Kapetan Dragan napada Hrvate u Subotici - „humanitarno“

Od članka o Subotici objavljenoga ovdje početkom kolovoza zbila su se , koliko je ovdašnja javnost upoznata, barem dva zanimljiva događaja. Prvi je fizički  napad na Hrvate, drugi je dolazak kapetana Dragana ( „kapetan“ mu pišu velikim „K“) koji je Suboticu odlučio napasti uredom - uredom Fonda Kapetana Dragana.

Fizički napadi na tamošnje Hrvate i nisu neka novost za formalnu srbijansku pokrajinu Vojvodinu. Očekivalo bi ih se manje s obzirom na rapidno smanjenje njihova broja, ali tu matematička proporcionalnost- manje „objekata“ napada,manji broj napada - ne igra. Ako se napadi i dogode, srbijanska policija ih zataškava i minimizira. Ako su ih (Hrvate) i prebili, nisu jako. Žali se DSHV, Tomislav Žigmanov, hrvatski veleposlanici u Beogradu uglavnom šute, kad stigne neko priopćenje iz našega Ministarstva vanjskih poslova mlaka je vodica, Milorad se ne pača …I tako to putuje.

Proljetos se zbio i atak na hrvatski jezik, preko „bunjevačkoga“, koji je ovdje također prošao uz mlake reakcije. Zanemarena je pritom najvažnija činjenica: briga Srbijance- da ne opsujem što ih boli za „bunjevački“- njih zanima ikavica. Kako i ikavicu prenijeti u fundus srpskoga, kad je Vuk već zaje… stvar, pa se sada , pred ostaloga, ide preko „bunjevačkoga“.

Najnoviji događaj , „doseljenje“ Kapetan Dragana u Suboticu na istom je tragu- potpune eliminacije Hrvata sa sjevera Bačke, Vojvodine uopće, uključivo i tragova. Zastrašivanjem sigurno, a ostalim sredstvima i načinima prema potrebi. Ovome se nema što dodati. Zadnja vijest u vezi s tim „kapetanom“ u Hrvatskoj osuđenim i „odležalim“ ratnim zločincem meni je, a trebala bi prije biti Srbijancima, najzanimljivija: Počeo je s  podjelom/prodajom majica s likom Zvezdana Jovanovića zvanog Zmija, jednog od zapovjednika tzv. Jedinice i - atentatora na srbijanskog premijera Đinđića. Baš Srbijanci vole te atentatore, više nego Cecu.

 Srbijanska agresorska „Jedinica“ sada djeluje „humanitarno“

Kapetan Dragan je proizvod srbijanske obavještajne službe (SDB),  operativno Jovice Stanišića i Frenkija Simatovića, također nedavno zbog ratnih zločina osuđenih na reziduumu Haškog tribunala i kao takav me zanima. Od kapetana, pukovnika i generala srbijanskih paravojnih postrojbi, koje je organizirala srbijanska država, tada već izašla iz SFRJ, srbijanska tadašnja Udba samo je oružje, on je još jedini od poznatijih, na životu, na slobodi i u javnosti, dežuran na srbijanskim televizijama.

 Vožd ( vođa) Slobodan Milošević je u Požarevcu sahranjen u dvorištu , pod lipom, po vlaškom, a ne srbijanskom običaju.

Radovan Stojčić Badža početkom devedesetih zapovjednik specijalaca srbijanskog MUP-a (slavu stekao u obračunu s rudarima Albancima na Kosovu, Stari Trg) zatim zapovjednik srbijanske TO i tada , što je najvažnije  operativni organizator ustrojavanja  arkanovaca (Dobrovoljačka garda, Tigrovi i sl. imena) uglavnom Srbijanaca, kriminalaca, pripadnika Delija i sl. Bio je zadužen za hrvatsko Podunavlje, Istočnu Hrvatsku, zapovijedao i na terenu u Vukovaru, organizirao pljačkaške pohode ... Najvjerojatnije je glavni (služba) organizator masakra hrvatskih policajaca 2. svibnja 1991. u Borovu Selu, domaći Srbi za to sami nisu bili sposobni. Simbolička veza, dokaz, je i određivanje Dana tzv. Jedinice (o  njoj u nastavku)  4. travnja. Dogurao je do zamjenika ministra unutarnjih poslova na putu za ministra. Likvidiran 11.travnja 1997. nekoliko dana po Miloševićevu obilasku Jedinice u njenoj vojarni u Kuli. Kažu i najodaniji Slobi.

 Arkan je likvidiran 15. siječnja 2000. Milorad Ulemek Legija,preko arkanovaca stigao do zapovjednika „Jedinice“, u zatvoru zbog organiziranja atentata na srbijanskog premijera Đinđića, kao i atentator potpukovnik Jovanović, onaj s kapetanove majice.

Jovica Stanišić i Frenki Simatović su na dosluženju kazne. Jedini simbol Jedinice, ali i operativni „začinjavac“ koji je na slobodi je  Kapetan Dragan. On je ujedno i njen kontinuitet. Uvježbavao je i vodio tzv. Knindže i za relativno kratko vrijeme s njima uspio počiniti ratne zločine. Jovica Stanišić ga je u srpnju (?) 1991. povukao u Srbiju, a srbijanska SDB (srpski- Služba državne bezbednosti, sigurnosti)  mu je osigurala- humanitarni rad (!) osnivanjem i financiranjem fonda za tu svrhu. Zanimljivo, da nije prozirno. Od „Knindža“ je Frenki Simatović pod svoje uzeo petnaestak boraca i uz pripadnike srbijanskog DB-a formirao novu, još jednu „jedinicu“. Dragan Vasiljković, kako li se već zove, sudjelovao je, čisto „humanitarno“ valjda, i u njenom ustrojavanju, poslije je surađivao i s arkanovcima, baveći se tim, „humanitarnim“, radom. U međuvremenu je srbijanska SDB (Napomena:koriste se još akronimi “DB“, hrvatski „DS“, SDS“, UDB-a, i kao „Udba“ i ovdje i tamo, a Srbijanci  podjednako koriste i imenicu „Služba“) ustrojila  mrežu tih „jedinica“. Nitko, izuzimajući Frenkija Simatovića , nije zao koliko je takvih „jedinica“ utemeljeno i djelovalo za srbijanske agresije u Hrvatskoj i BiH. Formalno se nazivala JSO ( Jedinica za specijalne operacije) neformalno samo „Jedinica“,još poznatija kao „Crvene beretke“. Bila je u srbijanskom MUP-u nepostojeća- kao i „nepostojeći“ Memorandum SANU. Razlog jednostavan i providan- kako se ne bi mogla dokazati srbijanska agresija.  Ništa od toga, simbolički dokaz ( o „terenu“ njena djelovanja da ne pišem) za njeno postojanje je i svakodnevno intoniranje srbijanske himne i dizanje srbijanske zastave u kampu Arkanovih „Tigrova“ - u Erdutu, od 1991. do 1995, punih pet godina. Znate, Erdut je inače u okolici- Surdulice. Usputno, Arkan se hvalio kako je on „Tigrove“ utemeljio još 1990.- u manastiru Pokajnica, pa eto veze i sa SPC-om (Srbijanska pravoslavna crkva). Sve ove „jedinice“ bile su i pljačkaške bande. Srbija je organizirala i najprimitivniju pljačku privremeno okupiranih teritorija-, a iz tih izvora razvijala i -privatno poduzetništvo. Istodobno, a intenzivnije nakon 1995. naročito, „Jedinica“ se uvezala s kriminalnim tzv. zemunskim klanom i postajala sve moćnija- u pljačkanju Srbije i Srbijanaca i švercu droge, svega. U trenutku kad je osjetila mogući obračun s kriminalom koji je bio pokrenuo srbijanski premijer Đinđić, „Jedinica“ ga je likvidirala. Taj klan je inače bio uvezan i sa Šešeljevin radikalima (Zemun) čiju je stranku također osnovala srbijanska Udba koji su bili najdraža Miloševićeva oporba, na kraju i koalicijski partner. U koalicijskoj vladi SPS-a (Socijalistička partija Srbije) i radikala ministar informiranja bio je Aleksandar Vučić. Bilo je tu još brojnih među srbijanskih  kriminalno-političkih likvidacija. Zločin se na veliko vratio kući i traje i danas. Ah kako ga lijepo opisuju Aleksandri , Vučić i Vulin, na  televizijama. Mljevenje ljudskog mesa, ćevapi od „toga“- filmovi strave i užasa su crtići za ovu srbijansku stvarnost.

 Radikali , kao post šešeljevci, kao SNS (Srpska napredna stranka), su i danas na vlasti u Srbiji u koaliciji sa SPS-om ( Ivica Dačić) i post JUL-om (Aleksandar Vulin, JUL, Jugoslavenska ljevica, partija Miloševićeve supruge Mire Marković).  U takvoj, nepromijenjenoj, situaciji Kapetan Dragan simbolizira - kontinuitet „Jedinice“. Takav „humanitarac“ stiže u Suboticu, a na jugu Vojvodine Šešelj djeluje u Hrtkovcima, pa su Hrvati u Vojvodini,pored ostaloga, u škarama dvojice osuđenih ratnih zločinaca Vojke Šešelja i Kapetan Dragana. Uz pokroviteljstvo Aleksandra Vučića. „Nepostojeće“, kao i Memoranduma SANU, „nepostojeće“ srbijanske agresije, „ nepostojeće“te „Jedinice“… A „lukavih“ li (političkih) Srbijanaca- sve , od svojih građana, pa do „komšija“ i „vascelog sveta“ drže zadnjim imbecilima. Upravo to primitivno lukavstvo nosiva je greda i modela „srpskoga sveta“.“Humanitarac“ Kapetan Dragan je jedna ciglica u toj građevini, a njegov „humanitarni“ fond nastavak je - „Jedinice“

 Znam koga bih zadužio da riješi ovaj problem i zatvori taj „humanitarni“ ured u Subotici. Zamolio bih Milorada Pupovca i Prvoslava Perića (kršteno) poznatijeg kao Porfirije, Patrijarh SPC-a (Srbijanska pravoslavna crkva) i, još uvijek, mitropolit zagrebački. Oni bi molbu rado prihvatili i riješili još ono malo Hrvata u Subotici tog ureda.  

 Inače ne mogu vjerovati što čitam, ne samo kako Kapetan Dragan dijeli majice sa slikom ubojice srbijanskog premijera već traži njegovo pomilovanje, tzv. „predsjedničko pomilovanje“, dakle Vučićevo o čemu će pokrenuti i peticiju. Poznato je kako se Aleksandar Vučić nakon Đinđićeve likvidacije napio od sreće (srbijanski izvori) pa tko zna, možda Zmiju i odlikuje. Kamo li to Srbija putuje kad na ovakav način slavi ubojicu svog premijera. Teške li bolesti. Ili je to samo pitanje tradicije, a najvjerojatnije Vučićeva medijska igra. Kap. Dragana napadaju i srbijanski mediji pod njegovom kontrolom- bit će kako se radi o još jednoj predstavi. Voli Vučić atentate- na druge, a izmišlja brojne na sebe. Toliko ih bilo, a neuspjeli.       

Mato Dretvić Filakov