Vučićeva postizborna šutnja 

Srbijanci, dakako oni „nebeski“ i ovozemaljski „svetsko srbski“, politički i slični, a ne „obični“ iz  Šumadije, nema što sve nisu otkrili. Sad i post izbornu šutnju. Uobičajeno se „šuti“ dan, dva prije izbora, doduše po Europi, al' u Srbiji se šuti tjedan, dva poslije izbora. Dok se izbori ne srede kako valja.

 

 

 Prikazuje

Pobijedili na izborima“pobratima dva“, Aleksandar Vučić i Viktor Orban i putnika dva u istom, vlaku, 3. III. 2022. Prethodno su se već bili Vučić i Orban „provezli“ kroz Suboticu i tamo uveli bunjevački jezik ( zar ne hrvatski „desničari“?). Orban je svoje rezultate prebrojao brzo, Vučić  ni za tjedan dana rezultate u Beogradu nije. Prebrojavanje traje , skoro, kao da su izbori bili u Indiji. Postizborna šutnja je nastupila odmah po zatvaranju biračkih mjesta, zašutjela državna izborna komisija, SNS, opozicija. Samo je Vučić proglasio svoju pobjedu istu večer i muk. On je pobijedio na svojim predsjedničkim izborima ( nije se natjecao Dačić, jer bi vjerojatno bilo drugog kruga) i na parlamentarnim, s nešto slabijim rezultatima, ali su barem donekle legitimni- na njima sudjelovala opozicija razna, za razliku od prošlih. Izborno je Vučić konačno „upokojio“ Šešelja, vampira srbijanske politike. Zauzvrat je formirao nekoliko novih sličnih ili radikalnijih radikala, stranaka, koje su  zahvaljujući spuštanju izbornog praga na  tri posto i malo „dopisivanja“, ušle u parlament. S njima pak može raditi što hoće, koalirati, ne koalirati, ograđivati se od njih, dati ih drugima  u koaliciju…uglavnom lovicu im je osigurao.  Tako je mogao i lažljivo zakukati  poslije izbora  kako je „Srbija skrenula u desno“.
 zborne srbijanske farse

Izbori u Srbiji  već su godinama farsa, ali eto nekakvi jesu. Vučić je usavršio izborni mehanizam do savršenstva. Možda ga ne treba ni opisivati  već samo konstatirati kako je prigrabio svu vlast u Srbiji- sve te njene grane, nimalo se ne obazirući na ustav po kojemu ima ovlaštenja koliko i naš sad „podešnjeli“ Zoka. Ipak, evo nekoliko crtica iz izvedbe, a čega li nego vrste diktature.

 Ustrojio je monstrum stranku od sedamsto pedeset tisuća članova, nekoliko puta brojniju od SK Srbije za SFRJ, pa puta dva do tri punoljetna člana obitelji, zaposlenja, uključivo i fiktivna, pritisci, kontrola glasanja i ubrzo se skupi i do dva milijuna sigurnih glasova.   Uveo je i medijsko jednoumlje, poglavito televizijsko, jer Srbijanci su očito ovisnici o televiziji, te tabloidni teror. Javna televizija je njegova, a privatne su, financirane javnim novcem, opet Vučićeve. I na njima često nastupa i po nekoliko puta dnevno, hvali se , kuka, plače, prijeti… Otvara auto ceste, početak početka radova, sredinu, posjećuje pred kraj, pa vrpca na otvorenju.. Onda još kakav grandiozni spomenik, pa Dan  zastave, predstava protiv Oluje u režiji zapovjednika Belih orlova Dragoslava Bokana…Dosta.  Sustav izgleda odvratno, možda kao u najgoroj zabitnoj srbijanskoj krčmi- ali funkcionira. Zagušljivo je, zaudara po svemu, ali da se mi, a naročito Eunijci i Ameri ne zavaravaju, Srbijancima je unutra očito- toplo.

Izlazi tek poneki opozicijski tjednik i odnedavno list „Nova s“. Većina internetskih, jutjuberskih „ekrana“  jednaki su ili još gori od Vučićevih medija, u korijenu „srbsko svetski“, pa mu ustvari dižu rejting među eunijskim promatračima. Može ih i plašiti: Što da vam takvi dođu na vlast- a on istodobno provoditi isti taj „svet“ u mekšoj varijanti.

Prije sam to ponešto pratio, pa i poneke srbijanske lunatike iz te veškorpe, ali od ruske nacional-socijalističke agresije na Ukrajinu, pod lažnom zastavom antinacizma, denacifikacije(!) Ukrajine, ne mogu, što je previše, previše je.

Bolje rezultate na ovim izborima postigla je i srbijanska „ljevica“, ustvari nacional-socijalistički SPS Ivice Dačića, vodeći prorusku izbornu kampanju. Bila i neka „ruska stranka“ koja je potpise za izbore dovezla u automobilima s ruskim registracijama ( zar već?). SPS je inače stalni Vučićev partner, pa je vlast već desetak godina ista kao i ona koncem devedesetih, za Miloševića. SPS, Daćić, radikali u formi SNS-a, Vulin ( Jul, Mira Marković) a tu s bivali i Šešeljevi radikali igrajući ponekad „opoziciju“, te neka post Arkanova stranka. 

Sad su se nešto Vučić i Ana Brnabić, koju Srbijanci sa smislom za humor zovu „Ćale“, narogušili na Dačića. Žrtvovali bi ruskog konja Dačića i  pijuna Vulina kako bi dobili partiju s eunijskim igračima, glede tih „sankcija“. Igrokaz kao i mnoštvo drugih koje je Vučić priređivao što za domaću, „srbsko-svetsku“ javnost, „komšiluk“ ( kojega sada nazivaju „susedstvo“) za Euniju, Rusiju, Kinu, sultana…
U međuvremenu se rezultati izbora u Beogradu još uvijek prebrajaju i prekrajaju. Neko čudo neviđeno, srbijanski izborni Rašomon, kao rezultat je 55: 55,između SNS-a( SPS-a?) i opozicije i „opozicije“. A u „oporbi“ četnici, monarhisti, „zavetnici“ skupa sa „zelenim“ i Đilasovima. „Zeleni“ , kao i naši vole bicikle, pa četnike mogu zamisliti na biciklu ( obje ruke im zauzete!).  Čak se i za Vučićeve  medije najomraženiji opozicionar, stalna meta, Dragan Đilas susreo   s Vučićem, na osobni zahtjev, postao „gospodin Đilas“ i tako rasturio oporbu. Oni bi se, kao, dogovorili o rezultatima izbora u Bgd, odnosno o novim izborima. Nema sustava, izbornih komisija, sudova, sve će to riješiti Vučić. On tuži, sudi , zatvara, pušta iz zatvora, gradi putove, pruge, „vakciniše“…, pa mu je onda uloga izborne komisije sitnica. 
Danas, 15 travnja 2022. desna opozicija  „ srbsko svetske patriote“,, , spremali su velike proruske  demonstracije u Beogradu očekujući  najmanje sto tisuća sudionika s parolom “Ne sankcijama Rusiji“...Okupilo ih pet, šest tisuća.. Ozračje , baš onako,  fašističko, posebno ona pogrda Vučiću - "vučiću Šiptaru". Osobito kad se zna kako srbijanski nacionalsocijalisti pod "Šiptarima" smatraju narod, bića niže rase. Što se nas ovdje tiče znakovit je izbor dana prosvjeda- katolički Veliki petak, iz čega je sve jasno.. 

Rotirajuća Srbija, nesvrstana, neutralna svrstana…

 Nu, nema brige, Aleksandar Vučić je dobar sa svima: Rusijom, Kinom. Mutti Angelom (bio) Francuskom, s Macronom provodio sate i sate, sultanom, UAR-om, Amerima, Orbanom, Italijom, Austrijom ( Kurz) Albanijom ( otvoreni Zapadni Balkan)…Svakome je od Srbije otkinuo ponešto, a najviše Kinezima- kompleks rudnika Bor-Majdanpek, željezaru Smederevo, omogućio prljavu indstriju (tvornica  guma)  grade mu putove, istražuju rude, prodaju „vakcinu“, sve na kredit. Srbijansku radnu snagu slabo angažiraju, uglavnom sve rade Kinezi u teškim uvjetima,a angažiraju za sitniš Vijetnamce i usput ih još ne plaćaju. Neke kalkulacije srbijanskih ekonomista govore  već do sada o iznosu od deset do petnaest milijarda eura plus kamate, uglavnom s nepoznatim uvjetima. Ustaljena je to kineska praksa davanja, sve do dovođenja država u dužničko ropstvo ( aktualna je Sri Lanka trenutno, Crna Gora bila u takvoj situaciju). Kad Kina nekoga stisne onda ga stisne kao „svoga“- pogledati pod „Šangaj“ ovih dana.

…Vučić je super hiper nesvrstan, kako kao osoba multi „orijentisan“, pronose njegovi protivnici s desna, tako politički, vojno, gospodarski, a istodobno je za domaću uporabu „srbsko- svetski“. Pa ga ti sad uhvati za glavu i za rep- migolji se poput jegulje. Varka je u tome što je on ustvari svrstan na sve strane.
Stislo ga pa je morao glasati za izbacivanje Rusije iz Vijeća UN-a za ljudska prava. Nije baš neka moćna „sankcija“ , ni Rusi se nisu ljutili, ali je ubrzo od ruskih saveznika u agresiji na Ukrajinu, Kineza, doduše s figom u džepu, odmah stiglo novo naoružanje. Prethodno je ta isporuka dogovorena, ali timing je takav kakav jeste. On je ujedno, Srbija, prvi kupac kineskoga oružja u Europi još od vremena kad je Kina naoružavala Envera Xoxhu i Albaniju. Ima li ikoga tko će poreći kako je Kina uporna, radi na duge staze. Malo pomalo od Albanije za sedamdesetak godina stigla do Srbije, osim gospodarski, politički i vojno.
 

Aktualnia ruska agresija na Ukrajinu, s lažnom zastavom "denacifikacije", realno deukrajinizacije, sa sobom vozi i, mobilne krematorije. Hitlerovi su bili stacionarni, ali tehnologija je u međuvremenu napredovala. Tako Vučiću vrijeme teče, pa će se uskoro morati opredijeliti između Ukrajinaca koji brane dom i, kućni prag, i , ruskih pokretnih krematorija . Tako i Srbijanci.

Mato Dretvić Filakov

 

 

 

   počnite pisati...