Ima tih heroja (narodnih) u  Hrvatskoj tušta i tma , pa sam se pitao koji će prvi ovih dana nasrnuti na „prvo bijelo polje“. I eto ga, al' nije samac  već  cijela jedinica, bataljun, čija li sekcija nečega, znana ovdje kao SABA. Kad sam prvi puta čuo za tu „Sabu“ pomislio sam- mora da je to neka feministička, humanitarna, pa možda i vjerska starozavjetna organizacija. Al' nije, to su „antifašistički borci i antifašisti“ . Čekaj, kopkalo me, zar „antifašistički borci“ nisu ujedno i „antifašisti“? Kakav bi to bio savez „antifašističkih antifašista“? Dva „anti“ skupa daju „pro“, „za“, matematički.   Trebalo mi nešto vremena da shvatim. Boraca još malo, nu tu su potomci, sinovi, kćeri, unuci, praunuke i ina , pa i ideološka  rodbina i naraštaji.  U simbolu  „antifašista od Sabe“ u petokrakoj zvijezdi kapa „sa tri roga“  s kojom su se  njihovi predci  borili „protiv Boga“. Otkud onda ime koje „vuče“ na Stari zavjet? Ništa,  valjda taj košmar  proističe iz neznanja, naročito malo dalje povijesti. Svakako one dalje od 22.lipnja 1941., što je sićušni pomak , od mjesec dana, u odnosu na srpanj iste godine .

Kako se nazivalo  da nazivalo, to jedno napalo je  jadno „prvo bijelo polje“. Obično ti i takvi nasrću na bidno „prvo bijelo polje“, love se na njega kao kukci na žutu ploču, od travnja do  27. srpnja svake godinice, ali ovaj napad je uslijedio  dan poslije.

 "Prvo bijelo" stradalo u Austriji

Ovo „prvo bijelo polje“  nije ni bilo u Hrvatskoj, već u Austriji, na jednom tamošnjem , pravom, polju. Bilo, skinuli ga austrijski desničari potaknuti ruskim i srpskim novcem i utjecajem. U okviru akcije zabrane  komemoracije na Bleiburgu žrtvama  Križnog puta. Kao što je od ovdašnjih „ljevičara“ (?) svih fela i orijentacija traženo. Sućutnih i prohrvatskih svakako ne, besćutnih  da, osvetničkih itekako.

Simbolično mjesto, jer se o poslijeratnoj tragediji Hrvata, razoružanih vojnika i civila (više) u SFRJ nije smjelo ni pisnuti.  Drugi je razlog bio u izboru stratišta na kojem bi ih se  obilježilo, čak da je to bilo i dopušteno. Koje od tisuća izabrati od Maribora, Kočevskog roga, Hude jame( otkrivena nedavno) do Novog Sada, Vršca na Istoku, Bitole i Dubrovnika na Jugu…

U okviru zabrane komemoracije Austrijanci su još i otklesali hrvatski grb s prvim bijelim poljem, stari hrvatski povijesni grb, koji s ustašama ima veze koliko i onaj  s prvim crvenim. Znači- nikakve. Ministar Grlić Radman se usudio moliti Austrijance da ga vrate, a na to su, mrziteljski, skočili antifašiti „od Sabe“ . Koga ili čega, pa „Hrvatske“, iz „Hrvatske“ od „Hrvatske“ (lovica iz raznih proračuna) protiv „Hrvatske“  i sl. Izdali su i priopćenje koje je potpisao predsjednik  te pro-totalitarističke  SABA-e, Franjo Habulin.  Taj Habulin nema pojma ni o tome kako je komuniste iz Hrvatske za SFRJ, kao i federaciju, bilo baš briga  za prvo polje u hrvatskom grbu opasanom snopom žita, potopljenom u more i u tjeme zabijenom petokrakom. Barem su toliko o njemu znali da je svejedno koje je na njemu polje prvo. Eto Habulin nije došao ni dotle. Ta on je još pionir. Ne postoji dakle nikakva „ustaška verzija hrvatskog grba“.  To je , najkraće, dugotrajna srbijanska, sad „srbskosvetska“ propagandna podvala u nacionasocijalističkoj  agresiji na Hrvatsku. Na toj je strani ovdašnja „Saba“ valjda u ulozi pete kolone. Kako bi to dokazali ovi anifašistički antifašisti su se odlično u nju uklopili, u „denacifikaciju“ Hrvatske, ali i „cijelog Balkana“. U pravo vrijeme. Traje i jedna druga , još opsežnija i opakija „denacifikacija“, ona Ukrajine, a koja je u bitnome „deukrajinizacija“ Ukrajine. To ovi „antifašisti od SABA-e“ nit' vide, nit'  ih briga za nju. Pored nje priklopiti su i svoju „denacidikaciju“ Hrvatske kao „deustašizaciju“. Hajd' što je odvratno, ali je izuzetno opasno, a pogotovo stoga što se nalazi na totalitarističkim temeljima i objektivno daje podršku aktualnom srbijanskom diktatoru i totalitarizmu ruskog svijeta.

Postoje ( pored ostalih, nisu tema) fašistička i antifašistička verzija  totalitarizma, a obje se onda svode - na isto, zajednički im je nazivnik, geni, metode,  propaganda, logori…, sijanje smrti, uz, nebitnu po posljedicama, tehnologiju likvidacija.  Tih godina Drugog svjetskog rata najprije su dva totalitarizma bili u sporazumu, paktu, skoro dvije godine ( Pakt Staljin-Hitler, 1939.- 22-lipnja 1941., i prije surađivali „neformalno“) i  zajedno su  ratovali protiv, uvjetno rečeno, slobodnog svijeta, Europe. Ponovit ću po tko zna koji puta: kad se radi samo o tome „tko je ustaše doveo na vlast“, onda su to Hitler, Mussolini i Staljin, nacizam, fašizam i komunizam. Sve drugo , pa i ono što se kasnije događalo, nastavak je toga „povijesnog romana“. A totalitaritam nacifašistički + totalitarizam staljinistički, komunistički = totalni totalitarizam. Zatim su se dograbili nakon što je već svatko uzeo“ svoje“, ali Hitler je htio i ono Staljinovo. Što se dobiva kad se dograbe dva totalitarizma? Pobjeda- jednog totalitarizma, koji se onda može proglasiti  čim ga je volja, ovaj se proglasio  antifašizmom.

Glavicu bi odsjekli i bilom cvitku?

Što se pak ustaša tiče u Hrvatskoj ih odavno nema, još od sredine četrdesetih godina prošloga stoljeća. Trećina ih pobijena odmah, trećina emigrirala, pobjegla, a trećina se u zatvorima i izvan njih jednostavno pokorila, živući od tada pognute glave. Od stotina tisuća u svakoj od trećina četiri petine, najmanje, nisu ni bili ustaše, već Hrvati, civili,žene djeca, mobilizirani vojnici… U nedostatku ustaša, ovi nasrću na „prvo bijelo polje“,a ravnopravno s „prvim crvenim poljem“ ono je hrvatski korijen. Grizu u korijenu, a što je još i gore, Hrvati-porezni obveznici im iz proračuna plaćaju za zube.

Mato Dretvić Filakov