„Nevina Srbija“ u Manastiru Banjska (3)

 Sve je isto k'o i lani, ocvali su davno jorgovani. Tako je to kod cvijeća, odvija se sezonski.

Slično je i u srbijanskoj politici. Ocvate „velika Srbija“, pa procvate srbski svet, a onda u njemu  cvate isto cvijeće zla- k'o i osamdesetih i ranih devedesetih. Samo to  traje li traje. Krenulo je na Kosovu- i Vojvodini. Oj Srbijo iz tri dela, ponovo ćeš biti cela . Ta otprije nacrtana omanja Srbija- za novi početak.  Ukinuše im Srbijanci  „suštinsku autonomiju“, a na Kosovu ( „Kosovu i Metohiji“) uvedoše još i suštinski apartheid- „Šiptarima“.  Pravi, tvrdi Srbijanci, inače  žestoki „kritičari“ Aleksandra Vučića, do danas nisu stigli izgovoriti imenicu „Albanci“, još su na „šiptarima“ toj fundamentalno rasističkoj odrednici jednoga cijelog naroda.  

 Na Kosovu počelo, pa će se tamo i završiti. Tako bi bilo povijesno logično, ali čekaju nas još  Bosna i Hercegovina i Crna Gora, a tko misli kako je srbski svet završio s Hrvatskom, mislim- vara se.

Završit će tek kad svrši, skonča, sa samim sobom u svojoj kući. Kad mu se ohladi grandomanska goruća jezgra i pogase mitovi, a sve oko Srbije, na granicama postane jedna velika mitski daleka – Pomeranija. Jer, znate, „Srbi su bili sve i svuda“, davno prije Sv. Save, sve tamo do današnje Pomeranije, osim ostalih destinacija- pa su ih Nijemci ( valjda i ostali sjevernjaci, o.a.) odatle –  pomerili. Ostalo sjevernjacima ime za uspomenu. Naravno , nisam ovo izmislio, samo citiram i pritom  ciljam na pomeranje u dušama, ideologiji.

Foto Trn, Danica

Stari, prozirni, recept

Taj upad terorističke skupine na sjeveru  Kosova, pa još po po' tamošnjeg manastira (Banjska) toliko je jednostavan , prost  i očit i notoran „slučaj“ da ne zahtijeva nikakvog analitičara, stručnjaka, ne dao Bog kakav  razvikani institut za vojna i (geo)politička pitanja…  Svaki pojedinac koji je imao bilo kakav doticaj s događajima iz osamdesetih, posebno iz devedesetih, „od Vardara pa do Triglava“ o ovom „slučaju“ bi mogao napisati scenarij za film-  bolji i od Ante Tomića. Dostatno da je pismen, na bilo kakvom i bilo kojem jeziku iz „regiona“, uključivo i ovdašnji  “nejezik“ ( M. Jergović) na kojemu se evo i sam patim.

Ovako se priprema tradicionalni  „složenac“ sada srbskog sveta :

1.Jedan manastir, u njemu monasi i vjernici. Specifično za Kosovo, „svetinje“, tu je i SPC, na „igranci“,

 2.Prije toga se situacija „namače“, Srbi policajci kolektivno napuste  službu, koji mjesec ranije,

3 Ti mjeseci se koriste za planiranje i konačno uvježbavanje boraca. Strogo paziti da to u početku budu „obični“ Srbi sa sjevera, civili,

4.Uvježbani, pripadnici bivše  Civilne zaštite, rasformirane oružane formacije, po sporazumu Prištine i Beograda, „Brigade Sjever“, paravojne postrojbe, čekat će na terenu.

5. Za akciju Izabrati dan prepun svatova po ulicama u obližnjem gradu,

6. Barikade  na putu postaviti, minirati,

7. Dopremiti naoružanje za dvije, tri satnije ( čete) jednu bojnu ( bataljun) uz ono prije spremljeno,

8  Odabrati pravog vođu, godinama „timarenog“, srbijanskog i kosovskog oligarha ( takva su vremena,) za Vučićeva Prigožina

9. Sve mora izgledati kao ustanak tamošnjih Srba, a zbog terora kosovskih vlasti, Albina Kurtija, o kojem se  u Srbiji propagandno  i svakodnevno  priprema teren. Rade svi, vlast, proruska, prokineska, probrazilska, žuta, zelena, proeuropska oporba, osim  staroga vojvođanskog autonomaša Nenada Ćanka. On mu dođe kao dokaz pluralizma.

10. Prvi cilj, izazvati žrtve među civilima ( manastir, vjernici, svatovi…) ali tako da se za njih mogu optužiti Albanci, specijalna policija.

11. Metež , pa omasovljenje ustanka. .. barem na sjeveru „lažne države Kosovo“, kako ju nazivaju Vučićevi „kritičari“. Krajnji, aktualni cilj: Ili sjever Kosova „prisajediniti“ Srbiji, ili, možda etapno i bolje, prisiliti Albance, uz pomoć Zapada da se tamo stvori „država u državi“ po receptu srpske republike u BiH.

Važna  „slučajnost“ za kraj, Vučića u vrijeme akcije nema u Srbiji, u New Yorku, pa u zrakoplovu, dan nakon susreta sa  Sergejom Lavrovom.  Šef BIA-e Aleksandar Vulin, komunist  guevarist (Che) u mladosti  u  vrijeme tih „događanja“ je u Izraelu u – Jeruzalemu, u Bazilici Kristova groba. Nakratko.

Buduć balvani, Foto Trn

Mali podsjetnik za zaboravne

Balvan  revolucija. Policajci Srbi napuštaju hrvatsku policiju, mozak im hoće popiti  „šahovnica“ na kapi. Slijedi balvanizacija okolice Knina, oružane straže, već tada srpska vojska JNA ih naoružava,  Jovica ( Stanišić) i Frenki ( Simatović organiziraju…, pa se  barikade mogu postaviti u miru. Da ne bi tako temeljite podrške i organizacije ondašnja hrvatska policija , takva kakva je bila, riješila bi „slučaj“ za nekoliko sati.

Žrtava još nije bilo.

Borovo Selo. Oružani napad na policiju, masakr hrvatskih policajaca u organizaciji srbijanske nove Udbe ( SDB) hvalio se i Šešelj. Lokalniog vođu Šoškočanina ubrzo skončalo u Dunavu, svašta znao, ali nije znao- plivati. Sahranjen u Vojvodini, danas lokalni „narodni  heroj“ iz zasjede. Ima mauzolej.

Arkan i njegova Srpska garda(kriminalaca) haračili po Hrvatskoj, kasnije BiH, kriminalac, dugogodišnji suradnik, likvidator SDB-a. U ratu postao i biznismen, pljačka  nafte u Slavoniji, slavonske hrastovine… Postao i političar, poslanik u Skupštini SRJ. Rok  trajanja Arkana bio – ograničen.

 Ovaj Radoičić podsjeća na Arkana , biznis, krimos, poslanik u Parlamentu  Republike Kosova(!), političar Srpske liste, ogranka SNS-a, post šešeljevaca, na Kosovu. Logistička potpora , i više od toga, se podrazumijeva. Još je sličniji Putinovu Prigožinu, a sama akcija u selu Banjska na akciju wagnerovaca u Donbasu 2014.  I Jevgenij Prigožin je imao  ograničeni rok trajanja- ono „upotrijebiti do“.

Svatovi u Sarajevu. Stradanje srbskog svata kao povod za  početak rata u BiH .

Našlo bi se toga još i još. Barem su dva razloga  zašto je i ovo dosta. Prvi je taj što su Albanci dobro upoznali srbijansku „suštinsku autonomiju“ od konca osamdesetih, pa do  1999., da pritom prethodnih skoro sto godina ne spominjem, a bilo toga, sličnoga, more jedno. I premijer Albin Kurti, studentski vođa, politički aktivist u drugoj polovici devedesetih imao je priliku upoznati i srbijanske kazamate, osuđen na 15 godina zatvora, aboliran nakon pada Miloševića.

Drugi je što je na vlasti u Srbiji ista ekipa, „firma“, samo druga postava, ona kojoj je na čelu bio Milošević. Teško da oni mogu smisliti neki originalniji recept. Jedina novina u njihovo vrijeme je zamjena „velike Srbije“ s inačicom srbskog sveta.

„Nevina Srbija“ uvijek i svugdje- i selu Banjska

Kao i uvijek i u ovom „slučaju“ Srbija je nevina jer Srbi na Kosovu imaju pravo i na terorizam, za kojega nisu krivi( Vučić).  Eto u samoj akciji oni su ubili kosovskog policajca Bunjakua  herojski, postavljenom minom aktiviranom daljinski.  Što se uopće kosovska policija približava srpskim barikadama? Navodno su i prije barikade minirali, dakle ništa novo ( Vučić). Dok Albanci ubijaju mučki, pucaju na Srbe u vojničkim odorama, uzvraćajući vatru - iz blizine. Srbija je dakle nevina.  Svijet to eto ne priznaje, jer ih skoro nitko ne voli ( Vučić) Srbija je okružena sve samim neprijateljima, i bližim i daljim,  što tvrdi i ideologija srbskog sveta.

Zato Srbija može proglasiti dan žalosti za tri tada još neznana junaka- i priznati sudjelovanje u „slučaju Banjska“.

Organizaciju istoga ubrzo je priznbao i sam Radoičić, doduše preko odvjetnika Gorana Petronijevića, svoga mogućeg branitelja, ako optužbe uopće bude. U ovome je jedna bizarnost. Naime dotični Petronijević je u mladosti bio sudac specijaliziran za Albance koje je osudio ukupno na 1600 godina zatvorske kazne. Zbog terorizma!

Sve je , dakle, isto k'o i lani, ocvali su jorgovani. Ili kako pjeva ona srbijanska – „ i ope' će, ako bude sreće“. Što bi rek'o Sloba  i „oružane bitke su uključene“ . Ne treba smetnuti s uma kako se u Srbiji spremaju izbori, a Vučić će učiniti sve  kako bi ostao na vlasti.

Mato Dretvić Filakov