Četnički politički atentat na Hrvatsku iz Crne Gore

 Kad će ta neočetnička guba iz Crne Gore usvojiti nekakvu „rezoluciju“ nego „po pol“ Vidovdana. Pravi je to dan za atentate, a Rezolucija o Jasenovcu i fol o Dachau i Mathausenu, je politički atentat na Hrvatsku. Možda i najava rata, kao na Gazimestanu, na Vidovdan onomade. Lijep je bio dan, kao i tada, nadnevak isti, propaganda , povod ( Jasenovački mit) isti…, a nije naglašeno da su  oružane bitke  isključene.

Uf, uf kako je to lukavo pripremano, najkasnije još tamo u vrijeme Vučićeve harange oko Rezolucije o Srebrenici u UN-u. Crna Gora će , srbofilske i rusofilske stranke, uz pomoć „Europejaca sad“ ( slovenski iz 1989.  „zadaj“) podržati tu Rezoluciju, a onda će udariti po Hrvatskoj sa svojom atentatorskom rezolucijom. Ojačana boravkom na pravoj strani, a još će ju zbog toga Srbija i „napasti, kao zbog izdaje. Zamislite, čak će i rusofilske crnogorske stranke biti - protiv Rusije, bez obzira kako su istupale, jer one su trenutno dio vladajuće većine.

 

Samo cvit, nema veze s tekstom, Foto Trn

Ovu ujdurmu (hr. podvala) ne bi mogao složiti ni Boža Spasić, pa je tu , vjerujem , bilo i bratske ruske, KGB, pomoći.  ( Pripomena: Boža Spasić za SFRJ visokopozicionirani službenik Udbe. Osim ostaloga i pisac „ustaških novina“  u Beogradu, a onda i na temelju njih Udba organizira ubojstva hrvatskih emigranata u inozemstvu . Danas glavna zvijezda Vučičevih televizija i novina.) 

U zločinu koji je Haški sud označio kao genocid u Srebrenici sudjelovala je vojska bosanskih Srba, koju joj je ostavila Srbija- znači isto samo drugačije pakirano. Uz nastavak „sponzoriranja“, naoružavanja i ine podrške, uključivo i zapovjednu.  S njom (njima) u koaliciji, kao ratni saveznik, u istim borbenim redovima sudjelovala je i Crna Gora, a od 1991.  najprije u srbijanskoj nacionalsocijalističkoj agresiji na Hrvatsku. Bilo je to s državom Srbijom koja je srušila Jugoslaviju i samo od nje ostavila , privremeno, ime, te si ubrzo priklopila  Crnu Goru, tzv. drugo oko u glavi i eto nove države , SRJ, od travnja 1992.

Četnici probijaju led za naredna napredovanja

 U nekoliko navrata sam pisao kako Deklaracija koju je usvojio Svetosavski sverbski sabor srbskog sveta , i taj sabor, nisu cirkus – i eto prvoga rezultata. Dali su srbijanski svetosavci iz srbskoga sveta  ovoj gubi da probije led.

Pripreme za nešto slično tamo dugo traju- još od antibirokratske revolucije. Tada su i uspjeli, pa su i Crnogorce uključili u srbijanske nacionalsocijalističke redove. I eto njih u napadima i pljačkama Konavala. Čak su osnovali i logor Morinj u kojega su dovodili otete Hrvate, uglavnom civile i zarobljene branitelje s dubrovačkog područja.  Tamo ih mučili i- ubijali. Sada bi skinuli i spomen ploču na te događaje koju su , očito preko volje, i neiskreno tamo metnuli.

 Tih godina mitropolit Amfilohije ( Srbijanska pravoslavna crka, Crkva Srbije  kako ju nazivaju Crnogorci koji to jesu) ložio je svečanu vatru ( palio Badnjak) s Arkanom ( Crnogorac-Srbin, suradnik Udbe, međunarodni kriminalac i , najvjerojatnije, i njen likividator hrvatskih emigranata) a taj je prethodno ubijao i pljačkao po Hrvatskoj, zatim po BiH. Usput, hvalio se kako je svoju bandu ubojica, zvanu Tigrovi, osnovao i „osvetio“ ( posvetio) u nekom manastiru.

Puniša Račić i Homogena Srbija

 Kakve bi uostalom Crna Gora imala veze s Jasenovcem? Idemo vidjeti.

Mogla bi to biti ova, onako  nekako i čvrsta: Puniša Račić.  Taj masovni ubojica, u jednom parlamentu, beogradskom pobio je zastupnike hrvatske mirotvorne stranke, HSS-a, u lipnju 1928.,pred Vidovdan, što je nezabilježen slučaj u povijesti europske parlamentarne demokracije.

Sigurno je kako se odavde taj „slučaj“ ne „popularizira“ dostatno, pa je možda sada prava prigoda. Možda za kakvu „rezoluciju“, možda za film, ne znam, treba vidjeti.  

Je li on Crnogorac ili Srbin iz Crne Gore, nebitno, Bitno da je četnik, pripadnik srbijanske tajne službe ( Crna ruka ?) dio državne strukture, a utoliko je poveznica s današnjom situacijom i ulogom Crne Gore koja joj je namijenjena u sverbskom srbskom svetu odlična.

Punišu i danas slave u Crnoj Gori, ne znam kako je sa podignutim mu spomenikom, a i nevažno je. Da nije rezolucija njemu u čast?

O Vidovdanu 1941. možda baš na Vidovdan, dan prije , dva poslije, svejedno u Nikšiću je objavljena, obznanjena Homogena Srbija, koja se, „golim okom“ vidi i danas. Uostalom svesrpski sabor srbskog sveta = „homogena Srbija“, korak po korak. Da nije i tome u slavu ova rezolucija usvojena baš na Vidovdan, a koncept takve Srbije nije te 1941. bila neka novost, samo nastavak istih ideja i aktivnosti, tek ukoričen u „deklaraciju“, „rezoluciju“, „memorandum“, „program i plan“…  što vam drago.

Crna Gora, zemlja letećih popova, nova resrbizacija

Mogla bi se rezolucija odnositi  na one  Crnogorce koji nisu priznavali rezultate prisilnog , bez identiteta, prisajedinjenja Kraljevine Crne Gore Srbiji u Kraljevini SHS (Podgorička skupština). Posebno na one koji su za NDH , a i ranije, surađivali s ustašama. Možda i na sve koji se smatraju Crnogorcima. Njih posprdno srbijanski šovinisti smatraju i danas „ ustašama“, ili ih posprdno nazivaju „Montenegrinima“   

 Kako bilo ova rezolucija služi  i za obračun unutar Crme Gore.

Njena nova, aktualna,  resrbizacija  traje već dosta dugo pri čemu je  pored srbijanske države i ruskog uplitanja, najvažnije operativno djelovanje SPC-a, Srbijanske pravoslavne crkve, ili Crkve Srbije „ na terenu“. 
samoinstalacija prirode, Foto Trn

Prvo je na zemlji , klasično, djelovao mitropolit Amfilohije, prijatelj s Arkanom, Radovanom Karadžićem ( Srbin, Crnogorac) a Šešelja je čak i odlikovao.  Bilo je to vrijeme noćnih litija, ali o ovome se ne ću ponavljati. Zatim je, nakon njegove smrti i smrti Patrijarha Irineja, Crna Gora postala zemlja letećih popova. Pritisak srbizacije stiže sada i s neba, nekako s dolaskom na čelo SPC-a Porfirija Perića koji je dotad službovao u Zagrebu. Al' je ovdje bio umiljato „jagnje“, naročito dobar  s ovdašnjim ljevičarima, organizirao im kružoke i za Corone.  A po Americi pjevao ( „zevao“ ) ode četničkom pop-vojvodi Đujiću.

Nakon što ga je svetosavski duh „izvukao“  za Patrijarha ( „brata od tetke“ onoga, kažu srbijanski izvori) jedan od prvih zadataka mu je bilo ustoličenje Joanikija za cetinjskog mitropolita. Učinio je to s neba, spektakularno doletjevši na Cetinje helikopterom , a po izlasku ogrnut pancirnim „ćebetom“, jer se Crnogorci nisu slagali s tim izborom.

Lijepo Porfirije skinuo pancirno „ćebe“, ogrnuo misno, pa ustoličio.

Da se to dogodilo u Srbiji, posvađale se „stranke“ pop Ćire i pop Spire, pa intervenirali specijalici- može. SPC je autokefalna, državna crkva. Ali to isto u drugoj državi je već nešto drugo i realno je crkveno-državni udar, a sva ostala objašnjenja su lažna.  

Nedugo iza  s neba slijeće i vladika Jovan Ćulibrk, ovdašnji pakrački, pop padobranac, niški specijalac, noseći trobojku.  Nije li ono crnogorska zastava jednobojna? Ti „leteći popovi“ su i „naši“ , učitelji Hrvata, učitelji tolerancije, pa i na veliko, na kružocima. Ovdašnji sudionici kružoka, neki, završili su i u Hrvatskom saboru. Nadam se kako su nešto naučili i o „sabornosti“, onoj sa svetosavskog svesrbskog sabora srbskog sveta.

Stižu plodovi Deklaracije  svesrbske iz RS i Vojska Srbije na Kozaru!

Osim ove rezolucije o Jasenovcu taj sverbski sabor urodio je plodom i usrpskoj republici u BiH. Za početak skupšina srpskog entiteta donijela je odluku da će oni, Srbi iz druge države, ubuduće će koristiti zastavu i himnu države Srbije i tako se, za početak, s njom prisajediniti. ( Takvih „prisajedinjenja „ smo se nagledali ranih devedesetih.)

Ovo „svesrbski“ novi je koncept, poslije velike Srbije (ratnog) i srbskog sveta ( kulturni, kao) i on ih sve zapravo ujedinjuje i treba, korak po korak, svim sredstvima, čak i dijalogom(!) nekako dovesti do – homogene Srbije. (Objasnio Dragoslav Bokan, osnivač, komesar i komandant Belih orlova, zločinačke paravojne formacije iz devedesetih, djelovala u Hrvatskoj i BiH,  srbijanski šovinist.)

Ponavljam, jer se ponavlja, tko vodi svetosavski svesrbiski sabor srbskoga sveta. Sve sami „rubni“ Srbi kako sam ih davno nazvao. Aleksandar Vučić, Porfirije Perić, Aleksandar Vulin, Vojislav  Šešelj, Ana Brnabić, Ivica Dačić, Milorad Dodik, Miloš Vučević, Andrija Mandić, Dragoslav Bokan…, a našlo bi ih se još.Kao što se vidi, većina ih je još i devedesetih. Oni su već davno osvojili srbijanski dio sverbskog sveta.

Sve je isto k'o i lani, mislim ranih devedesetih (fali tek Dobrica Ćosić) cvatu tulipani i raste svesrbski svet. Prema homogenoj bi Srbiji. Srbiju „iz dva dela“ Vučić je ne samo homogenizirao več i  zacementirao- vlast u njoj. Sad mu se priključila RS, Crna Gora bi također, a na Gazimestan se sprema…

Dok ovo dovršavam Vojska Srbije maršira Prijedorom i ide prema Kozari ! Navodno slavi godišnjicu Bitke na Kozari ! Srbijanci, VS, tamo, ma nije moguće. Naravno da jeste, kao što nam pokazuju- sve je moguće.

Mato Dretvić Filakov...