Srbija poslije ThompsonaPojavi se zgodimice tračak nade, zraka svjetlosti, neki novi ljudi u Srbiji. Krenu neki prosvjedi, nešto  uzburka  oporba, njen dio, javi se ono malo slobodnih medija, neki aktivisti, intelektualci…I traje neko vrijeme dok to Vučić ne pogasi. U Miloševićevom stilu organizira kontramitinge, pa priredi izbore, osvoji apsolutnu većinu,uz pomoć glasača i iz trafostanice, a još ih nešto iz „oporbe“ pretrči- i gotovoKad zaškripi, opet na izbore. U međuvremenu je Vučić

učvrstio „stabilokraciju“ do diktature. On je postao ustav i zakon uz veliku pomoć medija u kojima, na svojim televizijama, nastupa svaki dan, a po potrebi i  više puta dnevno- od jedne do druge televizije.

Kad zaškripi tu su unutrašnji neprijatelji, „žuti lopovi“ , Šolak , Đilas, „autošovinisti“, vojvođanski autonomaši... O vanjskima ne treba trošiti riječi: za ustaše napasti uvijek spremni, kao i „Šiptare“, ti bi da im otmu „Kosovo i Metohiju“, dok bi Bošnjaci muslimani  srpsku republiku u BiH. U Crnoj Gori su „montenegrini“ koje je trebalo poraziti i litijama, noćnim marševima u organizaciji SPC-a, ustvari SC-a, Srbske crkve.

Ideološki, misijski sada je tu „srbski svet“, veći od velike Srbije, a guraju ga mnogi pored SNS- i, dakako, SPC-a (Srbijanske pravoslavne crkve). Ideja, metode, su komunističke, oni će to sada kulturom.  Recimo kulturnjak Dragoslav Bokan sa svojom trpom putujućom "Belih orlova" pa kroz okolne "institucije" i t.d.. Dokle taj „svet“ seže, nejasno je, može i do Marsa, što nije neka novost. Bila i još „radi“ i „nebeska  Srbija“, ali ovo s Marsom je nekako čvršće locirano. Usput onaj „Sieg heil“ Musk bi tamo tek išao, a oni odavno odatle došli. Da je valjalo ne bi možda ni silazili.

U odnosu na svjetske sile Vučić provodi nesvrstanu politiku, manifestacijski nalik na Titovu, u Africi popularniji i od njega.

Bolje i preciznije bi ju bilo nazvati svesvrstanu.

Kinezima Bor, Majdanpek, Smederevo, izgradnja cesta na kredit, pruga, kanal od Soluna preko Vardara i Morave do Dunava u planu, kao dio „Pojasa i puta“…

Rusima naftna i plinska industrija i potpuni ideološki, KGB utjecaj, „humanitarni“ centar u Nišu, te još bratske crkve. Euniji također ponešto, eto taj litij, Orbanu također. Ni Ameri nisu praznih ruku, tu je budući Trump toranj na mjestu bombardiranog , 1999. Generalštaba pored ostaloga. Arapima „Beograd na vodi“, Izraelcima oružje, municija za „prašit„ po Palestincima, Ukrajincima, iz treće ruke, također municija i svi sretni i zadovoljni dok on vlada.

Za neophodne glavne vanjske neprijatelje ostali „ustaše“ ( „najgori nacisti na svijetu po svemu“, Vučić) Jasenovac i tih oko i do dva milijuna žrtava. I u novije vrijeme dakako Oluja, kao novi „genocid“  nad uvijek „postradalim  narodom“, narodom vječnom žrtvom, nikad krivim, nikad agresor

. Pripreme za njeno, stradalničko, obilježavanje su u tijeku s funkcijom da ovoga puta zasjene i aktualne studentske i građanske prosvjede, moguće ih i ugase.  Planira se ove godine obilježavanje u Beogradu(Vučić).

Thompson s neba

A onda neočekivani dar iz vedra neba skoro: Thompsonov koncert u Zagrebu. Pored ustaša Srbijanaca, studenata i građana kojih se u Beogradu još 15. ožujka bilo okupilo petsto tisuća, eto ih isto toliko i u Zagrebu 5. srpnja, vanjskih, onih „pravih“. Šteta što ih Dačićeva policija, Malog Slobe, nije prebrojala i u Zagrebu, bilo bi ih puno manje, oko trideset tisuća, ali evo Vučića, on ih je nabrojao „280.000, maksimalno 290.000“ kod Vučićevića na Informeru. A joj, eto Thompsona i kod Bulja u sinju, a toga je Vučić upoznao, pa za Oluju u Čavoglavama…Bit će još prebrojavanja ustaša.

U prvom dijelu specijalne emisije u kojemu je paralelno odrađivao Srebrenicu, sve te laži o „događanjima“ tamo i hvalio se znojem koji je prolio, a inače se znoji k'o zmija, da se „događanje“ ne proglasi genocidom u UN-u. Eto njegov znoj je vrjedniji od krvi.  I simultano se bavio ustašama na koncertu u Zagrebu, ali i uopće.

Sitni bili cvit, Foto Trn

Ako već nije pobijedio „obojenu revoluciju“, sad kad na nju udari s „nepostojećim genocidom“ u Srebrenici, ustašama na Thomposnovom koncertu, a u finalu i s obilježavanjem ničim izazvanog „postradanja naroda“ u Oluji ima da zgromi i „obojene“, domaće ustaše, blokadere… Ma pogasit će ih sve usred vrelog ljeta. Ili će se ugasiti sami od sebe, kao i sela na jugu i istoku Srbije koja nije ni gasio.

Šalje nam se - salata

 Uglavnom gladi bradu, sad već ćosavu i obrijanu, četničku, zbog psine i varke, i oštri jezik na tom darku i spremaj- salatu.

A salata je miješana, spremaju ju svi ,pa ne znaš je li ju  spravio Šešelj, Bokan, „Informer“, „Politika“, „Alo“…ili  neka od, doduše rijetkih, opozicijskih novina i televizija kratkog dometa, „Nova“, „Danas“, „Radar“, bivši Nin, pisci , kolumnisti za koje bi pomislio da oni to nikada ne bi. Vučić, Vulin, ili koji njihov opozicijski neprijatelj („autoustaša“) nacionalistički, zeleni, šareni… Ili svi i svatko po malo, a nažalost, na koncu salata ni nije miješana. Isti sastojak, ista sorta. Kad ovi „iz odavde“, a nije ih malo, još dosole i zapapre- samo uživaj ustašo jedan ili „svi ustaše“.

Žao mi, doista i jako mi je žao, a ponadao sam se nekim makar i blagim promjenama, demokratskom povjetarcu od tamo, čak i u ovdašnjem interesu, ali- zaboravi.

PS Ako budem imao volje jednom, uskoro, pokazat ću čitatelju stajališta jednoga stručnjaka za Thomposona  „iz odavde“ , univ. profesora pače.

Mato Dretvić Filakov