Štemer s Pantovčaka

Eto nas do aktualnoga, pri čemu mu treba pribrojati, glede štete, i puni mandat predsjednika Vlade RH, koji , po njegovim riječima ima „ devedeset osam posto ovlasti“, a bidni stanovnik Pantovčaka samo „dva posto“. I to , govorio je tada, treba ukinuti. Sad kad je gazda Farme na drugom brdu, ponaša se kao da ima sto posto ovlasti, a onaj tamo „ sin vojne lekarke“  nula. Čak je i svoje ustoličenje priredio kao svoj  kućni tulum. Moglo mu se. Na tulumu ustoličenja govorio je o „našoj kući“, što je u pjesmi simboliziralo „ našu građevinu“- Jugoslaviju. Građevina je  i staja, zatvor, može biti u Lepoglavi, na „otoku Golom“ (A.Ranković). Može biti i kokošinjac pa se u njemu i oko njega može utemeljiti Kukurikuuu koalicija.

Ovdje se inače govori o domu, domovini, u užem i širem značenju. Što bi to značilo naša „kućevina“, od „kuća“?  Što li bi se dogodilo kad bi neki „diverzant“ u ovu imenicu na odgovarajuće mjesto  podmetnuo slovo “r“. To bi izgleda bilo to.  Kako i što bilo- ZKS. Za kuću spreman. Pa ju je odmah i pospremio, pobacao iz nje sve biste, osim svoje hodajuće, hodajućeg štemera s Pantovčaka. Čistač hrvatske povijesti, jer ona počinje od njega. Vrijeme se broji prije i poslije  Zoke. Nulta točka,. Nula. Primjer: 1991. je ustvari  32. godina pr. Z, prije Zoke. Postoji tu doduše neka „trilema“, od kada se broji pojava- od 1999., 2011. ili možda 2019., ali to će riješiti ovdašnji historičari odgovarajućega kova.

Meni je posebno znakovito i bolno stradanje , izbacivanje, Stjepana Radića. Od Zokine ruke,“metle“,  stradao je , nakon masakra u beogradskoj skupštini- jedinog takvoga u Europi- po drugi puta u tridesetak godina virtualno politički, simbolički. Prvo su mu Srbi, JNA, „teritorijalci“, „narod“, ulicu preimenovali u  Puniše Račića, što je zapravo nečuveno i neoprostivo, a sad ga je Milanović „frknuo“, „bacio negdje“. Nevjerojatno,  sramotno,  politički neodrživo, nu vidim kako je  svima – svejedno.

U koji  tramvaj?  

Vratimo se ukratko u vrijeme kad je imao devedeset i osam posto ovlasti. Odrađivao ih je vrijedno, od dvanaest do podne i uspio napraviti toliku štetu. Ne smijem ni pomisliti što bi se s Hrvatskom dogodilo  da je radio prekovremeno, da su često o ponoći gorjela svjetla u Banskim dvorima, a palila se s jeseni i po zimi još za mraka. Možda ono što je učinio sa svojom strankom SDP-om, dokusurio ju?

Tamo boraveći namlatio se branitelja, bježali od batina onoga ministra Ranka i u crkvu Sv. Marka. Svečano objavio njihov popis , falila još samo slika za potjernicu ( ministar Fredo). Branitelje mlatio , a Perkovića i Mustača štitio.

Vratimo se još unazad, u rane devedesete. Nije se zaputio, među branitelje, tamo je „išla sirotinja“, a on je ipak bio iz „zlatne omladine“. Da im se bio pridružio ne bi sada morao evocirati uspomene iz JNA, nu ovako mu bolje, ne može biti bolje. Izostanak iz 91. Nadoknadit će odlikujući ih.

Zaposlilo ga u Ministarstvu vanjskih poslova, HDZ, gdje mu se skrasio ćaća Stipe, a možda pomogao i Franjo, „vrag će si ga znati“.  Drugi izvori tvrde kako je radila „sinjska veza“(Vlado Veselica). On nije , kao Stipa,  ušao u tramvaj u prva kola do vozača, već na zadnja u zadnjim kolima.  U prvim je bio ćaća, sinjska veza i… Radije za Domovinskog rata  išao , kao, „ EU sladoledar“, promatrač u Armeniju, Gorski Karabah, Azerbajdžan, za dnevnice. „Sladoledari“ su i ovdje bili sigurniji od branitelja, štitile ih  obje „strane“.

Dugo je mjerkao, kud će što će, pa nakon godina, tek !999.,  odabrao Partiju, primio ga Bandić preko nekog kvartovskog ogranka. U Partiji stigao do  stručnjaka za međunarodne odnose. Račan se razboli i ode, a Milanović uskoro, ni kriv ni dužen, član Partije manje od desetljeća, u sukobu različitih struja i interesa  zajaše ju. Stigao im predsjednik „lijep i mlad“, pa se prihvatio posla.

Od rezultata ću spomenuti samo partijsku čistku koju je proveo u Zagrebu, vjerojatno najmasovniju u povijesti Partije. U to vrijeme rađali su se i možemaši, Milanović, i sada već „počasni BK doktor“ Ivo  s Pantovčaka, podržavali, čulo ih se ( lonci) i „čulo“ , bilo ljeto te 2010. davne.

Još o izvanrednom stanju kojega je ustvari proglasio sazivajući izvanrednu sjednicu Hrvatskog sabora- za ništa, a po želji oporbe. Korupcija , kriminal, nepotizam, presudni utjecaj stranaka, partija i njihovih podobnika…autoimuna je boleština u ovoj „kući“, građevini, ma kakav i čija ona bila. Prenijela se eto i u dom, domovinu, prenositelj, kažu, „duboka država“, KGB, Udba. Utoliko „izvanredno stanje „ ovdje nikada nije prestalo. Energetika (Ina, recimo) i sudstvo, pa oni su u središtu., korijeni duboki. Stvaranje galame, lupanje u lonce  protiv tih nemani sami ih ohrabruje. Nema tog ovdašnjeg Bruce Leeja, Grmoje i Benčićke koji će to riješiti. Njezini ne znaju uostalom ni pokositi travnjake u gradu. Sam pak njihov dolazak na vlast u Zagrebu internacionalno je koruptivan.

Zlu treba prići odozdo u dubini, potražiti korijen, ako za to ima snage. Ako nema  s vremenom ode „kuća“- i dom.

 Sazivajući izvanredno sjednicu Hrvatskog sabora Milanović se i oporbi i cjelokupnoj javnosti narugao- dao im košarkašku loptu, poslao u dvoranu  neka se igraju, pazeći da pritom nešto ne porazbijaju.  A oni- porazbijaju. Uvrijede se na Zekanovićevu, blagu, opasku, pri čemu su prethodno daleko ružnije i ispljuvali i olajali i nazočne i nenazočne, pa, uvrijeđeni, napuste Sabornicu. Baš u vrijeme kad su trebali tamo sjediti i uzeti riječ u raspravi za koju su se prijavili. Nije ih bilo, pa gube pravo na nju, a onda joj.  Hoće ih Jandroković, ni Bruce Lee ih ne može obraniti.

Tako je to mostaši i ostali,  u običnom, a kamo li u političkom životu. Na mostu, Ustavu RH, dobiješ mukte izvanrednu sjednicu, loptu, a na ćupriji  (po Poslovniku) ti ispadne iz ruku.  

Ne uokolo, "ovdje baciti", Foto Trn

Ne ću više, na ovim stranicama sam se napisao o „liku i djelu“  (  Trn, Odumiranje Partije, 27.10.2021., Podešnjeli Milanović i drončić šest-tončić.20.04.2022., Ja, Zokatun, kralj, car, Predsjednik- i ventilator, 30. 6. 2022., i drugi, razni)  ) i ovo je ponavljanje. Ponovit ću, ipak ono najvažnije, njegovu podršku Putinu, ma kako se  izvlačio i pametovao što smatram nedopustivom pretvaranjem žrtve u agresora.  Što ćeš nije čovjek bio u Domovinskom ratu, pa mu to razlikovanje strana baš ne ide. Ili je što drugo?

Ne može  se biti  u ovoj situaciji nesvrstan- na ruskoj strani. Ako se i radi o dva zla, ruskom s velikim „Z“ s kojim se diči, i američkom- a radi se i ima ih i više- treba,kao i uvijek , birati manje. Ustvari jedini je izbor ukrajinska strana, pa što Bog da.

 Hvali se u samoobrani kako je Gariju Kasparovu dodijelio državljanstvo, nu stvari imaju drugačije, važnije, značenje. Gari Kasparov  je učinio čast Hrvatskoj birajući ju kao jednu od svojih domovina u egzilu. Hvala mu.

Kraj „predizborne kampanje „ za izbor „Naj predsjednika“. Nastupa šutnja.

Što sad s tim, mandatima ?  Ništa, to treba „negdje baciti“.
Ili, tko voli neka bira..

Mato Dretvić Filakov