.

Do 2017.  novi radikali, SNS, sa starom iskusnom momčadi iz doba  dok je vladao Sloba, već su bili učvrstili vlast. Ta je podržavana od Eunije, Rusije, Kine, nesvrstana k'o Tito…, sa šovinizmom za „region“ prepravljenim u kulturno osvajanje , za početak u omotu od „srbskog sveta“. Zar uostalom srbska kultura, stare srbske civilizacije, vinčanska, svetosavska najstarije na svijetu , nisu superiorne ovima što tu žive i tek grade  svoju, nepostojeću naciju, državu…što li. Naravno da se odlučila „za„ , barem se obećala Euniji. Jednoga lijepoga dana.

Fino je to Vučić „odradio“,  u tipičnoj putinovskoj maniri, pa je i put sličan- od premijera do predsjednika države. Nevažno što i po srbijanskom ustavu predsjednik države ima ovlasti k'o i naš Zoka, ali biti predsjednik države je jedno, predsjednik tamo neke vlade drugo. Nataložilo se to u dušama „naroda“ . Kralj, car, sultan ,kralj, na koncu Tito, pa Milošević. Tko se sjeća tamo nekog predsjednika vlade u Srbiji 1926., 1977…, tko će se sjećati tko je bio 2018.?

Digresijica mala: Zar ne vidite koliko za istim putem svrbe dlanovi i um „demokratu“ Zoku od toga „ jednoga postotka vlasti“( Z.M.)?

Betoniranje vlasti

S mjestu predsjednika  vlast se mogla početi betonirati, jer je šalung ( oplata) bio postavljen. Sve neophodno je tu, unutrašnji neprijatelj, „žuti lopovi“, Đilas, mitski Šolak, te vanjski , od kojih su najvažniji, Bože moj- „ustaše“, koje se ponekad naziva i „Hrvati“.

Sa „žutim lopovima“ lako, dio, onih pravih lopina uzmeš u vlast, a nešto ih ostaviš za neprijatelje. Tu je medija, to uzmeš za kondicioniranje, zgušnjavanje, usmjeravanje javnosti. Stare, Šešelja, toga vratilo u –Hrtkovce (!) iz Haaga ( Šifra „kancer“) Bokana, „belog orla“, Božu Spasića hvalisavog udbaša, ali i organizatora likvidacija po inozemstvu, osuđen u Belgiji. 'Istoričare iz čijih očiju plamti nacional šovinistički žar. Marića Milomira, Informer Vučićevića, srbijanskog Muska Željka Mitrovića,  jutarnjeg pijanca Sarapu i „lepu Jovanu“.  Ona je za ujutro,  za budne Srbijance nezaposlene i umirovljene, koji ispred televizora sjede i bleje kad će da ih obasjati Jovanino Sunce dok ona u sve kraćoj minici sjeda za voditeljski stol.  Jadni ne znaju da se tada ništa , glede sunca, ne bi dogodilo, osim što bi Vučićeva Srbija tog trenutka bila ugašena.

Daleko je sunce, Foto Trn

„ Zadruge“, „parovi“ i slični tvrdi programi za uvečer. Tu su i cajke, Karleuša, Ceca, Brena, Prija, ma ima ih i za izvoz- za osvajanje „kulturom“.

Kad se ovome doda zapošljavanje preko SNS-a, što u državnom, što u privatnom sektoru pod kontrolom SNS-a,  zgodimice državno podmićivanje određenih društvenih skupina, te batine i batinaše, službene i neslužbene tehnologija vladanja- odlična.

Vučić „imun“ na prosvjede

Do sada su  Srbijanci nekoliko puta „na veliko“ prosvjedovali, ponekad i po pola godine. Nabrojat ću neke prosvjeda: „1 od pet milijuna“, 2018., prosvjedi protiv otvaranja rudnika litija, antivakserske zbog policijskog sata, zatim velike nakon tragedije u osnovnoj školi, masovno ubojstvo od strane učenika i ubrzo masovnog ubojstva u okolici Mladenovca.  Zatim zbog pokradenih izbora, nacionalističke zbog Kosova, pa do demonstracija podrške Rusima u agresiji na Ukrajinu…

Vučić ih je sve pogasio različitim metodama, svađom  među organizatorima, njihovim blaćenjem najčešće lažima, njihovim potkupljivanjem i uvlačenjem u vlast ( Zavetnici, Dveri i sl.) organiziranjem „marsijanaca“ ( stranke) silom i na koncu- kontramitinzima. Čista kopija Miloševićeva modela, utjera „pola Srbije“ u autobuse, doveze u Beograd i „poništi“ broj prethodnih prosvjednika. Najkraće rečeno Vučić je uspio zatući slobodu i otpor Srbijanaca i doveo ih u neko stanje zatucanosti. Laž je postala, bolje reći ostala ( vidi pod Dobrica Ćosić) mjerilo svih stvari i najmoćnije oružje u rukama AV-a.

Nova dramaturgija

I onda se dogodila tragedija u Novom Sadu. Sve bi se završilo kao i u prijašnjim slučajevima da Vučićevi batinaši nisu udarili na studente usred prosvjeda šutnje, i to FDU-a, što je znakovito, jer tada je nastala nova dramaturgija prosvjeda.

Najvažniji joj je element ignoriranje Vučića- ne „šmirglaju“ ga ni jedan postao kolike su mu ustavne ovlasti. Drugi je odricanje veze s bilo kojom opozicijskom strankom, treći poziv i ostalim društvenim skupinama da im se pridrže, te ne isticanje svoga eventualnog studentskog vođe.

Pospani mjesec, Foto Trn

Vučić je na studente, a zatim i ostale prosvjednike  nasrnuo uobičajenim metodama, od kojih je laž najvažnija. Ali ovoga puta je u njoj odmah uhvaćen, pa ju je malo po malo priznavao. Ni batinaši, ni propagandisti, ni potkupljivanje, ništa  jednostavno nije pomagalo. Ni optužbe da su strani plaćenici. Eto hrvatski, nekakva „Blokadna kuharica“ za anarhističi „paprikaš“ sa zagrebačkog FF-a. Objave osobnih hrvatskih dokumenata nekoliko studenata kao dokaz hrvatskog miješanja  bile su čisti autošamar. Radilo se o Srbima porijeklom iz Hrvatske koji imaju i hrvatsko državljanstvo. Roditelji su im izbjegli za Oluje, koju su, među ostalima, potpaljivali Šešelj i Vučić i po Hrvatskoj. Da nije bilo takvih zločinačkih umova možda bi danas živjeli i studirali u Hrvatskoj, tko zna.

Taj Šešelj, koji je iz zatvora pušten zbog „kancera“  od početka svog političkog djelovanja zarazni je karcinom srbijanskog društva i dok ga ono ne odstrani ništa od ozdravljenja. On i danas traži obračun oružjem sa studentima Srbima koji u blizini prostorija SNS-a, na kante za smeće, lijepe plakate, opravdava sve batinaše, prijeti društvu  „Majdanom“, lažući pritom što se  tada u Kijivu doista događalo ne skidajući se sa SNS televizija.

Nije uspio ni Vučićev kontra miting, a porez je bio već u tome što ga se nije usudio organizirati u Beogradu, ili Novom Sadu, već u tamo nekoj Jagodini, a i tamo je propao.

Dao je i ostavku vladi ( vlada „dala“) ali to je nevažno jer su vlade Srbije  igračke u njegovim rukama, tu su forme radi.

Sretno bilo prosvjednicima

Sve trenutno kao da ide na ruku prosvjedima na kojima se očekuje ono jedino bitno- Vučićev odlazak, a oni su mu već dali otkaz.

Po zahtjevima, ostalim, najviše podsjećaju na beogradske demonstracije 1968. I tada su studenti pokušavali popraviti, a ne srušiti sistem. Tito je to shvatio, prigrlio ih, a obračun je uslijedio kasnije, malo , po malo, a neki od zahtjeva studenta  baš su mu poslužili za učvršćivanje režima. Odlično mu je došla i skora intervencija Varšavskog pakta u Čehoslovačkoj.

Vučić je pokušao i pokušavat će slično, a podržavaju ga i Rusi i Amerikanci, dok je Eunija zapravo nemoćna zabavljena sobom, svojim opstankom.

S ovim prosvjedima je veliki problem, unutra je svega i svačega pa se ne zna na koju će stranu. Među prosvjednicima su i oni zbog kojih bi „komšije“ mogle moliti „Bože spasi Vučića“, a oporba djeluje prilično kilavo.  Postoji još jedna tipična srbijanska pojava grandomanije. Među onima koji ih podržavaju- eto opet su Srbijanci „prvi i najbolji i…u svetu“, sada po mirnim prosvjedima. Netko ih je već predložio i za Nobelovu nagradu za mir! A srbijanske grandomanije uvijek završe loše, tragično, ako za nikoga onda za susjede.

Onda gandijevski prosvjedi među Srbijancima, toga nije bilo, ili su to bili lažni Gandhiji.

Vučić je još uvijek moćan, iza njega je, još uvijek, cijela državna struktura, još vlada medijima, i kriminalnim strukturama, a koje su u suvremenim autokracijama nastalim u “tranziciji“ možda i najvažnije, one su ujedno i međunarodne, a ima i vanjsku podršku s mnogim strana.

I ono bitno, Vučić je duboko svjestan što bi za njega značio silazak s vlasti i kako se tamo „silazi“. Primjerice , jedan  „siđe“, drugi se napije od sreće.

Prosvjednicima želim, naravno, svaku sreću- bolja Srbija boljitak je za sve „komšije“, između ostaloga.

Moramo pričekati kako će proći Novi Sad, a zatim Vučićev obračun s autonomašima.

Bili cvit, Foto Trn

„Regionski „ odjeci

Ovdje se ne vodi računa o učincima srbijanskih prosvjeda na „region“, a oni su već tu. Svugdje je trusno, svijetom vlada glupost, teorije urota, a i gole sile, sad ih je više sorti, što na zemlji što na nebu, more je posredničkih ratova, dosežu do svakog dvorišta, pojedinca. Izvlače se nosive opeke iz temelja svjetskog poretka pri čemu su male zemlje, narodi, identiteti u još većoj opasnosti.  Sve zemlje biše Jugoslavije također su u nekoj groznici, uključivo i Hrvatsku. Rijeke pravde nadiru s lijeva , nakupina svega i svačega, rijeka bojkota s desna, nakupina svega i svačega, obje bi u- Volgu. Prije toga bi odnijele Plenkovića, bit će u Dnjipar. Prorok i admiral u miru ionako tvrdi da su Vučić i Plenković isti, služe istog gospodara.

U ovo vrijeme ujedno krče put aktualnom ruskom KGB pravoslavlju koje će pobijediti( Lošo). Ako ne prije onda do 2053.

 Ne će sve biti gotovo „za 24 sata“, ne će ni za 24 godine, ali moglo bi za četrdeset, od 2014. do 2053.

Mato Dretvić Filakov