O
Srbija od manastira do polja- banjskog
Srbija je od dolaska na vlast obrijanih šešeljvaca, u koaliciji s miloševićevcima( Dačić) julovaca (Vulin) i usisanih bivših demokrata i ostalih na čelu s Vučićem u stalnom izvanrednom stanju. Oblik je to diktature kojoj Srbijanci tepaju „stabilokracija“, a Eunija ju kao takvu tolerira. Vučić vlada po načelu „jedan čovjek, jedna vlast“, a izbori su tako „organizovani“ da se nikada ne mogu izgubiti- kako na državnoj tako i na lokalnoj razini. Što se sve radi da bi se oni dobili teško je , izvan Srbije, i zamisliti. Fali glasova u Surdulici, ima ih u Vršcu, fali u Vranju Srbijanaca, glasaju Mađari, ili tek „Mađari“ na izborni dan. Za Vršac vrijedi obrnuto, a to se postiže tako da se u državi lokalni izbori održavaju točkasto i u različito vrijeme. Pa nastupaju, inače i u povijesti „naroda“ poznate „seobe Srbalja“. Ako pak usfali Srbijanaca koji su za SNS, ima u „srbskom svetu“, u Dodika- čak glasa i on i njegovi ministri na lokalnim izborima u Srbiji, tko u Beogradu, tko u Novom Sadu…
I naravno, sve televizije s nacionalnom pokrivenošću pod kontrolom su SNS-a, svi tabloidi, dnevni listovi. Ako neki iskoči, kao poznati NiN, kupi ga se. Zanimljiv je podatak da je Porfirije Patrijarh, prije dolaska u Zagreb, bio šef odgovarajuće agencije za elektroničke medije i podijelio frekvencije, Pinkiju, „Srećnoj“ TV… Ovi mediji služe za napad na neprijatelje, vanjske, među kojima su visoko pozicionirani Hrvati, poznaitji tamo kao „ustaše“. Za njih su zaduženi, i neki podrijetlom odavde, Sarapa, Ratko Dmitrović, Savo Štrbac…, te tamošnji „opće prakse“, Marić, Vučićević i drugi. Svi zaduženi i za stigmatizaciju domaćih političkih neistomišljenika. Vučić je stalno na tim televizijama, nekada i na po dvije dnevno, pa udri u mozak.
Njegovo ime, prije kao predsjednika i SNS-a, danas „samo“ člana, na svim izbornim listićima- do zadnje mjesne zajednice u nekoj srbijanskoj vukozabiti. Za koga se glasa? Za Vučića, i t.d. ( Napomena: naš je i to „prevazišao“ , natječe se , ne smije, po Ustavu, nema ga na listiću. Abrakadabara, sad ga vidiš, sad ne vidiš..)
Izuzetak su tek Šolakove kablovske televizije (N1) i dva, odnedavno, dnevna lista, te poneki tjednik. Te televizije, ne baš širokog dometa po Srbiji, Vučiću su super, za med- to su unutrašnji, narodni neprijatelji, vreća za udaranje, a ujedno i dokaz „ slobode“ medija.
Stalno Srbiju neko ili nešto hoće napasti. Hoće joj uzeti Kosovo( Kosovo i Metohiju) a oni to ne daju , „Šiptari“, teško izgovaraju „Albanac“, se naoružavaju hoće u UN… Hoće tablice svoje, kosovske. Ma „nema predaje“( Vučić) ali se tablice- predaju. Ako je na Kosovu kakav takav mir, inscenira se dizanje ustanka u Manastiru Banjska, odakle, vidi vraga, vođe ustanka ubrzo pobjegnu- u Srbiju, odakle su i došli. Stradaju drugi. „Vođe“ su sada na slobodi, u Srbiji dakako.
Tu je Zapad, napada Srbiju globalizam, LGBTXYZ… Za Zapad, ma ne , oni su multisexi, pa tu je Ćale, nu onaj , ili oni, koji su ju tako prozvali ubrzo moraju pobjeći u inozemsvo, da ih ne stigne nešto poput metka, naravno ne zbog toga, ponajmanje zbog toga. Zbog tih silnih opasnosti Vučić je nesvrstan, na ruskoj i kineskoj strani. Ali u Euniju, e pa hoće. Kako ne bi. Samo „malo morgen“ , što bi rek'o veliki prethodnik., danas pod lipom u Požarevcu.
U predizborno vrijeme, a ono je u Srbiji vječno pa nikad ne znaš kad će doći, tako ga „štela“ Vučić, nad Srbijom se nadvijaju još veće opasnosti, odnosno izmišljaju. Sada je takvo vrijeme, prijevara na izborima u Beogradu nije , skroz, uspjela , pa se izbori ponavljaju. Ona se odvijala i na održanim parlamentarnim i u pola Srbije u isto vrijeme na lokalnim, al eto priznat će Beograd. Ne zbog krađe nego ne će formirati vlast, nešto se kao jogune iz „pravog naroda“ , avatari dr. Nestora, a i tanka mu većina, teško bi vaterpolist-gradonačelnik u njoj plivao. Cijela ta prijevara je pročitana i u Srbiji, ali i u Europi, tražili su se pošteni uvjeti za (nove) izbore u dogovoru s oporbom. Trajali i neki fingirani pregovori, a onda…
Tragedija i
politika
Za malu Danku, Foto Trn
Stiže dar, da ne napišem odakle. Nestala dvogodišnja djevpjčica Danka Ilić u selu Banjsko Polje u okolici Bora i evo Srbije od manastira do polja, banjskog. Srbija je zadnjih godinu dana traumatizirana slučajem vršnjačkog višestrukog ubojstva u osnovnoj školi u Beogradu, sad još djevojčica koja je jedva prohodala, nestala. Tamo postoji od ranije problem nestale djece preko centara za socijalnu skrb…
Slučaja su se odmah dograbili tabloidi i takve televizije, u takvoj atmosferi ni oporbeni mediji nisu temu mogli preskočiti. Množili su se morbidni detalji, pretpostavke. Onda je iznenada Srbin u Beču slikao dvije Rumunjke(!) sa djetetom nalik maloj Danki. Dodatna mistika, kraj oko Bora, Vlasi, Rumunji, vlaške vradžbine…Priča se baš onako kliže, iako se od prvoga dana činila jako malo, skoro, nula, vjerojatnom. Uglavnom dotle je to trajalo i trajalo,kopalo se, letjeli helikopteri, opsjedali teren tablobidi, tražila jadne Rumunjke austrijska policija, istraga navodno stigla i do Rumunjske. Iznosili se morbidni, često izmišljeni detalji, izmišljana krivnja, u svemu sudjelovala i policija- sve u svemu jedan ,užas, medijski prije svega. Što li je to, tamo „banjska“, ovdje „banjsko“, manastir pa pole…
Nasjela i medija iz odavde, eno je na licu mjesta,, kao da sličnih, pretužnih događaja nije ovih dana imala dostatno i ovdje.
Za to vrijeme izvanredni , ili već kakvi izbori, otišli su u drugi, treći, plan. Raspisala ih predsjednica parlamenta i istovremeno predsjednica vlade( u ostavci). Proš'o i vlak i baba (vračara?) s kolačima, nema nikakvih ispunjavanja uvjeta, nema izbora drugdje osim u Beogradu, itd. Otpali i neki prosvjedi oporbe, tko će u takvoj atmosferi prosvjedovati zbog paragrafa, čega li.
Na koncu je predsjedsvajući valjda vladi, čemu li, Vučić plačljivim glasom obznanio kako je mala Danka ubijena. Nije ni tu „slavu“ htio prepustiti ministru policije u ostavci, ili lokalnom šefu policije. I baš pomislite kako je misterij stradanja male djevojčice riješen- nije . Nema tijela. Traži se. U kriminalističkim filmovima često se zna čuti „ nema tijela, nema zločina“, ali sada više nije ni važno.
Osim toga, kako nema, kad je zločin o tragediji na ovakav besćutni način, medijski, pa i politički pristupiti.
U početku se nesretna djevojčica tražila po okolnim rupama, tunelima. Ovo ustvari pišem s tugom i… prije svega jer mi je žao Srbijanaca koji su živi potonuli u nekim rupama, prvenstveno medijskim propagandnim i tamo su već dugo i tko zna kad će se pronaći.
Usput i kao nekakvo upozorenje, jer ovdašnji avatar s brda snuje nešto slično Vučiću i … Ovo se prvenstveno odnosi na prvi dio članka. Pazite da ne nestanemo u sličnim rupama.
Mato Dretvić Filakov