Ne znam kakvi bi se izbori u Hrvatskoj („ u ovdje“) trebali održati pa da dobiju toliku medijsku pozornost, da se s njima kao s lavinom zatrpa javnost, kao izbor za patrijarha SPC, Patrijarha Porfirija ( Napomena: Srbijanske pravoslavne crkve, autokefalna je, državna, pa je prema tome i srbijanska, tako ju čitam.) Dodatno je znakovito da medija pritom bude toliko oduševljena. To je tim čudnije kad se zna kako u ovom izboru nije bilo nikakvog iznenađenja, nikakve senzacije, nikakve atrakcije. Odavno su to znali svi državni i paradržavni tabloidi u Srbiji, tamošnje „srećne“ i „nesrećne“ televizije s državnom frekvencijom, čak i ono malo oporbenih „jubito“ televizija, opozicijskih , uvjetno lijevih i desnih, više s desna nego s lijeva, koji se s tim izborom nisu slagali. Samo ilustracije radi, u izbor se predizborno bio uključio i „najveći“ i najdeblji srbijanski „oporbenjak“ dr. Voja Šešelj harangirajući na najprimitivniji način protiv jednoga od formalno mogućih kandidata, vladike Grigorija, trenutno episkopa Dűselldorfa i cijele Njemačka. Haranga je bila upućena svima onima koji bi „zastranili“ u izboru, za svakoga se vladiku nađe po nešto, a izmisliti je barem lako, Šešelju naročito- ta on nosi odličje SPC , odlikovao ga davne 2015. pokojni arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Ordenom zlatnog lika Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca. ( Ovo „tajnovidac“ baš je za Šešelja, lako se čita.) A nađe se u Ace Nevolje i „evra“.

„Porfirijevi kružoci“

Foto Trn: SP- crkveno, "lijevo-liberalno" i zeleno- a neprovidno i:Možemo!

Ne bih se bavio novim srbijanskim Patrijarhom, barem ne sada, da nisam pročitao hvalospjev o „Porfirijevim kružocima „ u Zagrebu. „Porfirijevi kružoci“ održavali su se od 2017. u prostorima Pravoslavne gimnazije na Svetom duhu u „tehničkoj organizaciji“ Drage Pilsla, inače doktoranda Prvavoslavnog bogoslovnog fakulteta u Beogradu. ( Robert Bajruši, „ Donosimo insajderski izvještaj o zagrebačkim danima novog duhovnog vođe SPC-a“, JL 21. 2. 2021.) Nije me fasciniralo njihovo održavanje, pa čak ni djelomični popis Porfirijevih „kružoklija“, ali jedna stvar me doslovce zaprepastila i zabrinula: Činjenica kako o njima javnost nije imala pojma najmanje tri godine, da su ostali tajni sve do Porfirijeva odlaska u Beograd!

Toliko „medijskih“ poslenika na njima, tušta i tma „istraživačkih“ novinara u mediji, a curenja nema- svi drže jezik za zubima. Inače nema toga što u mediju „ ne procuri“, detalji tajnih policijskih i inih istraga, telefonski razgovori i sl. Od toga što je gdje jeo i pio („da se ne baci“) Predsjednik Zoran Milanović, do neke zabave za Corone nekoliko splitskih sudaca- imaju i „žive slike“. Nego, usput, baš me zanima jesu li se kružoci održavali i za Corone, i je'l se štogod tamo jelo i pilo, kakvo je „posluženje“ bilo, jesu li svi bili pod maskama… .

Prema navedenom članku u JL-u : „Broj i sastav sudionika je varirao, ali nerijetko ih je bilo između 50 i 60… „Mnogi od sudionika „Porfirijevih kružoka“, čine intelektualnu kremu današnje Hrvatske, tako da su na razgovore dolazili bivši predsjednik Ivo Josipović, katolička teologinja Anna Gruenfelder, isusovac Tvrtko Barun, rabin Moše Prelević, glumac Vili Matula, profesori Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Dejan Jović i Dražen Lalić, akademik Vlatko Silobrčić, Milorad Pupovac, čelnik SDSS-a, feministica Rada Borić, protestantski teolozi Peter Kuzmič i bračni par Raffai, novinar Branimir Pofuk, katolički svećenik don Anton Šuljić, liječnici, znanstvenici, nastavnici i brojni drugi. Nekoliko njih potvrdilo je da je Porfirije bio gostoljubiv domaćin, ali prilično diskretan. Najčešće bi ih dočekao, zatim se povukao među publiku i pratio razgovore, a pretkraj se osobno uključivao, ali kao običan sudionik.“ Da bi to bila „intelektualna krema današnje Hrvatske“- malo sjutra, uz neke, rijetke izuzetke, ako. Prije bi se moglo govoriti o nekoj vrsti oporbenog „namaza“, ali ne oporbe vlasti, već više- Hrvatskoj. Kako smo vidjeli „Porfirijevi kružoci“ su se održavali u strogoj tajnosti, nije „procurilo“; da ne okolišam- ilegalno. Na prvi pogled je nejasno zašto, jer medija je , dakako političkim, istupima ovih i više nego zatrpana, u javnosti su stalno i to daleko više od “neprijatelja“ koje uporno i uporno smišljaju, kao,. recimo „ustašku zmiju“ ( Da nije to kružok zmijoljubaca, pitam?) Nije im trebalo odlaziti kod Porfirija, osim na „posluženje“, svatko iole pismen mogao bi od njihovih istupa „složiti“ vidljivi javni virtualni kružok, čak i s pjevanjem i sviranjem. Doista, je su li zapjevali, onako poslije, koju „borbenu“ s i o kakvoj planini? Je'l se štogod još sjajilo? Što će im još ilegalni kružoci u organizaciji stranog državljanina? Zašto je „istraživačka“ medija o njima šutjela, bili su iznimno medijski zanimljivi? I tek će biti. O čemu se na njima „pametovalo“, nije pitanje za mene, iako mislim kako znam odgovore. Uostalom pitanje za Ministarstvo obrazovanja: Može li se gimnazija, bilo koja, pa i pravoslavna, koristiti za političke, štoviše politički obojene tajne kružoke?

Još o „intelektualnoj kremi Hrvatske“. Mitropolit ( onda) Porfirije intelektualno je debelo „kremastiji“, pametniji, od svih „kružoklija“ zajedno. Znaju li oni kako je Porfirije bio (prvi) vojni vikar srbijanske vojske. Zar su ga Srbijanci tek tako izabrali kako bi organizirao vjersku službu, dušebrižništvo, u vojsci, policiji, BIA-i ( srbijanska Sigurnosno informativna agencija, o.a.)…Znaju li kako je izuzetno medijski i za i o medijima potkovan i kako je bio predsjednik srbijanske agencije za elektroničke medije . Zato je , vjerojatno, sredio da „kružoci“ ne procure. Tamo, u Pakracu, niški specijalac, ovdje u Zagrebu vojni vikar srbijanske vojske. Čestitam mitropolitu Porfiruju, sa zakašnjenjem, ne mojom krivnjom, na organizaciji kružoka. Očito je dobro Srbija izabrala Patrijarha, pomogao pritom Sveti il' Državni Duh. Nama je ovdje pričekati da „procure“ imena onih ostalih „liječnika, znanstvenika, nastavnici i brojnih drugih“(JL, isto) Profirijevih „kružoklija“, što se tamo pilo i jelo, a što divanilo, ima li kakvih „sukoba interesa“ kod nekoga , je li možda doletio i kakav „evrić“ od Ace Nevolje. Uostalom koja to idiotska nacija ne bi voljela doznati potpuni popis svoje intelektualne elite. Evo i najpreciznijeg PCR testa za mediju, njenu nepristranost, istinoljubivost. Ili s njom valja skroz u karantenu.

Mato Dretvić Filakov

Napomena na kraju: tekst sam napisao 22. veljače, po objavi u JL-u, pa se , bidan, malo „kiselio“ , no nije izgubio na aktualnosti. Štoviše, kad među Porfirijevim „kružoklijama“, tada i sada (još) mitropolitom ovdašnjim , vidim ovoliko „možemaša“ i simpatizera jasno je kako je još aktualniji. Samo jedna zanimljivost, znakovitost: tamo „možemaši“ ne daju izgradnju crkve (katoličke) a ovdje s tada budućim Patrijarhom SPC-a (Srbijanske pravoslavne crkve) „kružokuju“- tajno. U međuvremenu stigla Prfirijeva čestitka Tomaševiću, nešto kao „jutro će promijeniti dan. Evo zore , evo Aurore. Ako nikako doplovit će, nešto manja- Savom. A ima toga još, valjda ima i vremena, pa priči ne će biti kraj. Ako Bog da.