Spoticanje o poticajni Benčićkin vijanac u Dunavu
Stipe Mlinarić Ćipe, vukovarski branitelj i zatočenik srbijanskih logora, ove godine je zaprijetio spriječiti izaslanstvo SDSS-a da 17. studenoga baci , kao i godinama dosad, vijenac u Dunav, sa srbijanskom zastavom, jednom od inačica, tzv. narodnom. Po potrebi i „živim lancem“ Nije trebalo, SDSS odustade. Nu, Ćipin sistem sa „živim lancem“ provalila Benčićka . Zaobiđe „živi lanac“, pa vijenac u Dunav baci- dan poslije. Dok je Vukovar žalovao u Borovo Commerceu.
Dan kasnije , 20. studenog odaje se počast žrtvama Veleprometa i Ovčare. Benčićka sa skupinom možemaša učinila je to dan ranije. Dan prije, ili dan kasnije, u čemu je razlika? Vijenac je Dunavom otplovio tko zna dokle. Možda i zapne u ravnini manastira Bođin na bačkoj obali Dunava gdje je sahranjen Vukašin Šoškočanin, pa ga neznan netko tamo ponese. Možda ga Dunav ponese skroz do Beograda, pa zapne na nekom mostu? Može(mo) mu se dogoditi, al' ne mora biti. A pod mostom čekaju ga Politika, RTS, Pinki televizija, Happy Tv, i skoro sve ostale. Informer, Alo, Večernje Novosti, Telegraf…Sarapa, Ratko Dmitrović, neki Vučićević, glavni tamo, Savo Štrbac…Koliko li će oni, nabrojali „vijenaca“? Ne manje od sedamsto hiljada, samo više. Skoro zaboravih, priključit će se i koja medija „iz odavde“ , s ovo malo „prostora“.
Na file od smuđa sa Zokom
S možemašima se igrati „živih“ lanaca i zidova, hoćeš , stojećki, sjedeći, a najbolje ležeći. A tek Trojanskih konja… Nema Ćipe šanse sa „živim lancima“, nema takvoga, mirnodopskog boračkog, iskustva- u ratu poslije rata.
Što sad, moj Ćipe i domovinci? Na file od smuđa sa Zokom?
(Baš me svrbi jedan nadimak mu nadjenuti- „Zoka Smuđ“, ali nekako mi je preotmjeno. Onoga sam častio s Lignjom, a ovoga ću slatkovodno – „Zoka Čikov“, jeguljast je, čikov poznat i kao piškor u sjeverozapadnim krajevima. Postoji i prezime Piškor, ali ono nema veze s ribom.)
Na file sa Zokom nego što i tamo pričekati da se pridruži koordinatorica Benčić, Tomašević…Zdrava je to klopa , siguran sam da ne bi imali ništa protiv Zokina izbora. Kako glavnog jela, tako i funkcije.
Što ako ih
Plenki pozove na jednako zdrave morske
plodove? Tko zna što bi izabrali. Ne ću ovdje dalje i dublje.
Nigdje ne bacati, Foto Trn, Danica
Saga o bacanju vijenca u Dunav
Nego vrag je glede tog dugo bacajućeg vijenca u Dunav u Vukovaru 17. S tudenoga crnji nego što izgleda. Puno crnji.
Kako je Zoka Penavi na vrijeme savjetovao, zbilja je trebalo „stati na loptu“. Sad sam još uvjereniji , „utvaram si“( Ćiro, spokoj mu duši) kako sam bio u pravu pišući prije desetak dana o aktivnosti stranke DP u vezi Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
O vijencu SDSS-a bacanog u Dunav, pisao sam i prije nekoliko godina, pa mogu i opet- uz malo proširenje teme, jer ona takva i jeste, dublja- i od Dunava. „ Zapratit“ ( Zakon o jeziku Miljenka Jergovića, čini se i možemaša ) ću plovidbu tog vijenca i tamo i ovamo u prošlost, po sadašnjosti i prema budućnosti u nekoliko nastavaka.
Zašto su Milorad Pupovac i SDSS bacali taj vijenac u Dunav' Tamo bila velika „pomorska“ bitka ( na čikljama?) u kojoj je stradalo i nešto srbijansko-srpskih mornara, više ribiča, a završila se 17. studenog? Ne će baš biti, naročito ne sedamnaestog studenog 1991. Najpoznatija žrtva Dunava je Vukašin Šoškočanin, ali nije stradao kao neplivač u vodi, već slabo „plivao“ u politici koja ga je angažirala za izvođenje masakra hrvatskih policajaca u Borovo Selu. Dovršio pos'o, pa… I nije jedini takav „slučaj“, spomenut ću Arkana, a ima ih još.
Notorna je pak činjenica kako su lokalni Srbi, a naročito brojni Srbijanci, pripadnici JNA i četničkih bandi, srbijanskih teritorijalaca u najvećem broju, napadajući Vukovar, poginuli- na kopnu. Procjenjuje se da ih je poginulo oko 8.000, neki govore i do 10.000, među njima bilo (JNA) i pripadnika ostalih, dragih, prisilno mobiliziranih „naroda i narodnosti. Srbija govori priznaje njih oko 1.500. Jedan pak saokrajinac na nekoj od srbijanskih televizija također govori o 10.000 poginulih pri čemu je samo 900 Srbijanaca, dok bi ostali bili Srbi saokrajinci, tako da proizlazi iz njihovih rodnih listova. „ Ne će da bidne, a i ne može da se desi“, nu te televizije ionako temelje svoje postojanje na lažima namijenjenim prvenstveno Srbijancima i „srbskom svetu“.
Kako je poznato SDSS polaže vijence i „na kopnu“, recimo na „groblju šajkača“ u Vukovaru, služe se i liturgije… Spotičem se pritom o „pitanje spoticanja“- kada? U proljeće( prema proljeću 1991.) ili u jesen, oko pada Vukovara, koji se u Srbiji računa i slavi kao pobjeda. Neka se o njega još netko spotakne.
Nego spotaknut ću se malo i o taj vijenac i njegovo bacanje, u studenom uglavnom u njegove, sive, mutne vode.
Prvo, ako SDSS baca vijenac dan ranije , znači kako su i žrtve kojima je namijenjen stradale ranije, prije onih kojih se većina sjeća- dan kasnije. To se dakle dogodilo „ prije odmazde koja je počela na Vukovar u devetom, desetom mjesecu“ ( 1991.) – kako je rekao Drago Hedl na TV Vida prije dva tjedna (SNV TV). A njemu je rekao jedan čovjek, koji je u međuvremenu umro, da je Dunavom plivalo, prije te „odmade“, 126 ljudi , Srba. Neki drugi pišu o manjem broju, ali ključ je u onome „prije odmazde“ . I to se sve izravno, ili neizravno, pripisuje , vjerojatno najvažnijem organizatoru obrane Vukovara, u početcima Domovinskog rata- Tomislavu Merćepu. Usput, čija se uloga u organizaciji obrane Vukovara s ove strane Dunava zanemaruje, pa i prešućuje.
Međutim je ova priča daleko kompleksnija od neke tragične inačice one„ kako je počeo rat na mom otoku“. Jer rat niti je tako počeo, niti je tamo počeo, a niti je tada počeo, pa onda i zločini koji su se i na tom „otoku“ dogodili na tzv. obje strane nisu „čardak ni na nebu ni na zemlji“. Ova priča je malo šira i u temeljima su joj pitanja:
1.Tko je započeo rat u SFR Jugoslaviji i kada je ona srušena?
2.Zašto ga je započeo?
3. Kada ga je započeo?
4. Kakav je to rat; a) agresija, ili b) građanski rat?
U svakom od njih je i niz podpitanja, ali pokušat ću biti kratak.
( Nastavit će se ubrzo, ako Bog da) ...