Miting na Gazimestanu, 35 godina poslije

Danas je  napola okrugla, trideset i peta godišnjica kako je Slobodan Milošević okupio Srbe n Gazimestanu, baš nekako kako je dovršio onu pjesmu pjevanu po mitinzima. „Oj Srbijo iz tri dela ponovo ćeš biti ce cela“

I bi „cela“, ukinuo je autonomiju ( pazi sad 'vamo- suštinsku autonomiju) i „prisajedinio“ pokrajine.

Ne znam, ali i danas se nekima čini kako time nije zapravo i formalno, ustavno pravno, ukinuo Jugoslaviju. A jeste. Nje od tada više nema, pri čemu je još Srbiju u njoj, nepostojećoj, osamostalio. Ostao je samo plašt za zavaravanje kako bi srbijanski nacionalsocijalisti tada, a razni ovdje i danas, tvrdili kako se radi o „građanskom ratu".

Proslava se održala 28. lipnja 1989., na Vidovdan na Gazimestanu u povodu šestote obljetnice Kosovske bitke s Turcima, ustvari poraza, a kao najveći miting do tada. Procjene o broju sudionika  išle su od 300.000 tisuća do dva milijuna- ta Srbijanci obožavaju brojke, poglavito velike.

Ostale republike i pokrajine, što zbog podrške što zbog straha, dale su mitingu, svojom nazočnošću, čak i jugoslavenski karakter.

Od prvaka „antibirokratske revolucije“ najviđeniji gosti bili su Milo i Momo ( Đukanović i Bulatović) iz Crne Gore, a zanimljivo je kako od članova Predsjedništva SFRJ jedini koji nije došao bio je Stipe Šuvar, što mu povijesno gledano,i danas služi na čast. Šteta što onda nije, kako je obećavao, rekao „popu pop, a bobu bob“.

O Gazimestanu treba reći tek da je Milošević, nakon što je ujedinio Srbiju, sklopio sporazum s Milom i Momom tamo, na tom mitskom srbijanskom mjestu i formalno objavio rat za veliku Srbiju. Lukavac jedan, u formi da ni „oružane bitke nisu isključene“. Ubrzo su bile i uključene.

Požurilo se s mitinzima, vidovdanskim u Hrvatskoj i eto ga već 9. srpnja 1989.u Kosovu kod Knina. Do tada su se mitingaši s Gazimestna mogli odmoriti, pa iz Beograda, Prištine,iz Podgorice ( naoružani)…put Knina. Stigo i Simo Dubajić, Srbi iz Amerike nekako kako kombinacija partizana i četnika. Uostalom taj masovni ubojica (Kočevski rog) bio i jedno i drugo.

Joj, fali šubara, Foto Trn

 Baš dobro, izvoz mitingaša iz Srbije i Crne Gore , organizacija svetosavska (SPC, manastir) klicanje Slobi i po prvi puta se čula pjesma „ Druže Slobo šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate“ („ Nije bilo uzalud“, Slavko Degoricija, str.33,   ITG 2008. )Odmah su za desetak dana oružane bitke uključene. Taj miting iz 1989. može se smatrati početkom tzv balvan revolucije. Poslije bilo mitinga i ohoho, startala ubrzo i oružana agresija ( fol „pobuna“) Slavan je i miting na Petrovoj Gori ( 4. eljače 1990.), isto gemišt četnika i partizana, a evo i s njega samo jedne „lirske“ parole:

„Ubit ćemo Tuđmana, j…t ćemo Savku!

Svi ovi mitinzi održani su za vrijeme SRH, vlasti SKH, prije prvih demokratskih izbora, a za Tuđmana ( i HDZ) je još bilo upitno kako će završiti, ne samo na izborima.

Zašto podsjećam na Gazimestan? Zbog lipnja i Vidovdana.

Srbijanci, politički, svetosavski, vojni, obavještajni, četnički baš su nekako opako nabrijani tijekom lipnja.

Za Vidovdan ubiše Nadvojvodu Ferdinanda i pomogoše, presudno(?) pokrenuti Prvi svjetski rat. Poslije slavili atentatore, posebno Gavrila Principa, a čine to i danas.

 U lipnju, nekako pred Vidovdan, pobiše zastupnike mirotvornog HSS , eto baš u Skupštini u Beogradu-pa tu su na okupu, laka meta. Pobio ih Puniša Račić, iz iste, slične „ekipe“ ,kao i oni koji su Nadvojvodu Ferdinanda (država, njene „službe“). Slave i Punišu, Srbi ga u Vukovaru, za ne vjerovati, 1991. počastili imenom ulice . Ne bilo koje već one koja se prije nazivala po Stjepanu Radiću, i još ćirilicom. Ne znam, možda mu u Crnoj Gori još stoji spomenik…

Milošević, za Vidovdan, proslavio prisajedninje pokrajina i cjelovitost Srbije, te najavio rat za veliku Srbiju 1989.

Ni ovog ovoga lipnja nije Srbija mirna. Bilo valjda frka da se    taj Svesrbski svetosavski sabor srbskoga sveta.održi za Vidovdan, pa se malo požurilo, održan je već 8. već lipnja. Dobro, tako se već za Vidovdan njegovo održavanje i Deklaracija može slaviti, a „ni Vlasi se ne će dosjetiti“.

Pisao sam o tome, ne radi se o cirkusu, a Deklaracija je u odnosu na Hrvatsku, a posebno BiH prijeteća.

Ništa novo s Istoka, u lipnju nikako.

Mato Dretvić Filakov