Bilo jednom na B. polju

Bili smo jednom „ na Bleiburgu“, bio je to i moj dug prema tada maloljetniku, a tu je i obična i ostale znatiželje uključivo i domovinska. Bješe to bilo još kad je Sabor bio pokrovitelj tamošnje komemoracije. Bile su i desetine tisuća sudionika, a ustaše, niti kao manekene, nisam vidio. Ne sjećam se niti jednog incidenta kojega bih mogao opisati kao nacionalistički, šovinistički i sl. Ne tvrdim da se poneki nije i dogodio, bio je vrući dan, točilo se pivo, pa to zna udariti u glave, a inscenirane provokacije pod tuđom zastavom su u takvim prigodama uobičajene. Ali tu je bila austrijska policija, za koju nisam primijetio da je bila jako zaposlena. Sve u svemu, komemoracija je održana, prema mojoj procjeni, kako takvom događaju i priliči. Usputno sudionici iz Hrvatske, ako su došli sa zastavama, nosili su državnu zastavu. Hvala domaćinima na toj prigodi.

Preorana grobna polja

 Komemoracija na Bleiburgu nastala je početkom pedesetih, iz nužde, zbog zabrane komemoriranja žrtava, poglavito onih koje su stradale poslije rata, po predaji vojnika HOS-a, domobrana i ustaša, i s njima desetina tisuća civila ( ne ću o brojkama) u Jugoslaviji. Relativno  najmanje stradalih je  tamo, a najviše  „ od Triglava pa do Vardara“, Vršca, Dubrovnika… u Sloveniji, Kočevski Rog, Huda jama, Tezno…, preko 900 stratišta. Zatim Križni put,  Sošice, Gračani, obronci Vukomeričkih gorica, dvorište Pedagoške gimnazije ( Fakulteta danas)  u Zagrebu….jama po Hrvatskoj,koliko ono, 1700, pa BiH…Joj, pa ovo je crimen revizionizma.

Grobove vojnika stradalih u ratu u domovini ministar unutrašnjih poslova FDH/NRH Vicko Krstulović  dao je preorati i naredio da se tamo posije trava, posadi, grobno(?) cvijeće. Tako se valjda ispunila pjesma „drugarice posadite cvijeće….“ ( Vidi, vidi,pa i 1945. Hrvatska bila „država“ pri čemu je „N“ zamijenilo „F“, a bila i „leteća izmjena“ totalitarizama.)

Vandalski, anticivilizacijski, ali tako je bilo, pa ni partizan nije mogao staviti cvijet na grob svoga oca, brata, rođaka, prijatelja… koji je stjecajem okolnosti poginuo na drugoj strani. Samo toliko tome. O onim poslijeratnim grobovima ni spomena, oni su tek "zaorani". Tajno "zaorani".

Uglavnom do početka tih pedesetih nigdje na Zemljici zastati u tišini, nigdje zapaliti svijeću, položiti makar tratinčicu. Ni u domovini ( ah dom) ni u inozemstvu. Koliko je ono Hrvata poslije rata izbjeglo, koliko ih se prije rasulo po svijetu, a stradala ima rodbina? I tako je sve do početka devedesetih.

"Prvo crveno" na  Bleiburgu, Foto Trn, Danica

Nije u pitanju bilo „prvo bijelo“, nego eto prvo grobno polje.

Uostalom komuniste bilo baš briga za „prvo bijelo“ pa je i u Saveznoj skupštini visio hrvatski aktualni grb s „prvim  bijelim“. 

Bilo bi zanimljivo istražiti kad je nastala i intenzivirana hajka na njega, bit će osamdesetih kad se i da bi se razgorio jasenovački mit. Zatim je i ono, „prvo bijelo“,  pomoglo značajno u proizvodnji novih grobnih polja, od Ćelija, Vukovara, Škabrnje, Kusonja…

 Austrijanci našli „prvo bijelo“- na rukavu, lijevom   

Vraćam se u Austriju. Tamošnji sud da je našao prvo bijelo  na rukavu  nesretne, trinaeste, 13. Waffen- Gebirgs-Division der SS „Handschar“.  Handschar divizija je bila SS-ova, nacistička, interbrigada sa zapovjednom njemačkom strukturom( Treći Reich, uključivo i  Ostmark, Austrija dakle) sastavljena od Volksdutschera s prostora bivše Jugoslavje, nešto  Albanaca i Hrvata katolika dok su najbrojniji bili  muslimani najviše iz Istočne Hercegovine ,prvenstveno zbog tamošnjih četničkih pokolja već na početku 1941.  i nešto iz Sandžaka.

Formirana je 1943., pa pitam ima li to ikakve veze sa suradnjom Hitlera i tadašnjeg Jeruzalemskog muftije, pored ostaloga. Da bi pritom NDH ( ustaše) zapovijedala SS divizijom, nema šanse, valjda je barem to jasno. Himmleru   zapovijedala, ili Kaltenbruneru, Austrijancu, šefu SS- u Ostmarku, kasnije njegovu zamjeniku?

Kako bilo našli su austrijski stručnjaci i stručnjakinje „prvo bijelo“ na  lijevom(!)rukavu tih vojnika, a ne samo po zidovima iz doba A-U monarhije- oni su iz drugoga „konteksta“ . Među njima i je stručnjakinja ,Ljijana Radonić,  specijalizirana „za politiku povijesti i kulturu sjećanja“.( isti članak) rođena u Zagrebu pa time, možda, i „zavičajno“ , po rodnoj grudi, podobnija za specijalizaciju. Ovo „za politiku povijesti“ je baš sjajna specijalizacija.

Je li možda u predmetu „politike povijesti“ tumačiti priključak Austrije  Trećem Reichu kao čistu okupaciju, a vojska ušla bez ispaljena metka? Hitler ubrzo došao u Linz, pa u Beč, u otvorenom automobilu. Nikad nigdje tako razdragano nije dočekan, uostalom na svojoj je rodnoj grudi. Na referendumu , održanom skoro odmah, 99,08 posto Austrijanaca se izjasnilo za Anschluss, priključak?  Ma sjajni stručnjaci na komadu odjeće našli su i komadić bijele krpice kao magnum crimen, pri čemu ustaše nisu mogle Himleru određivati  niti  dizajn odore SS Handscar divizije.

Nu, tu je i fes,  još vidljiviji ,što s njim? Treba li ga zabraniti u Austriji, zatim na spomeniku zvijezda i polumjesec, vjerski simbol islama. I to zabraniti,poskidat će zastave  nekih islamskih država koje to imaju na zastavi, itd?  Nigdje se ne spominje i pobuna dijela vojnika Handschar divizije 1943. na izobrazbi u Francuskoj, pa ne ću ni ja.

(Nastavit će se)

Mato Dretvić Filakov

...