Što Stankoviću još treba?

ŠTO JOŠ TREBA ,STANKOVIĆU?

Ne znam radi li i ijedan  novinar na bilo kojoj srbijanskoj televiziji s državnom frekvencijom , a građanin Hrvat,  recimo iz Subotice, pa makar izvještavao s Kalenića pijace ( poznata BG tržnica, o.a.)  o cijeni šargarepe,  kamo li da bi radio na RTS-u „sto godina“ svake nedjelje u dva. Iz Srijema nema , tamo više nema ni Hrvata, ondje, u Hrtkovcima, je Šešelj kupio kuću i otvorio sjedište Srpske radikalne stranke. Ima li mračnijeg horora od ovoga?

Može li itko zamisliti što bi se dogodilo dugogodišnjem voditelju-novinaru RTS-.a, Srbijancu dakako, koji bi na bilo kojoj televiziji u Hrvatskoj, ma i seoskoj, rekao kako Aleksandar Vučić lupeta  o Oluji nakon jedne „priredbe“ o njoj  u režiji Dragoslava Bokana, zapovjednika Belih orlova? Ako ga već ne bi „objesili za jaja“ na Terazijama od novinarstva ubuduće ne bi mogao zaraditi ni za koricu kruha. Ni Kinezi ga u svojim poduzećima u Srbiji ne bi zaposlili. Ovo načelno, a ne zbog Vučića i Bokana. Slično bi bilo da je na čelu Srbije i neki drugi predsjednik.

ACINO VRIJEĐANJE PREDSJEDNIKA U INOZEMSTVU

Zato se u Hrvatskoj i iz Hrvatske sve može, pa kako ne bi Aleksandar Stanković mogao ružno izvrijeđati predsjednika Milanovića na nekoj srbijanskoj televiziji, neovisno što je ona, recimo oporbena. Ne sjećam se kako je on ,makar i približno, olajavao predsjednike Stipu i Ivu ofidiofoba, strašljivca od zmija, a nije da nije bilo prigoda. Primjerice Stipu Mesića je jedan ovdašnji dugovječni političar nazvao „dvorskom ludom“ (kasnije ga odlikovao) a ni Stipa nije ostajao dužan komplimenata. Ipak, sve  je ostajalo doma, o čemu sam u vrijeme tih događaja i pisao, a o predsjednicima i inače. O Milanoviću najviše kad je bio najmoćniji, kao premijer. Kritizirao sam njegovu urbanu sprdačinu od predsjedničke inauguracije, još više izjavu kako ne će izlaziti na parlamentarne izbore ( užas), a ovdje sam pobrojao njegove zasluge u odumiranju Partije..  Teško mi se prisjetiti u čemu sam se s njim slagao osim o ideji kako treba ukinuti neposredni izbor predsjednika RH.  Ne zanima me on već uloga, funkcija. Da su ovdašnji birači na Pantovčak poslali i konja podržavao bih ga uvijek kad bi ispravno zanjištao...

U ovom uratku će me zanimati samo jedna tema iz Stankovićeva istupa na srbijanskoj televiziji Nova S, slučaj „srpske obitelji Zec“ iako ni one o BiH nisu za baciti. Ovo stoga što se oko toga slučaja gradi još jedan srbijanski mit, pored kosovskoga i jasenovačkga i za razliku od njih ovaj je - obiteljski, hrvatsko zločinstvo nad srpskom obitelji. To je u potpunom skladu s koncepcijom i aktualnoga „srbskoga sveta“- zločinstvo, urođeno, Hrvata treba dovesti do temelja, do obitelji, jer masovni jasenovački ( cca milijun) nisu dostatni i ne funkcioniraju baš najbolje u dokazivanju propagandne teze.  U svemu je fantastična pojava kako su ovdašnji zeleno- lijevi politički i udrugarski neototalitaristi, i još neki, skočili na jedno obično pitanje, što najbolje oslikava to „novo vrijeme“ u kojemu ni pitanja ne će biti dopuštena. Ma ništa novoga.  Na pitanje se upecao i Hatevejov novinarski kapitalac koji me kao takav prvenstveno zanima, zatim kao građanin, a tek u trećoj  derivacija kao Srbin.

 „ Mene kao građanina je sram što imam predsjednika koji o toj temi tako žestoko lupeta. O toj temi se ne razgovara ako nemaš ništa pametno reći. Obitelj je svirepo ubijena, radi se o maloj djeci, njegova izjava govori o bešćutnom čovjeku koji nema nimalo pijeteta prema toj obitelji:- rekao je Alesandar Stanković odgovarajući na pitanje  voditeljice Nove S da komentira Milanovićevo „ a što još treba“ u vezi tragičnog slučaja obitelji Zec.  Aleksandar Stanković sigurno zna kako se u ovom tragičnom slučaju ne radi o nacionalno, etnički, motiviranom zločinu. Zna kako je riječ o grabežnom umorstvu članova obitelji, moguće i o mafijaškom obračunu, kako obitelj nije (samo) srpska već mješovita, kako je zločinačka skupina također nacionalno mješovita…Ali očito ne želi znati, kamo li zucnuti o tome, posebno ne na srbijanskoj televiziji. Tamo čak i laže, uvećava broj žrtava  „Obitelj je svirepo ubijena, radi se o maloj djeci…“, kaže. Aco i po dobrom srbijanskom običaju  uvećava broj dječjih žrtava ( množina „ mala djeca“!), a nije ubijena „obitelj“, već dio njenih članova, što zločin kao zločin nimalo ne umanjuje, nu s gradivom za novi mit druga je stvar.  Lukavo, nema što, nema pridjeva „srpska“, a puno važnije- nema ni rata u Zagrebu.. Nema  tisuća prognanika koji su ostali bez svega, mnogi i bez najmilijih, nema  brojnih skladišta humanitarnih organizavcija po kojima oni lutaju u potrazi za hranom i odjećom. Iz domova  protjerani s najlon vrećicama, nema branitelja na kratkom predahu prije povratka na ratište, nitko od njih nije iskusio strahote rata, smrti, ranjavanja, vojarna  „Maršalka“ još nije evakuirana… Ništa.  Nego zar nije u Zagrebu  u to vrijeme, naprijed oslikano u par rečenica, bilo zapravo neočekivano malo ekscesa, obračuna, oružanih i sličnih s političkom i nacionalnom pozadinom? Eto „ što treba“ proučiti sa svih strana. Ne ću više ovdje o tome, napisao sam dosta ( dva članka).

 ŠTO NE TREBA

Srbijanska televizija, ma koliko opozicijska ( usput i one o umorstvu članova obitelji Zec slično govore kao i Vučićeve) ili malo šire promatrajući- Srbija je zadnje mjesto na Zemljici  na kojemu se može ovako govoriti o predsjedniku Hrvatske, olajavati ga na bilo koju, a posebno na ovu temu. Pravi novinar, novinar od integriteta bi stisnuo petlju i rekao Milanoviću na radnom mjestu, na Hateveju sve što ga ide, bez obzira na cijenu, a ne bi „bježao“ to mu govoriti u inozemstvu. Osim ako on Srbiju ne drži inozemstvom. Milanović ionako već duže vrijeme , valjda od kad tamo ne kadrovira, Hatevej smatra „Jutelom“, iako ga je i on sam takvim gradio, pa se možda ne bi ni ljutio. Zatim, od onih 97 posto redovitih platiša od sto posto pretplatnika ( A.S.) HRT-a tisuće i tisuće su Milanovićevi glasači, a i mnoštvo onih kojima bi se ruka bila osušila da su za njega glasali na izborima podržava njegovo pitanje  „ a što još treba“,. Nekako mi se čini kako i o njima treba voditi računa. Ili za Hatevej važi maksima: "ja te plaćam, ti me pljuješ.". Nije ovo niti slučajno jedini sličan slučaj, više pravilo nego izuzetak. Zato sam dok sam pisao o „tome“ tekstove  uglavnom završavao s  ceterum censeo  to treba ukinuti. U međuvremenu sam od „toga“ digao ruke, sad ću pričekati još jednu epizodu one sprdnje o Mrkomiru I pa ću možda nastaviti s „originalnom“ rečenicom iz sprdnje: „Nećete razbojnici“. Oni će meni, vjerojatno, odgovoriti s još originalnijom: „Ne čujemo dobro.“

Stanković nije politički analitičar ni komentator već događaje komentiraju njegovi gosti, uz njegovu asistenciju, istina. Od kud sad ovaj izlet u drugo područje i još u inozemstvu?  Slični izleti ostalim novinarima Hateveja ni doma , a kamo li u inozemstvu bez obzira na  političku temu, nisu dopušteni. Letjeli su van iz kuće, kroz prozor i naglavačke.

Milanović je nedavnim svojim istupima na  BeHa teme, Bošnjake, Komšića, Srebrenicu i Dodika, srbijansku „srbsko-svetsku“, provučićevsku, javnost stavio u gadnu „trilemu“, pa su ga okrenuli hvaliti, a slučaj „srpske obitelji Zec“ stavili ustranu, barem zasad. Na njoj je eto dežuran Stanković i ovdašnji zeleno-lijevi neototalitaristi, među njima i onaj ovdašnji „antifašistički“ Kapetan niže moralne klase. A „što da se radi“ kad je takvo „novo doba“. Ne znam što će sada srbijanska  medija i politika reći o Milanoviću nakon njegova posjeta Kosovu, plašim se kako će  tamošnji psihijatri imati pune ruke posla zbog pojave zokafobije u Srbiji.
Mene nimalo nije sram Milanovićeva  "a što još treba" , mislim kako možda ni sam nije potpuno svjestan koliko je ono pogodilo u srž problema , naime u ono što ne treba . S jedne strane je obična besćutnost prema stradanju jedne obitelji i besprizorno  razvlačenje njene žrtve kroz mediju i politiku.To ne treba  Društveno, politički, moralno međunacionalno...čini ogromne štete.- na koncu izaziva nove  sukobe. .Na drugoj je nešto opakije- propagandna nekrofilija totalitarizma dva tipa u "neprincipijelnoj koaliciji" pritom ;onoga "srbsko-svetskog" i ovdašnjega zeleno-lijevog( za Hrvatsku bišta novo) a koji u sebi nosi tragove, "genetske zapise", svih prethodnih - svi iz crvenog ishodišta.. Valjda su poznati njihovi rezultati kad su u pitanju životi i smrti, smrti, i smrti... Nema nade kako bi ova "mutacija" bila drugačija.  Sve to pak ni Hrvatima ni Srbima- ne treba.

Mato Dretvić Filakov

Kratki kurs praktične političke ekologije (3)