Neki dan je u Beogradu otkriven spomenik Draži Mihailoviću, čini mi se, drugi, a u manjem dijelu srbskog sveta, četnički pisano velikoj Srbiji ( Srbija, Crna Gora, srpska  republika u BiH) možda  već i šesnaesti. Ovaj ima i dvoetažni muzej u novogradnji  na mjestu njegove nekadašnje kuće.

Dio medije se na to osvrnuo s blagom kritikom, dio samo konstatirao. Dijelom je to opravdano,  jer otvaranje četničkih spomenika po Srbiji, a i šire, vijest je ispod razine one o preklanjskom snijegu- i ona bi bila friškija, a upravo je to pojava koju treba pratiti. Primjerice ovo „otkrivanje“  je dio predizborne kampanje  nadolazećih, a još neraspisanih izbora.

Otkrili i financirali umiveni i obrijani postčetnici ,Vučić, SNS. Inicirali i organizirali postkomunisti, SPS, kojima je odavno porasla brada . Osvetilo ( posvetilo) svetosavlje, kako je i red.  U Srbiji bivši četnici (šešeljevci) i bivši komunisti( miloševićevci) surađuju u vlasti još od Miloševića. Četnički vođa Draža je odavno rehabilitiran, u cijelosti. Navodno bio  antifašist i veći od partizana, a formalno  tobože samo zbog nepoštenog sudskog procesa. Teče i rehabilitacija Slobodana Miloševića koji je medijski, propagandno, politički  i povijesno već dovršen. Ubrzo će i spomenik.

Živući neočetnici  marširaju  srbskim svetom

Ako bismo se pravili tupavi onda ne bismo vidjeli kako su rehabilitirani svi važni sudionici oružanog projekta, tada originalnog četničkog, velike Srbije iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća i osuđeni i neosuđivani. Navoditi ih je jednostavno blesavo- kad je Vučić tamo na vlasti više od desetljeća. I opet će biti izabran. Ako bude sreće, a bit će, jer su stvari u tamošnjem društvu tako posložene. Sve to sastavnica je ove faze djelovanja srbskog sveta.   

 Dio domovinskih medija, recimo desnih, i neki političari reagirali su, učinilo im se, žešće. Jednoj televiziji se u ovom slučaju učinilo da je najbitnije to što su ljubitelji Draže Mihailovića halabučili preko put samostana Sv. Ante Padovanskog  franjevaca Bosne Srebrene. Razlog je jednostavan- u kući ispred koje je spomenik bila  Čiča Dražina.   

Istoimena župa djeluje od početka dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada je samostan uglavnom izgrađen. Ovih dana pred njim mogu četnici halabučiti koliko im drago, nema . skoro, više katolika u župi koji bi se razbježali. Od oko 4.300 koliko ih je bilo šezdesetih godina, 1991. ih je ostalo 900, a  danas oko 400 ( župski podatci). Sve to vrijeme nije bilo spomenika vođi četnika preko puta Samostana, nu  marširali živući, pa rastjerali. To bi bila prava tema i za desni medij u Hrvatskoj. Ili još bolja- na otkrivanju spomenika „besjedio“ je SANU akademik i pjesnik Matija Bećković čije pjesme ližu krv s bodeža i obećavaju  opetovano „ćeranje“.  

- Sve može biti- sem da se nećemo ćerati- kaže lirska pjesma.

Kad su takve četničke „lirske“ kakve li su onda epske?  Jednostavne, prepjev one sprem'te se , sprem'te četnici. Poznato je što slijedi poslije. Oni će se, hajde da se ne lažemo, spremati za ćeranje, a mi se ne ćemo, niti smijemo,  pripremati kako bismo bili- spremni.

 To su dakle teme uz otvaranje en-tog spomenika Draži Mihailoviću.

Malo iz prošlosti ćeranja

Može se vratiti i djelovanju četnika u hrvatskim zemljama poslije 1918. i osnivanja Kraljevine SHS, u Dražinu mladost. Samo „danak u krvi“ platilo je oko 5000 (slovima: pet tisuća) Hrvata od 1918. do 1941., uglavnom seljaka, mladeži. Sve civili. Naplatili četnici, Crna ruka, žandari, srbijanska vojska, a bogme bilo među četnicima i Hrvata, orjunaša. Intelektualaca naredbodavaca, ali i likvidatora.  Od likvidacija Hrvata u to vrijeme danas je poznat masakr u beogradskoj skupštini zastupnika HSS-a. Pritom se njegov značaj uglavnom zanemaruje, a on je najavio i značio kraj svake buduće Jugoslavije. Zanemaruje se i najvažnija činjenica- da je četnički pokret u okviru projekta velike Srbije u bitnome fašistički nastao čak i prije pojave fašizma samoga. Treba li se prisjećati djelovanja četnika od osnivanja Banovine Hrvatske, projekta Homogene Srbije nastale u četničkom leglu Draže Mihailovića, zločina nad muslimanima i Hrvatima u krajevima preko Drine, popa Đujića i njegovih četnika…Pop vojvoda Đujić i njegovi četnici  antifašisti?!

Stižu ljeta osamdeseta i devedeseta i cementiranje. komunista, četnika fašista , te svetosavlja u obični srbijanski nacional socijalizam. Sve ju na okupu: vođa( vožd) komunist, velika otadžbina buduća, kraljevina bivša, intelektualna elita  i patrijarh, svetosavlje.  Pritom nevina Srbija, okružena sve samim neprijateljima: ustaše, balije, „šiptari“, „bečki konjušari“( Slovenci) čak nešto domaćih tzv. foteljaša i malo „autošovinista“ (kasniji pojam)… Najkraće- okolo su „nacisti“, pa će ih Srbija ,riješti“, a to su ionako većinom nekakvi odmetnuti Srbi.

Kad danas promatram putinizam kao da je kopiran od Srbije  iz kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, uz dodatak atomske bombice. U Ukrajini su na vlasti „nacisti“, a Ukrajinci su ionako- Rusi. Ova dva projekta, ruskog i srbskog  svijeta se sa srbijanske strane miješaju, a dodaju se i kineski „začini“, što je postalo intenzivnije nakon ruske „specijalne operacije“ na Ukrajinu.,  Eto žive teme koja traje od 2014.

Žrtvama četničkog ćeranja

U Srbiji traje predizborna kampanja, koja tamo uglavnom ni ne prestaje. Kao i uvijek na Vučićevoj meti su oni oporbenjaci , rijetki proeuropski, koje se može označiti kao „izdajnike“. Tako su jednoga ( Pavle Grbović) obukli u ustašku uniformu ( iz takvog  propagandnog filma) i razvukli  na tisuće plakata po Beogradu. Drugi oporbenjak se tome protivi, jer da su „ustaše pobili milijun i petsto tisuća Srba“, pa ti vidi. Kad samo zaviriš u srbijansku oporbenu scenu pomisliš kako je bolje  da Vučić tamo i dalje vlada, pritom te počinje mučiti sumnja  da su izbori ionako  fingirani, medijski igrokaz, „igranka“.

Rekorder iz 1991.. major Tepić ?

Ili možda još o spomenicima. 2017. u Beogradu je podignut spomenik majoru JNA Tepiću koji je htio dignuti u zrak cijeli Bjelovar. Stradalo 11 hrvatskih branitelja, nešto pripadnika JNA i sam Tepić. Bješe to 1991. dok još  ni među radikalnim islamistima  terorizam samoubojstvom još nije bio raširen.  Njegovo ime nose ulice u tridesetak srbijanskih gradova, gradovi po srpskoj republici u BiH, tamo i neko odličje za „ratne zasluge“ nosi njegovo ime, a otkrivanju njegova spomenika u Banja Luci nazočio je, navodno, i Milorad Pupovac.

Zaboiravite „note“

Jedan političar, navodni suverenist, tražio je od Vlade RH da uputi „notu“ Srbiji povodom en-tog spomenika  Draži Mihgailoviću ( što je ova navodno i učinila). Ma kakve „note“ Srbiji sličnim povodima. Za njihovo slanje trebalo bi nekoliko ministarstava,  „simfonijskih orkestara“- ma bolje trubača guslara-- koji bi „slali note“svaki dan.  A Srbiju za takve „note“„boli uvo“.  Pritom kakvi kipovi i muzeji, srbijanskom medijom, državnim i inim televizijama marširaju neočetnici od jutra do mraka, pa knjige, tribine, Internet… Ništa od „svirke“, rješenje je kojega nema su ovdašnji mediji, strućnjaci, publicisti, povjesničari, pri čemu desni mediji, suverenisti, domovinci  od  dvijetisućite  nisu uspjeli  utemeljiti ni jedan jedini dnevnik, dok su Hrvatsku ostali uglavnom  tematski napustili, okrenuli joj žeđa… I to bi bilo. Zašto?

Mato Dretvić Filakov        ..