Srbija- Vučićev kontramiting 

Nakon što je održano nekoliko mirnih prosvjeda građana Beograda i Srbije pod sloganom „protiv nasilja“  Vučić je, očekivano, odlučio organizirati kontramiting isti dan kad i oporba. „Najveći u Srbiji ikada“. Njime je i brojnošću naumio poništiti prosvjede protiv nasilja. Oporba ga je , neočekivano, onda mudro odgodila za subotu.

Što se Vučiću snilo, to mu se i zbilo. Sve osim kiše. I nebo je cijeli dan plakalo nad Beogradom, sendviči su se jeli pod kišobranima, nije se moglo izležavati na gradskim travnjacima. Ni za s užitkom popiti  pivo nije bilo.

Prije kontramitinga još je , očekivano, podigao vojsku na noge lagane. Nakon što su Albanci, očekivano, htjeli ustoličiti nove izabrane organe vlasti na sjeveru Kosova u općinama sa  srpskom većinom izbili su neredi, očekivano. Nakon što su se Srbi, po Vučićevom naputku svojedobno povukli sa , svoje, vlasti, a kasnije  izbore bojkotirali. Zanimljiv Vučićev scenarij.

Atmosfera na mitingu je bila i doslovno i simbolički pokisala i prokisla, pri čemu ne ću ulaziti u uobičajeni VUčićev  način prikupljanja mitingaša. Prethodno je održan jedan manji, probni, u Pančevu.

Govornici na kontramitingu su bili očekivani.

Mali Sloba Dačić, upravo se vratio iz Rusije kamo je, očekivano, išao prije kontramitinga. Nije rekao ništa neočekivano. Nahvalio je Slobu pravoga, koji je u procesu rehabilitacija,među mnogima u Srbiji i rehabilitiran,  i Rusiju i Vučića, što je suvišno i spominjati.

Dodik se također upravo vratio iz Moskve , govorio kratko, sadržajno bosansko srpski . očekivano , a koji je prag ionako nizak. Kliknuo Rusiji. I više nego očekivano od Mile Ronhila.

Da bi (mali) srbski svet za govornicom bio kompletan iz Crne Gore stigao Milan Knežević i održao vrlo zapaljivi, šovinistički , govor s osloncem na „Živjela Rusija!“ Očekivano, nego što. Tamo se već poslije protulitija  prešlo u protunapad 

Bilo (Vučić) i Srba iz Hrvatske, ali nije bilo govornika.  Jedan otkazao i koncert, onaj koji je pjevao (1992.) po SAO tvorevini …“ ne damo ti Tuđmane ni metra/ zemlje našeg kralja Petra“.

Zatim je govorio tenisač koji se u SNS učlanio nekoliko dana prije mitinga, te  Bošnjakinja koja se vratila iz Nizozemske nakon što je otišla dvije tisućite , kad su na vlast došli tzv. „žuti lopovi“. 

I  očekivano iznenađenje - mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto . Taj je nahvalio Vučića i Orbana, suradnju Mađarske i Srbije u Vojvodini, te Mađare obećao za navijače Srbije u svim športovima. To da Mađari i Srbi dobro surađuju naročito u Subotici poznato je valjda i nekima u Hrvatskoj. Tamo su Mađari  Srbijancima darovali bunjevački dijalekt kao novi jezik .

 Köszönöm. Hvala. (  Prevela mi umjetna. )

Ništa neočekivano, jer Mađarska i Srbija su na strani ruske agresije na Ukrajinu. Orban igra ulogu vođe europske desnice, europskog Trumpa, najmanje, pa mu Vučić i u tome može poslužiti. Može ga pribrojati, jedino ne znam kako i navodno središnjoj ideji - čuvanju, zaštiti tradicionalne obitelji. Zar srbijanski politički vrh? Vjerojatno griješim, jer ako su tradicionalisti Trump,  Putin, „bunga bunga“  Berlusconi… onda to može biti svatko.


Oružje kontramitinga? Foto Trn


ZLO  se vratilo  

Vučićev govor- već slušano i viđeno.  Takve i slične govore Aleksandar Vučić Srbijancima ponavlja godinama, po nekoliko puta u tjednu, nekada i više puta dnevno. Ovdje je samo mjesto, kontramiting na otvorenom i pred „živom“ publikom donekle specifično, iako je najspecifičnija bila- kiša, dapače, pljuskovi.  Ona je možda ipak ispunila Vučićevo obećanje o „najvećem skupu u Srbiji ikad“. Bio je to najveći miting u Srbiji ikad- održan na kiši, te pridružen tradiciji neosrbijanskog mitingašenja tamo od vođe Miloševića. Na kiši si je, bez kišobrana, Aleksandar velikomučenik, kako je i obećavao,  ukinuo mandat predsjednika SNS-a i uzeo ulogu vođe pokreta  o kojemu već mjesecima govori i priprema ga.  Pokret će se boriti, čini se, za „bratstvo-jedinstvo“ Srbijanaca i onih u srbskom svetu u duhu esova ( Četiri „S“) iz grba.  U duhu pokreta prestao se odmah rugati prosvjednicima protiv nasilja i prigrlio ih kao „poštene ljude“, dok su opozicijski političari ostali „skotovi“. Njima i kao takvima  ponudio je dijalog, što nije ništa novo. Bilo je tih „dijaloga“ preko nekoliko, pa čak i neposredno po zadnjim izborima ( opozicionar Đilas).

Od svih zahtjeva oporbe na panj je ponudio nekakav reality program, nekakvu „Zadrugu“ . Taj, ultimativni, zahtjev srbijanske oporbe ( jedan od) mi  je nekako slabašan, tim prije što to nije jedini sličan program na srbijanskim televizijama, državnim i nedržavnim. Bit će je to moj problem jednakog odnosa prema istom/sličnom smeću od pojave takve „stvarnosti“ na televizijama i „mekom“ i „tvrdom“., „intelektualnom“, „zadrugarskom“… Doduše, mogu razumjeti zašto su odatle krenuli, na tom mjestu nagristi zlo.

Istodobno na televizijama Pink i Happy  i nekim drugim od rane zore kreću puno opasniji „reality“ programi  s ratnim zločincima i sličnim zlikovcima u glavnim ulogama: vojvoda Šešelj, Dragoslav Bokan, Kapetan Dragan, Boža Spasić ( udbaš, org.  likvidacija i t.d.) Šljivančanin, Paroški…za koje je nekakav„civilni“   kriminalac mala beba. Iza ovih su na stotine grobova i djece, doduše ne od neki dan i ne u Beogradu. Hajd' nek njih Vučić skine sa svojih televizija? Zašto i bi? Zatim još  popriličan broj ideologa i propagandista raznih struka koji , svaki na svoj način, siju nasilje… Historičari, analitičari, političari,  popovi višeg ranga,  crni i „beli“ magovi, novinari, Milomir Marić i slični. Dobitnici ordena Sv. Save (Milorad Vučelić)  koji su još osamdesetih i ranih devedesetih upuhivali zlo u bocu, ma kakvu bocu, spremali ga naveliko u bačve.   Onda ih zakotrljali na Kosovu pa  po „regionu“ , Jugoslaviji koju su prethodno srušili, velikoj Srbiji, kako vam drago. Isti to čine i nadalje, godinama, očekivano, i danas. 

Što će onda zlo, nasilje kad se uokolo „prošeta“ nego se vratiti kući . I vratilo se. Vratilo se još 2003. s ubojstvom premijera Đinđića, ili likvidacija i prije njega, Ivan Stambolić i dr. , ali kao da to Srbijanci nisu primijetili. Jedni su okrenuli glavu, drugi ju još pognuli, a treći se napili od sreće i nakon nekog vremena vratili se na vlast.

Treba reći kako sve zlo (nasilje) nije ni odlazilo iz Srbije, stražarilo je i kod svoje kuće. Neki su ga odmah osjetili, pa su od njega bježali, izbjegavali mobilizaciju , bježali u inozemstvo (U Njemačku ili Rusiju, pitanje za milijun dolara.) ili mu se protivili kod kuće. Sve je to bilo nedostatno. Do danas.

(Nastavit će se)

Mato Dretvić Filakov