Obnova srbijanske  "denacifikacije" Hrvatske i Balkana

 Bio i taj 17.srpnja i Vučićev mogući nenajavljeni, međudržavno neorganizirani, privatni posjet Jasenovcu. Tada je  postalo jasno kako je  njegova predstava na Pinku 14. srpnja bila medijska (propa)gadna „topnička priprema“ za nastavak stvaranja kaosa u odnosima s Hrvatskom. Planirao je doći i u Pakrac, kod episkopa padobranca i niškog specijalca Jovana Ćulibrka, a tamo usput obilježiti početak oružane saokrajinske pobune, što li. Ovaj  vladika, ali i Porfirije su živi dokazi postojanja "nebeske Srbije". Jovan Ćulibrk slijeće s neba s padobranom, a Porfirije Perić dolazi s  helikopterom, utrenirano u Crnoj Gori.

Parastos Čiči u Hrvatskoj?

Nisam se mogao prisjetiti zašto baš sedamnaestog srpnja, ali to su mi razjasnila četnička udruženja u BiH, srpskoj republici, te slična u suradnji s Crkvom Srbije, kako Crnogorci ispravno nazivaju SPC, u Crnoj Gori. Dan je to likvidacije Draže Mihailovića, pa su mu ona, u BiH i Crnoj Gori organizirala parastos. Bi li se služio i u Pakracu, makar onako „zijevajući“? Nakon liturgije „zazijevalo“ onu „Sprem'te se , sprem'te“ koju četnici gude po „regionu“ već dulje od stoljeća. Kad im  susjedi, od Varne do Karlobaga, „otpjevaju“ „spremni“, onda je problem, jer trebali bi „sagnuti glavu i ruke na leđa“, kao, najnovije, Vukovarci 1991. i čekati. Ili je možda Vučić išao kod episkopa Ćulibrka kako bi ga „zacajhnao“ za novoga mitropolita zagrebačkoga, jer je Porfirije još uvijek v.d.? Zna se tko u Crkvi Srbije bira patrijarhe.  Nego vidim  kako je neprimjećeno da  Parijarh Crkve Srbije stoluje  (i) u Zagrebu, i to "uduplo" - i kao Patrijarh i kao mitropolit. 

Očito je Vučićeva namjera privatnog dolaska u Jasenovac baš 17. srpnja bila sastavni dio i ovoga scenarija, koji je dakako smišljen odavno, a služi samo jednome- sada na „srbskosvetski“ način podgrijavanju mržnje i revitalizaciji agresije. Parastos Čiči uključen. I to ne bilo kakvom već po modelu famozne „denacifikacije“  kakvu trenutno u Ukrajini provodi Rusija, ruski svijet. Nu to za Hrvatsku nije ništa novo. Takvu „denacifikaciju“ iskusila je u srbijanskoj nacionalsocijalističkoj agresiji s konca osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog stoljeća.  

Dan poslije, nakon što se uključila cjelokupna srbijanska medija, čak „na finjaka“ i oporbena, sve je postalo očitije, pa udri po „ustašama“. Srbijanska javnost do te mjere je antihrvatski kondicionirana da se pojedinci, skupine, političari sve do sveučilišnih profesora gadno vrijeđaju govoreći jedni drugima: „ustašo“, „ustaše“. Tako je jedan sveučilišni profesor novinara Vučičevića šefa tabloida Informer, nazvao- „ Maksom Luburićem  srbijanskog novinarstva“, jer je i on „kasapin“, ljudi dakako, kao i taj Maks, po Šešelju inače čak je i on Srbin(!). Razočaravajuće, a budi u meni i sažaljenje Srbijanaca. Ovo su pravi razlozi zašto Vučić ne može u privatni posjet Jasenovcu, pa još i preko treće države. Kakav pijetet, nema toga u njega, a prema jasenovačkim žrtvama ponajmanje, ma što govorio i u što se kleo. One su (i) njemu sredstvo za opravdanje agresije.  

 „Privatni posjet“  predsjednika jedne države drugoj inače je po definiciji neizvediv. Ta „funkcija“  i kad ide na toalet u svojoj, a kamo li u drugoj državi, ne može to činiti „privatno“, niti čini. Ovo je poslužilo hrvatskoj Vladi da fino, u diplomatskim rukavicama, takav posjet onemogući, što je u redu, ali me ne zanima. Jednostavno, nije bitno.

Paralelno s ruskom agresijom  na Ukrajinu Srbija je revitalizirala agresiju na Hrvatsku. Kao da nam se osamdesete i devedesete vraćaju. Ona se bez trunke sumnje može smatrati i aktualnom srbijanskom „specijalnom operacijom“ . Traje i slična operacija u Crnoj Gori, vodi ju crkva Srbije, srbijanske službe i mediji, te premijer Abazović, ićizirani Albanac  čiji brat vodi kliniku U Beogradu  u kojoj je zaposlena partnerica Ane Brnabić, rodila „ćaletu“ sina. Ovih dana tamošnji mitropolit Crkve Srbije, Joanikije, govori o potrebi „deustašizacije“ Crne Gore, a u okviru toga će rušiti Njegošev mauzolej na Lovćenu.

Specijalna operacija sadrži ove elemente:

 Sudske, optužnica hrvatskih pilota zbog događaja za Oluje u trećoj državi.

Jezične, Deklaracija o prostoru srpskoga jezika, 2019. usvojena Povelja o srpskom kulturnom prostoru. Lebensraum, životni prostor, kompletiran.

Političko-mitološki, reaktualizacija  jasenovačkog mita, zamjena za kosovski najžešće kroz usta samodršca Vučića i megafona mu Vulina.

Svetosavske, vjersku, SPC ( Srbijanska pravoslavna crkva, Crkva Srbije, CS) proglašenjem djece „novomučenika“, s lažnom tvrdnjom kako su pobijena u Jastrebarskom. ( Porfirija pozdravljaju njegove zagrebačke kružoklije iz 2019. I 2020. u doba Corone i koordinator Pilsel. Ka'će orden Sv. Save?)

 Teritorijalni, zahtjev za eksteritorijalnošću Jasenovca.

Međunarodno politički, zahtjev EU da donese deklaraciju o „najgorem logoru za Drugog svjetskog rata u Europi“, Jasenovcu (Vučić).

Neke sam aktivnosti istoga sadržaja, a nižega ranga izostavio. Odlično provedena produžena agresija, čeka nas još i antiolujna. Bez pucanja. Zasad. Kažu da politički marketing Vučiću godinama odrađuje agencija u vlasništvu Tonya Blaira ( srbijanski izvori) nu tko bio da bio radi mu odličan posao.  Zar se ovdje spava, vlast, službe, suverenistička i ina oporba… Vratila se  hrvatska šutnja na velika vrata, pored ostaloga.

 I tako sve sami srbijanski nacionalsocijalisti još iz devedesetih  nekoga bi- „denacificirali“!

Bili cvitak


Dopisano 1. kolovoza 2022.

Za svjedoka kako se zaista radi o srbijanskoj „specijalnoj operaciji“ uzimam  visokopozicioniranog člana SNS-a, Đukanovića, zvanog inače Đuka Bizon, koji ima sve funkcije u pravosuđu, narodni je poslanik i član komisija za izbor tužitelja i sudaca, te odvjetnik osumnjičenih kriminalaca ( Koluvija,  droga, ) te visoko pozicioniranih djelatnika srbijanskog MUP-a (Hrkalovićeva, bivša sekretarka MUP-). Taj je najavio i širu operaciju- „denacifikaciju Balkana“, a on nije bilo tko, pored ostaloga i jedan je od važnih glasnogovornika Aleksandra Vučića. Osim toga "malo bi morgen" to mogli sami, pa očito na nekoga računaju, zazivaju? Ruse, zar opet Ruse kao koncem osamdesetih?

Zatim Milorad Pupovac  u intervju „Politici“ 31..7. 2022. ( koji je brzo nestao) pored ostaloga, a istaknuto u podnaslovu kaže: „Ne bi smjelo da postoji vrijeme u kojem predsjednik Srbije ne bi mogao da posjeti Jasenovac, kao ni vrijeme u kojem on ili predsjednik Republike Srpske ne bi mogli da posjete Srebrenicu, ili predsjednik Vlade Hrvatske crkvu u Glini“.Taj Pupovac baš sapuna dasku Penkoviću kao prvo, ali važnije je što govori. Baš fino, srbijanski predsjednik, srpski čelnik iz BiH, predsjednik hrvatske Vlade hodočastili bi tamo 'vamo po mjestima stradanja Srba i (malo) Bošnjaka, a mjesta stradanja Hrvata- od Drugoga svjetskog rata pa do devedesetih, prije Oluje, ne bi obilazili. Nekavi izaslanici se ne računaju. A da možda netko iz Hrvatske ode, primjerice, u Hrtkovce, da Vučić sruši ,bagerom, Šešeljovo tamošnje sjedište , stranačko i privatno, uostalom to bi proizašlo i presude Haškog suda. Ili da mi, nas nekoliko, skupimo novac našem Zoki,za vijenac i putne troškove, on stisne petlju i u Beograd položiti ga masakriranim hrvatskim parlamentarcima u beogradskom parlamentu davne 1928.  Zašto mu se ne bi pridružio srbijanski predsjednik? Tko zna, možda je tamo i tako sve počelo. Ali gdje u Beogradu?

Kao i obično Pupovac je uporni stručnjak za produbljivanje jaza među Hrvatima i Srbima.  Uporno bi nas „denacificirao“. Nije usamljen djeluju ovdje i Antifašisti „od Sabe“, SABA iz Hrvatske, i oni su uporni, ali o tome opširnije ubrzo.

Napomena  za kraj: veći dio teksta je odlomak iz prethodnoga  „Srbijanska „specijalna operacija“ protiv Hrvatske.", ovdje sam ga samo mrvicu aktualizirao.

Mato Dretvić Filakov 

  

 .