Zagreb – Livada na prvom mjestu !

Senzacionalno otkriće zagrebačke vlasti !

Možemaši i poneki partijaš otkrili livadu!

Ne, nije se radilo o  iskopavanjima po gradu nakon puknuća kakve podzemne cijevi , pa su arheolozi  ispod pronašli ostatke livade, već je do otkrića došlo onako, skoro s neba. Kažu doduše kako su Slovenci još  prije otkrili livadu, vjerojatno na sličan način, pa se onda i ovdašnjim možemašima prosvijetlilo. Sad će i oni imati što klicati prvom mjestu.

„Livada na prvom mjestu“, uzvikivat će Benčička na političkim skupovima i u  tom „saboru“ ( mislim  zgradi). Žao mi , nikad originalne  krilatice- i ova eto uvozna. Ona iz Moskve, ona iz Beograda, sada jedna iz Amerike parafraziranjem, pa još ova preko Slovenije, a ona jedina originalna- zabranjena.

Livada je inače, rekli bi evolucionisti, „otkrivena“  nedugo iza tople vode ( ne računajući podzemnu).

Ovo je ipak drugorazredni problem s tim otkrićem livade, prvi je u činjenici što politički ekolozi vjerojatno smatraju da livadu ne moraju kositi. O-livade beli Zagreb grad pa sve četiri u zrak i tko s kim stigne.

A ne će baš biti – livada  je travnata površina koja se kosi, jednom , ponekad i dva puta godišnje, a još služi i za pašu. Ponekad se sinonimno koristi i pojam  „sjenokoša“. Tko će pasti u Zagrebu, jer divlje svinje nisu baš orne za pašu, više za rovanje? Livada koja se koju godinu ne kosi uskoro  preraste u trnje, ali ono nije baš pogodno za organizaciju „krijesova“, jer malo, malo pa te nešto ubode.

Iznajmljujem, može i srp i čekić, Foto Trn

Problem bi se mogao riješiti, dakako, košnjom.  Organiziraju se šarene brigade, naoružaju kosama ,srpovima i ostalim potrebnim priborom, pa ranom zorom, oko četiri, udri kositi. Sve pjevajući, ne znam doduše kakve pjesme, koja je borbena šarena himna, himna šarenih brigada. Mogla bi im se pridružiti i koja crvena brigada, udarnička. Ona ako ništa vjerojatno ima sačuvanu pjesmaricu.

Kad se sunce podigne i zagrije, na odmor, pa opet sutra ujutro. Za popodnevnog odmora nebinarni kosci/kosačice i ne znam… morali bi uraditi svi jedan te isti, nulti,  posao- otkovati kose.

Kad se za dan dva, tri pokošena trava osuši slijedi promjena alata, grablje i vile na ramena pa pokupiti i poplastiti.

Kao i onda tako ni danas „neprijatelj nikad ne spava“ , pa bi plastove po noći mogle čuvati crvene brigade- od namjerne paljevine. Mogli bi i poslužiti , poneki povjerljivi, za namjernu paljevinu i to pripisati „neprijatelju“, kao i onda, u vrijeme stare kolektivizacije.  Način je to otkrivanja  neprijatelja i prije nego su to postali.

 Sve u svemu  otkriće livade je višestruko važno i moglo bi se pokazati kao najveći rezultat možemaške vlasti u Zagrebu u protekle tri godine. Moglo bi biti i zamašnjak( nebinarne ?) kulturne revolucije koja već odavno teče, a odvijala bi  i u gradu i u selu. Ništa novoga osim što je šarenije.

U malom sam problemu glede otkrića livade u Zagrebu, jer najveći dio Zagreba izgrađen je na livadama. U novijoj povijesti gradonačelnik Veco Holjevac je izgradio čitavi novi grad, Novi Zagreb , na turopoljskim livadama. Trč, trč pa nova četvrt, a između livade. J… ga, pa čak se i jedan od najstarijih  i službeno naziva „livada“, doduše- Utrina.

 Onda su se one nacionalizirane a neizgrađene livade  počele pretvarati u trnje.  Rodila se tada među „radnim ljudima i građanima“ i ponekog pripadnika „poštene inteligencije“ , stanovnika tog novog dijela grada, spontana inicijativa povrtlarstva.  Iskrčivši već ponešto naraslog trnja, prekopaše i počeše se baviti vrtlarstvom, urbanim povrtlarstvom. Među prvima upravo stanovnici Livade, hoću reći – Utrina. Još se danas nešto od toga zadržalo u susjednoj Sloboštini.

Sve u svemu  otkriće sjajno, a i livada zna biti prelijepa, naročito prije košnje. Kakav li je to, zna biti, „pride“. Lete i zuje kuci, krase se cvjetovi, lastavice na mlazni pogon u niskom letu, lovu…, ali onda počinju same obveze.

 Zagreb će dobiti livadu, voze pa iskaču „novi“ rabljeni tramvaji,  gubi, izgleda, Plinaru nakon 160 godina, divlje svinje su stigle, prljaviji nego ikad, još ga teško ranio potres…Ma sve ide u dobrom smjeru, u povratku u bolju prošlost- čista politička ekologija. Zeleni se beli Zagreb grad.

Kad smo već kod povijesti koja je očito slaba učiteljica, možda da možemaši  očiste koje sklonište,  mislim za ljude,  ta bića, kako binarne, tako nebinarne, pored skloništa za napuštene životinje. Moglo bi biti potrebnije nego li ranih devedesetih.

Mato Dretvić Filakov