Ovdje počnit

 Homogeni „srbski svet“ (Srbija) tuži povjesničara Stjepana Lozu

Što ću, takva mi valjda sudbina, a i događaji u „najnevinijoj državi najnevinijeg naroda na svijetu“( poslije Rusije) tako se odvijaju, pa moram opet na tu stranu.

Pored što su na jadni narod udarili sa svih strana, i po Kosovu ( i Metohiji) i „događanjima“ 1995. u Srebrenici, sad su ih još i Hrvati- za koje nisu načistu jesu li „Srbi katolici“ ili „ustaše“, pa su često i jedno i drugo- udarili   s knjigom. A gdje ćeš na tako kulturan narod, možda i najkulturniji, najstariji…udariti knjigom . Pa to je zločin i zato se javilo Više javno tužiteljstvo iz Beograda i „formiralo predmet“. Predmet je formiralo „zbog izjava na jednom skupu u Zagrebu gdje se zamjenom teza i izvrtanjem povijesnih činjenica Srbi lažno optužuju za genocid nad Hrvatima tijekom Drugog svjetskog rata i kasnije“.( „Zašto je VJT u Beogradu formiralo predmet povodom knjige hrvatskog istorićara: Za Božu Prelevića to je „pokazivanje mišića“ uoči izbora“, Danas rs. 7. svibnja 2024.)

Prema informacijama na međumrežju o knjizi povjesničara Stjepana Loze „Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima“, izdanoj 2017., govorilo se u Hrvatskom državnom arhivu u svibnju 2018., bilo i 2019. povodom trećeg izdanja i na mnogim drugim mjestima i gradovima i prije i poslije, televizijama, internetskim kanalima... Nisam uočio da je ovih dana bio neki skup u HDA povodom Lozine knjige. Dakle, radi se prije svega o (pred)tužbi „lanjskog snijega“, bilo knjige, bilo skupa, javnog događaja povodom njena izlaženja.

 Koja je to sad fora da srbski svet tuži govornike na nekom javnom skupu u Hrvatskoj? Može li itko zamisliti koliko bi se procesa moglo  voditi zbog govora na skupovima, šovinističkih istupa, laži… iz  „tamo daleko“ u Hrvatskoj, primjerice , samo od sredine osamdesetih.

Kad bih dodao  istoričare iz srbskog sveta, zatim medije, stranke, političare, popove SPC-a…  tužiteljstva i sudovi ovdje ništa drugo ne bi trebali raditi već se samo baviti ovakvim okrivljenicima. Na koncu bi trebalo proširiti i zatvorske kapacitete.  Uz uvjet da se uključi Interpol, inače bi ostala samo graja oko tužbi i protutužbi.

Velemajstori laži

 Nažalost, stvar s ovim „predmetom“ nije nimalo smiješna , pa ni crno humorna, nije ni izmišljotina- ona je stvarnost. Štoviše, tipična srbijanska, srbskosvetska propaganda, a upravo je ona u središtu Lozine utužene  knjige. Inače se mora priznati -u tome je taj svijet  velemajstor o čemu ovdje nema odgovarajuće spoznaje. i pored toga što se od njenih opakih pritisaka , rana, izgubljenih života,  Hrvati stalno brane i liječe, nikako i izliječe, kamo li da steknu imunitet. 

Nevjerojatno je da se u Srbiji nije znalo za Lozinu knjigu čim je objavljena, iako se- sigurno- znalo još dok ju je pisao. Od tada se ta spoznaja kiseli u nekoj BIA ladici i čeka pravi trenutak. Zanimljivo je i kako je ona prešućena i u SNS-ovoj javnosti, ali i u oporbenoj, ili mi je to promaklo.

Možda je Lozina knjiga bila „vrela“, kao što je bila i za ovdašnje mainstrem povjesničare i mediju, pa se malo „hladila“.

Trenutak je pravi zbog Kosova, aktualan prijem u Savjet Europe, a naročito zbog genocida u Srebrenici što je pred UN-om. A „narod“ nevin, ni mrava ne bi, ne bi ni politika, ni vojska, ni paravojske…Zato je tu protutužba, a i Vučić je već pričao o potrebi optuživanja Hrvatske, današnje, za genocid, onaj stari, ali i najnoviji ( vidi pod Oluja). Sad je tu prijetnja tužbom koja služi i za aktualne izbore u Beogradu i u šezdesetak gradova i općina, dok je Vučić pod optužbom, s čvrstim dokazima, o krađi na nedavno održanim izborima.  I s njom se pritišče oporba i traži jedinstvo, ali to je tamošnji problem.

Nešto ukratko o Lozinoj knjizi „Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima“.

 Dva su  ključna predmeta, teme: „Homogena Srbija“ Stevana Moljevića i Valerijanov memorandum, dokument SPC-a objavljeni približno u isto vrijeme , koncem lipnja 1941. Pritom je prvi samo ukorićeni skup starih ideja i ima funkciju ideologije velike Srbije, dok je Valerijanov memorandum njegova aktualna operacionalizacija.

Homogena mreža propagande HS-VM, Foto Trn

Homogena Srbija- ideologija genocida

1.Ideologija se prvenstveno odnosi na „Homogenu Srbiju“ Stevana Moljevića koja je, što je uostalom poznato, nacrt genocida nad narodima u osvojenim područjima koja se planiraju priključiti velikoj Srbiji, što je za Hrvatsku famozna „linija Virovitica-Karlovac-Karlobag“, a od ostalih susjeda se također ponešto planira uzeti.  Rat koji je upravo bio krenuo prava je prigoda za to, računalo se.  Njegova je provedba planirana i isprobana ponovo  devedesetih godina prošloga stoljeća u novoj verziji srbijanskog nacionalsocijalizma. Znači li onda ova buduća tužba pokušaj da se ono što nije išlo ratnim na koncu osvoji sudskim putem- pitam, a tužiti nekoga , ma i u Hrvatskoj, zbog analize „Homogene Srbije“ očekivano je od današnje „homogene Srbije“, poznate i kao srbski svet.

Valerijanov memorandum- trajna propagandna operacionacizacija

2. Analiza Valerijanovog memoranduma, dokumenta SPC-a ( episkop Valerijan, vikar, tajnik, tadašnjeg patrijarha Gavrila)  zapravo je možda i središnje mjesto, tema knjige i sjajan primjer srbsko svetske, svetosavske propagande. Ovaj dokument iz lipnja 1941. datiran samo dva dana nakon napada Trećeg Reicha na dotadašnjeg ratnog saveznika Sovjetski savez, njen je etalon, mjerna jedinica, a u bitnome osvjetljava nastanak jasenovačkog mita. Tog antihrvatskog „hrama“ kojega je kasnije utemeljio svetac Srbijanske pravoslavne crkve vladika Nikolaj Velimirović, zatim KPJ nadogradila, a danas ga čuvaju i njeguju novi naraštaji  svetosavlja i postkomunističke antife. Da ništa Lozo nije na sedamsto stranica knjige napisao , osim što je rasvijetlio Valerijanov memorandum, a zapravo na određeni način i otkrio  (ponovo) hrvatskoj javnosti i to bi bilo više nego značajno.

Što piše u tom Memorndumu , a podsjećam kako Srbijanci, SPC, intelektualci, politika inače obožavaju  formu memoranduma (Memorandum SANU 1986. n . pr.). Pojam je iz latinskog ( zanimljivo za Srbiju „na Istoku“) ima više značenja, a  obično se u politici, diplomaciji smatra nekom vrstom „podsjetnika“, dok meni, u politici, ideologiji naročito, odzvanja ponajviše kao „zahtjev“, pa i grublje, recimo kao „prijetnja“, „napad“.

Glavni sadržaj Valerijanovog memoranduma su brojke i nešto slova o ustaškim zločinima  do rujna 1941.

Već do 24. lipnja  ti su pobili sto tisuća (100.000) Srba, do konca kolovoza već 180.000 ( slovima sto osamdeset tisuća) a do rujna 300.000. Brojke su nestvarne, ali i , donekle, „razrađene“  po mjestima, kotarevima. Samo kao primjer , tvrdi SPC  kako su do tada pobijeni svi Srbi u kotarevima Imotski, Gospić, Glina, Grahovo, Korenica, Gračac i drugima. I tako diljem ondašnjeg teritorija NDH,kojega ona uopće nije ni kontrolirala ( tu su vojno Nijemci, Talijani, faktor je i Vlada u Londonu, stare spavajuće četničke formacije…) a niti je u cijelosti bila uspostavila kakvu takvu vlast. A eto ispalo bi kao da su ustaše već „napunile“ sve kraške jame od Istočne Hercegovine do Like, osim ostaloga ( mitske „golubnjače“, oživljene sredinom osamdesetih prošlog stoljeća).

Balvani su vječni, Foto Trn

Neki primjeri, „hram“ Sv. vladike Velimirovića

Za primjer, navodni događaj iz Gline ( prije onoga u glinskoj pravoslavnoj crkvi) najbliži Zagrebu, a i zbog fenomena „jednoga svjedoka „ zločinima koji se ponavlja u  jasenovačkom mitu. Često to nije ni prva nego druga ruka, po onoj- „ rek'o mi jedan čo'ek“. Dakle, navodno su u svibnju 1941. jedne noći, idući od kuće do kuće neki ustaše pohvatali 400 muškaraca u dobi od 16 do 60 godina, vojne obveznike, odveli ih u zatvor, odatle na rijeku Glinu, sve pobili, bacili u rijeku,  a jedan se uspio spasti i svjedočiti. Priča djeluje kao iz nekoga SF romana strave pisanog pedesetak godina kasnije  kolektivno stvaranog, a stvorila, ga ne bilo tko već- Srbijanska pravoslavna crkva.

Sličnih je još i tako se došlo do tristo tisuća ubijenih Srba već do rujna 1941., pretežito muškaraca, što je blizu polovice od  700.000 samo u Jasenovcu koju je brojku „zatefterio“ svetac SPC-a ( od 2003.) vladika Nikolaj Velimirović, poslije  rata iz Amerike.

 „ Kad se oslobodi naša zemlja od tiranije i kad se vratimo, sagradit ćemo jedan hram. Širok u širinu, visok do neba. Ozidaćemo ga tamo, tamo daleko iza Drine… Ogradićemo ga ogromnim zidom, pa ćemo onda sa sve četiri strane, velikim slovima, ćirilicom napisati ovako: Ovaj hram  podižu Srbi u spomen na 700.000 najnovijih srpskih mučenika. Nejake dece, nevinih devica, nezaštićenih majki i sestara i oronulih staraca koje na nečuven način umoriše katolici Hrvati samo zato što behu Srbi i pravoslavni. Tako ćemo osvetiti naše mučenike.“ ( Kanal Vidovdan, autor otac Ljuba (Ranković) , Youtbe)

 Taj „hram“ je izgrađen i uz pomoć „tirana“ ( vjerojatno vladika misli na komuniste, o.a.) živi i danas i stalno se nadograđuje brojčano, te rasteže njegova vremenska dimenzija.

 Kad spojimo ove dvije činjenice, Valerijanov memorandum SPC-a i Velimirovićev hram s prijetnjom neprestanog rata s izmišljenom poviješću…, eto nas neki dan opet tamo, u Donjoj Gradini., na „groblju topola“, jer da tamo postoji „Topola užasa na kojoj su ustaše objesile na tisuće ljudi“ (Politika, 23. 4. 2023.) . I tako od Topole do topole, četnička, Homogena Srbija  i danas maršira. Čiča Draža rehabilitiran, otvoren mu muzej u Beogradu, Stevan Moljević još onda pomilovan…

Osim što će tužiti povjesničara Lozu, a kao fol „skup“, još će i Srbi , četnici, aktualni, iz Crne Gore imati na crnogorskoj skupštini rezoluciju o Jasenovcu. Logično, Homogena Srbija je obznanjena , a gdje nego u Nišiću, 31. Lipnja  1941, pa će to biti njeno svečano obilježavanje. Ne znam je li koji aktualni četnik iz Crne Gore iz rodnog sela Puniše Račića, a ne znam je l' tamo još uvijek njegov spomenik, pa bi se rezolucija mogla donijeti  i na dan njegova masakra hrvatskih mirotvornih zastupnika u beogradskom parlamentu, nezabilježenog i nečuvenog u  europskoj povijesti parlamentarizma. Vidi, vidi, pa i taj se dogodio u lipnju, mjesecu Vidovdana. Naravno, to „događanje“ se u Srbiji nikada ne spominje, a zbilo se davne 1928. i u odnosu na 1941.

 Svetosavlje kao „evanđeoski organski nacionalizam“

Kad su Srbi iz Crne Gore u igri, tamošnji odsječak srbskog sveta onda je u igri i pokušaj osvajanja Dubrovnika 1991. godine, vjerojatno i to obilježavaju “rezolucijom“ o Jasenovcu. Ova rezolucija je rezultat helikopterskog desanta SPC-a, Porfirija, na Lovćen, prethodno i noćnih marševa po Crnoj Gori, najviše nalik na nacističke. Rezultat   svetosavskog- „evanđeoskog organskog nacionalizma“ ( Svetac  Nikolaj). Kaže još Nikolaj srbski kako je u dvadesetom stoljeću na ideju Sv. Save došao,  i „prost zanatlija i čovjek iz naroda“, Adolf Hitler i tako Nijemci dobiše nacizam 7oo godina poslije Srbijanaca.( O ovome ovdje pisao u više nastavaka 2023.) Osim što je svetac SPC-a za ovoga vladiku je važnije da je svetac srbijanske propagande, čime se iskazao još za Prvoga svjetskog rata, inače visoko obrazovan ,a gdje nego prvenstveno na Zapadu.

Kad pogledate na čemu se temelji jasenovački mit, kao svevremeni Velimirovićev „hram“ lako je uvidjeti kako je Valerijanov memorandum njegov temeljni kamen. Tu su zatim neizostavne „golubnjače“, u koje kad zavire speleolozi- malo i ništa, ali zato je tu Jazovaka, a tek Barbarin rov, rudarska okna u Sloveniji, Kočevski Rog, Tezno, Macelj….

Svjedoci zločinima su pojedinci, uglavnom iz druge ruke, tu je i famozni „srbosjek“, neko izmišljeno ubilačko oružje, kombinacija srpa , noža i ne znam..

Zatin igra velikim brojkama- samo do 24. lipnja 1941. ustaše pobile 100.000 Srba iako NDH još nije ni uspostavila vlast na čitavom teritoriju, kamo li ga pokrila vojničkim postrojbama, još traje Pakt Staljin, Hitler, komunista i nacista (Kominterna) a i NDH je, neformalno, silom u tom Paktu. Dnevni „tempo ubijanja“ je oko 1700 svaki dan. Laž samo takva, još i okrugla, da se bolje kotrlja.

„Dnevni tempo“ se pokazuje i u pojedinačnim slučajevima, recimo u Jasenovcu- opet po svjedočenju jednoga svjedoka, vidi vraga psihijatra, Nede Zeca, a iz slučaja se izrodio i svetac SPC-a, Vukašin, Vukan, kako li već,  Jasenovački. Nepoznatog datuma rođenja, mjesta, pa čak i datuma smrti u Jasenovcu, ali je zato poznat način likvidacije- iz druge ruke. Rek'o doktoru Zecu jedan ustaša po imenu Žile. Ustaše su navodno ubijale cijelu noć, čak se u natjecale, a jedan je imao „prosjek“ od 3,66 zaklanih po satu te noći.

Onda još ta „Topola užasa“ na koju da je obješeno „na hiljde ljudi“- nije dakle vrba (lažljiva) a nadam se kako ova nije kanadska topola. Zanimljiva promjena , ali u propagandi logična- vrba baš i nije neko „drvo za vješanje“.

Na koncu još i molitva( molitve, misa) primjerice „Đerdan od merdžana“ ( Ogrlica od koralja, o.a.) autora Sv. vladike Nikolaja koja se i pjeva prigodno, iz koje samo strofica: Na Đerdanu srca Sedamsto Tisuća(!)/To su srpska srca krvava i vruća“… Molitva?! A ima toga još.

Uglavnom priče nevjerojatne, ali se time očito bolje primaju, lijepe za duše. Vidi, pa i ovdje psihijatar, zatim vojvode popovi, psihijatri i devedesetih, Jovan Rašković Radovan Karadžić. Niti slučajno- slučajno.

Još u (pred)tužbi. Ona svjedoči da je Stjepan Lozo pogodio „ u sridu i  najveće je priznanje njegovom radu.  Laž do laži- propaganda svetosavskoga kova.

 Mato Dretvić Filakov