„Tipfeler“ iz davne 1981. trese jasenovački mit u temeljima

Ovih dana vodi se zanimljiva rasprava o jednom tipfeleru ( hr. zatipak.).  Ovaj „feler“  je zanimljiv što u njemu nedostaje jedna riječ, a ništa nije dometnuto ili premetnuto. Nedostaje izgovorena brojka „stotina“ , navodno.

Za Boga miloga , čak dvije nule i jedinica, promatrano brojčano ispale, navodno se ispostavilo već sutra.

 Povijesni tipfeler se dogodilo prije četrdeset i tri godine, davne 1981.  Zgodio se u  „Vjesniku“, formalno glasilu SSRNH, a pod kontrolom, zna se valjda. Pritom i višestrukom, naročito kad se radilo o unutrašnjoj politici, a Partija u tome nije imala   „na terenu“, u redakciji, presudnu operativnu ulogu, već  urednici i- „unutrašnji“ suradnici.

Kad su brojke u pitanju, a što bi drugo bilo tema u kojoj se dogodila grješka, nego Jasenovac.

Nu, situacija je gadna i složena, jer je na drugoj strani tadašnji predsjednik SUNOR-a Jugoslavije, od 1974. do 1981., general armije-Kosta Nađ. Treba imati na umu da je on jedan od „velike četvorke“ : Koča Popović, Peko Dapčević, Petar Drapšin i on. U slučaju Petra Drapšina dogodio se već ubrzo po koncu rata ( studeni 1945.) neki , smrtni, samokres njegova pištolja ( hrv. samokres). Službeno, nesretni slučaj. Neslužbeno, sam se „kresnuo“. Kažu da je čovjeka počela mučiti savjest zbog likvidacija koje je počinila i  IV. armija kojom je on zapovijedao na kraju rata, najviše Hrvata , zatim Slovenaca…  

Peko Dapčević poslije rata nije bio osobito politički aktivan, dok je Koča Popović daleko dogurao, ali je „stradao“ zbog ratnih zločina prema njemačkim  zarobljenicima, recimo, i ostaloga. Uglavnom 1981. jedini pravi titoist, ratni zapovjednik, bio je Kosta Nađ, a Tita više nema, pa u tom svjetlu treba prosuditi njegovu tadašnju ulogu i moć. Kad se doda činjenica da je predsjednik boraca, a joj.

 „Vjesnik“ je objavio njegov govor ( vjerojatno izvatke) sa sjednice saveznog SUBNOR-a. Vjerojatnost da bi te novine, ili bilo koje druge, barem u SRH, u vrijeme  „hrvatske šutnje“  mijenjale  nešto u rečenicama Koste Nađa jednaka je nuli. Prvo, vjerojatno je „Vjesnik“ tekst preuzeo od TANJUG-a, najvjerojatnije i cijeli govor. Ako je  „Vjesnikov „ dopisnik bio na sjednici, i opet se koristio i Tanjug, tu nije bilo tipfelera. U redakciji „Vjesnika“ još manje.  Na koncu da se nekim „svemirskim“ slučajem i dogodio famozni tipfeler, da su ga propustili čak i u tiskari, netko bi još za rotacije uočio fatalnu grješku, rotacija zaustavljena, a otisnuti primjerci uništeni. Ukoliko bi ipak neki broj primjeraka već krenuo u distribuciju, pa čak došao i u prodaju, svi dostupni primjerci bi bili povučeni i već nekako sklonjeni od javnosti.

Toliko o tom i takvim tipfelerima.

Sada bi trebalo pogledati, a to je opsežan posao, dnevnike od Skopja do Ljubljane i što su i kako oni prenijeli tadašnji govor Koste Nađa. Moguće je, primjerice, da su beogradski dnevnici tu fatalnu rečenicu jednostavno izbacili, itd. Koliko je poznato Kosta Nađ nije tražio ispravak .

Pa tko je onda tražio ispravak „tipfelera“ ?

KOS, Udba( SDS) Savjet za zaštitu ustavnog poretka, navodno nad Udbom, predsjednik tada Vladimir Bakarić, Cvijetin Mijatović, predsjednik Predsjedništva SFRJ, Srbin iz BiH, Dušan Dragosavac, Srbin iz Hrvatske, tada sekretar pa predsjednik Predsjedništva savezne Partije?  Vjerojatno je – svi zajedno uz žestoki srbijanski pritisak. I tako je, najvjerojatnije, došlo do „ispravka tipfelera“. Mogli su naravno, ispred ostalih stisnuti Dragosavac i Bakarić, jer je to „njihovo dvorište“

.Bilo i zeleno, Foto Trn

Na koncu što je to rekao Kosta Nađ, govoreći o Jasenovcu.

Prema „Vjesniku“ , prepričavam, rekao je, „da je već odavno poznato i znanstveno utvrđeno da je u tom zloglasnom logoru likvidirano  oko sedam tisuća, a ne „deseci tisuća“ nevinih ljudi,djece ,staraca i žena““. Naravno, to je bomba pod mit kojega je  gradila SKJ, zajedno sa SPC i srbijanskim šovinistima svih boja i orijentacija.

Ne treba sumnjati  u to kako je Kosta Nađ bio dobro upućen u razmjere zločina u Jasenovcu, a na njegovu Treću armiju i zločine poslije rata, valjda ne treba trošiti slova. Sigurno je imao i uporište za brojku „od oko sedam tisuća“.

Ispravak je dodao tu „stotinu“, koja da je manjkala, ispala.

Nu, to ovdje i nije najvažnije, važnije je pitanje zašto je izabrao taj trenutak da to kaže. Ne znam, mogu pretpostaviti da je te 1981. uvidio kako će to biti - jasenovački mit od sedam stotina tisuća, pa naviše, „mina“ koja će razoriti Jugoslaviju, poslužiti u njenom razaranju u pravcu stvaranja velike Srbije. A on u njene temelje ugradio tolike desetine tisuća hrvatskih života- poslije rata. Možda savjest, tko zna.

Znao je sigurno  da je logor radio i poslije rata. Njegova „tipfelerna“ brojka  nije dokaz o stvarnom broju žrtava , ali je svakako zanimljivi iskaz jednog od  važnih svjedoka ratnih zbivanja, jednog od najvažnijih.

O kreaciji jasenovačkog mita dosta sam pisao, pa ću tek napisati kako je i „slučaj tipfeler“ iz davne 1981. samo  još jedan dokaz klimave mitologije, ali time, nažalost ništa manje opasne po nove generacije Hrvata koje „ni luk jele ni luk mirisale“ od njega stradavaju. ( Vidi pod osamdesete i rane devedesete, a i nastavlja se „narativ“.)

Kosta Nađ je inače Zagrepčanin. 9. svibnja 1945. posjetio je roditeljsku kuću na Črnomercu i tamo zatekao brata Jožiku i Oskara, u Frankopanskoj ulici brata Fridriha, dok je Karlo još bio u partizanima, a sreo je još i neke prijatelje..  ( Sve navedeno po knjizi „Rat poslije pobjede, kazivanje Koste Nađa“, Jovo Popović, Alfa Zagreb 1976., a taj valjda ne laže.) Svi živi i zdravi prošli kroz sve te godine NDH. Tko bi to i pomislio, a on tolike Hrvate (desetine tisuća) pospremio u tenkovske rovove i uputio na Križne putove i zbog laži o opsegu, broju ustaških žrtava, prvenstveno zbog laži.

Sve zbog komunizma i Jugoslavije, a ako je  te 1981. koristio pamet i iskustvo, ma kakvo ono bilo s moralne točke, morao je pretpostaviti kako će to oboje  nestati.  Na tom polju ( opet smrti) vidim Kostin „tipfeler“. Nije tada pomogao, a bilo bi dobro da jeste, barem tada.

Mato Dretvić Filakov