjednik Rusije, primjerice) opetovanom prijetnjom atomskim oružjem… Mrak, mrak , svuda oko nas.
Uvjeren sam kako se Milanoviću silno dopada Putinov način vladanja, jednom izbori, pa dosta, a i ti naštelani. Ovo što slaže na tom je tragu, smišlja kako uništiti HDZ, kao što je SDP, pa s ovima osvojiti zamjetnu većinu, a onda bi mu oni „jeli iz ruke“, ovdašnji Bruce Lee i ostali. Dodaš dva tri domaća oligarha i to bi bilo to. Nedostajalo bi još samo da mu se pozlaćeno poprsje, kip, pronese Hrvatskom. Kao i prije koju godinu ( 2017.) kipovi cara Putina i cara Nikolaja koje su svojedobno nosali po Dodikovoj republici. Oni su trebali završiti u novoizgrađenom manastiru Svete Matrone Moskovske Ruske pravoslavne crkve na planini Vučjak. Njegov bi išao na Pantovčak gdje je već napravio mjesta počistivši biste velikana koje je tamo zatekao. Vjerujem kako ga ponekad ponese da posegne i za čistom silom. Barem u snovima.
Zato on okreće „pilu naopako“, pa Plenkovića optužuje za stvaranje atmosfere nalik onoj 1948. u Jugoslaviji nakon raskida sa Staljinom insinuirajući kako je Plenković, tko, valjda Tito. Otvorit će Goli otok. Sebi je očito ostavio ulogu Staljina, ili najmanje staljinista. A hvale njegovu pamet.
Ovdje sam već pitao ljevičare, zelenaše i ine koji žele vratiti Titovo ime na Kazališni trg: Kako bi se opredijelio Tito u slučaju ruske agresije na Ukrajinu? Pitao bih i Milanovića, on je bio predsjednik SDP-a. Kako, na čiju stranu bi stao, iako ga je Kominterna dovela na vlast? Kao i 1948. i 1956. i 1968., ili na rusku , Putinovu ?
Te, navodne suvereniste i ine slične koji su uz Milanovićeve skute ne ću pitati ništa, tek upozoriti kako su, primjerice, na istoj strani na kojoj i SPC, koja, kao i RPC, smatra agresiju „svetim ratom“ "svete Rusije", a Putina „bičem Božjim“. koji mlati "zapadnoga Sotonu".
Na tu biste stranu i jedni i drugi? Sretno vam bilo.
Mato Dretvić Filakov ...