Skidanja hrvatskih zastava
Bila ta neka halabučica zato što su neki Srbi skinuli ( dvije) hrvatske zastave. Jednu kod Knina, još se i hrabro poslikali, pa metnuli na internet. Drugu kod Benkovca i još potkresali jarbol . Prvi su „locirani, identificirani“- i pušteni. Dvojica, stariji i mlađi. Tako to ide, s koljena na koljeno. Drugi, jedan ili njih više, koliko sam razumio po mediji iz odavde nisu, ili barem nisu još, ni identificirani.
Sve u svemu vijest k'o vijest. Srbski svet ne voli , ustvari mrzi, hrvatsku zastavu, a od „šahovnice“ opasno obolijeva, ona ga „rastura“. Nije jedini ima i ovdje autoimuno od nje mentalno „postradalih“.
Ovako da ju eS eS ( od srbski svet) skine još nekako, bit će prekršajno. Al' on ju u Beogradu spaljuje ispred tamošnje „ustaške ambasade“ kako je to, povodom obljetnice Oluje, učinio prije koju godinicu posrbica vojvoda četnički Vojka Šešelj, najveći živući Srbin u srbskom svetu kojega on radije naziva „ velikom Srbijom“. Prosvjed pred hrvatskim veleposlanstvom u Beogradu počeo je tada sa „Sprem'te se, sprem'te“, četničkom himnom, a završio je paljenjem, dvije, hrvatske zastave. Sve uz posrbičenu tiradu o tome kako su i „ustaše Srbi-katolici“. Možda bi se kao Hrvati „provukli“ tek „čakavci“, a možda ni oni. Ma kakvi, ni to ne bi išlo. Tumarajući ovih dana po internetu nabasah na lelegiju ( hr. tužbalica) o Jovanu Dalmatincu, poginulom heroju saokrajincu i mladoj Srbijanki koja za njim i danas, bit će, tuguje. Pjeva ju i Mali Baja Knindža, vjerojatno i na svadbi maloga Šešelja u društvu glavnog uzvanika Aleksandra Vučića. Onaj koji je ranih devedesetih, a i danas pjevao „ ne damo ti Tuđmane ni metra zemlje našeg kralja Petra…“ , ode i pozive pop vojvodi Đujiću i sve slične takve. Nije srbskom svetu danas „preša“ ( A. Vučić: „kako kažu Srbi Dalmatinci, „preša“) za „povratit“ SAO tvorevinu, sad će polako. I da ne idem dublje u „logiku“, filozofiju, etnogenezu… posrbice vojvode Vojke. Taj pak čin paljenja hrvatske zastave u Beogradu simbolički podsjeća na masakr hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini 1928.
Ali čemu sve te riječi kad je hrvatska zastava bila jedan od
značajnijih simbola za pokretanje srbijanske nacionalsocijalističke agresije
1991. nakon prethodne višegodišnje propagandne, medijske i ine pripreme u kojoj
je posrbica vojvoda Vojka bio samo jedan od aktera.
Agresija je, naravno, nastupila nakon što je Srbija razorila prethodnu državu SFRJ i ustavno pravno se osamostalila,
te zatim i vojno krenula u njenu rekompoziciju
kao velike Srbije- njeno „konačno rješenje“.
Prvo bijelo, Foto Trn
Uh što se pritom nasladila i popalila hrvatskih zastava, kuća sa zastavom i, većinom, bez nje, glava civila gologlavih i hrvatskih branitelja sa „šahovnicom“ i bez nje.
Stigla tako velika Srbija i do „mesa“ u Vukovaru, samo je falilo salate. U tu slavu četnici ( posrbičini) su spjevali i pjesmu, onu biće mesa…. Tako je nastala i nova „kulinarsaka“ četnička himna- spremt'e se, sprem'te četnici/ silna će mesa i salate/ da bude …. i t. d.
Onda nakon koje godinice dođe ljeto devedeset i peto i Oluja ljetna. Od tada se hrvatske zastave slobodno vihore, a ritualno pale u Beogradu. Nije problem , sami ih šivaju, kupuju, pa čak i jedno vrijeme nose dok ju pokazuju prije nego ju u poganskom obredu zapale. Tako još jednom pokažu zašto je Oluja bila neophodna.
Srbski svet inače djeluje puno opakije protiv Hrvatske i danas, na mnogo frontova, širokopojasno. Opet je ovih dana, opet u lipnju, opet skoro za Vidovdan aktualno je prisvajanje dubrovačke književnosti, a ona je srbska koliko i Shakespeare, recimo. I pored ostaloga čeka obnovu SAO tvorevine, ako nikako, onda uz pomoć ruskog svijeta i njegovih tenkova. Ako nikada onda usput. kad budu prisjedinjavali srpsku republiku iz BiH Srbiji. Jedino, a žalosno, pitanje je ima li ikoga u Srbiji, nakon svega, koji o tome barem potajice ne sanja?
Autoimuno skidanje hrvatskih zastava
Nego kad je skidanje hrvatskih zastava
tema nagradno pitanje za „milijun eura“:
Ima li ga ovdje, „na ovom prostoru“, gdje
je najviše hrvatskih zastava
skinuto i tko ih je skinuo? Ima, zbio
se još u mraku Corone, samo prošao nezapaženo. Dogodio i ostao. Mediji, politici
i javnosti kako se ono suvremeno frazira i frizira „prošlo ispod radara“. Ovaj portal posvetio je tome pozornost u prvoj, uvodnoj lekciji „Kratkog kursa
praktične političke ekologije“ objavljenog šestog listopada 2021. godine u
vrijeme kad se to najavljivalo i zbivalo. Zbilo se, a gdje će nego u belom Zagreb
gradu. Skinuo Tomašević, možemaši i esdepejski prirepak u gradskoj koaliciji. Pitam
se je li ikada igdje u Hrvatskoj skinuto više hrvatskih zastava odjednom, u
jednoj „akciji“, nego li tada u Zagebu? Uvjeren sam,nije. Tomašević je prvak,
prvi gradonačelnik koji je poskidao
tolike hrvatske zastave. Obrazloženje skidanja bješe ušteda. Pretpostavljao sam kako bi se ušteđevina
mogla uložiti u tzv. građanski odgoj, pri čemu je i samo skidanje za možemaše sigurno „građanski odgoj“.
Lijek u trnju, Foto trn
Nego ako se uštedjelo za što se potrošilo? Za košnju trave sigurno nije, grad je obrastao kao kakvo provincijsko naselje poharano depopulacijom. Košnja travnjaka u gradu u Europi baš pripada „ građanskm odgoju“, skoro kao i pranje ruku prije jela , nu bit će kako se u Zagrebu ni ne kosi, to je za možemaše tradicionalni odgoj kojega treba otkazati.
Kad se već skidanjem hrvatskih zastava uštedjelo moglo se kositi i zbog javno zdravstvenog problema, pojačanih alergija ove sezone. Tako bi se uštedjelo i u javnom zdravstvu, u liječenju, na lijekovima, bolovanjima… Ništa ni od toga segmenta „građanskog odgoja“.
Politički zelenaši, ekološki, navodno su i zaštitnici kućnih ljubimaca, a ti su pak zbog ocvale i dozrele trave posebno stradali. Osobito psi od dozrelih klasića nekih trava koje im se zabadaju u uši i šapice, tu su krpelji u visokoj travi koji prenose različite bolesti, neke opasne i za ljude, itd.
Ni gradski psi dakle nisu imali koristi od skidanja hrvatskih zastava.
Ostaje još i zbrinjavanje tog tekstilnog otpada, nu tu bi možda isplativo i najekološkije rješenje bilo poslati ga u Srbiju posrbici Šešelju na „zbrinjavanje“.
ZDS- Za dugu spremni!
Ne ću tvrditi, možda je pokojni gradonačelnik –„kriv za sve“- postavio previše hrvatskih zastava, ali onda ih je bilo dostatno, primjerice, malo prorijediti. Imam i jedan problem; u čijoj nadležnosti su državne zastave, valjda u državnoj, pa zašto je onda ona dopustila njihovo skidanje bez njenog dopuštenja, ili je dopustila? Zašto su ostale stranke o tome šutjele, ni veselile se, ni protivile, medija, javnost…?
Možemaši su tako krenuli na put otkazivanja hrvatske zastave i zamjenu duginom. Monopoliziranje duge i korištenje u političke i parapolitičke svrhe potpuno je neprihvatljivo i siguran je put u novi totalitarizam. Duga je, pojednostavljeno, kratkotrajna varka, javlja se mjestimično, pri čemu ju tek neki vide, a ogromna većina ne. za njenu pojavu potrebni su posebni uvjeti… Najbolje ju je ostaviti tamo gdje se javlja, na nebu, i uživati u njenoj kratkotrajnoj ljepoti, a ne stavljati ju , primjerice, na guzicu.
Aktualno politički, na tlu, na to malo Zemljice, ona je inače odlična. U cijelosti poništava hrvatsku zastavu, grb još više i u vezi njega prestaju sve rasprave o tom opakom „prvom bijelom polju“ u grbu“. Duga ne poznaje bijelu boju, koja to i nje.
I famozni pozdrav ZDS postat će, zahvaljujući dugi, prihvatljiv, politički i više nego korektan i značit će : Za dugu spreman. Svi će odahnuti. Predsjednik Zoka ništa ne će morati bacati, tamo negdje.
Dobro, što će onda zamijeniti hrvatske zastave u budućnosti na mjestima gdje su skinute. Ne znam. Izgledni su kurtoni, masa kurtona, u duginim bojama, pa i šetajući, kako je nedavno i demonstrirano.
U kršćanstvu duga simbolizira novi, poslije potopni početak .
Duga na stražnjici, duga na zemlji, na tlu, po ulicama simbolizira novi početak- Kraja.
Trans, tras. Kraj.
Mato Dretvić Filakov