„ Mi- Glas iz naroda“, ledeni glas iz Srbije

U Srbiji su danas izbori, pa ćemo  predstaviti jednu listu, možda će koga zanimati da tamo i takvo cvijeće cvate. Maršira, natječe se, i u Srbiji i u Beogradu pod imenom „ MI- Glas iz naroda“.  Organizator je neka  tajanstvena skupna „Mi“, nešto poput nove Crne ruke čiji je glavni ideolog Aleksandar Pavić politolog, uzorni srbijanski šovinist, antizapadnjak, čuvar kosovskog i jasenovačkog mita...

Nositelj liste je doktor Nestorović, najpopularniji protu Coronaš i antivakser, poznat i u sličnim hrvatskim krugovima. On je bio glavni mamac u prikupljanju potrebnih potpisa. Na prethodnim izborima nastupao je s Dverima jednom sličnom  proruskom, antieuropskom strankom.

 Prikaz koji slijedi je iz zajedničkog  istupa Aleksandra Pavića i  Dejana Lučića na „Lučić inserti“ uradku na „Jubite majka“ kanalu  nekoliko sati prije  izborne šutnje. Dejan Lučić je sve to isto , publicist, teoretičar urota, sve su, naravno, protiv Srbalja i još s osobitim simpatijama prema Hrvatima.

„ Srbija se nalazi u najvećem problemu od Kosovske bitke“, počinje Dejan Lučić. „Narod se ponaša kao Srbi koje su ustaše vodile na klanje u Jasenovac. Glasači SNS-a nemaju pojma  da je država potpisala ugovor sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom o prisilnoj vakcinaciji, prisilnom ubijanju, te će sve prodati BlackRocku, u Srbiji naseliti migrante muslimane, najprije na Jugu i  povezati ih sa „Šiptarima.“

Paviću se silno dopala „paralela sa Srbima koji su išli na klanje u NDH“ , a to da je isto kad je država, poslije onih masovnih ubojstava   ( O.Š „Ribnikar“ i u Mladenovcu ) krenula na razoružavanje, kao i NDH prije toga  „klanja“. Pustimo sad to famozno „klanje“, nego su eto i prije pojave NDH Srbi bili naoružani. Zašto, kako, čime, tko ih je naoružao?

Kud će srbijanska suza – nego na Hrvatsku, na jasenovački mit, izravno s kosovskog, svezati ih u čvor. Inače ta dva proljetna masakra organizirale su zapadne tajne službe, a poslužit će za obračun sa Srbijom – što je britanski plan još od prije Prvog svjetskog rata, kojega će provesti SNS i Vučić, uz malo zakašnjenje.

Posebna opasnost koja se nadvila nad Srbijom je „hrvatsko srbska koalicija“ koja njom vlada. ( Lučić D.) . „Aleksandar iz Čipuljića“( Bugojno) kako još zovu je; a) „Šiptar, po ocu, b) mogao bi biti i Cincar.  On da je s Kolindom sklopio dogovor kako Hrvati ne će Srbijance tlačiti genocidom u Srebrenici, a oni bi smanjili broj žrtava u Jasenovcu i gasili jasenovački mit. Ćulibrk, onaj specijalac i padobranac SPC-a na službi u Pakracu (nadležan za Jasenovac o.a.)  episkop pakračko-slavonski ,da je izraelski agent i već smanjuje broj tih žrtava.

Ivica Dačić je „katolik, Janjevac“, Ana Brnabić iz domobranske, ustaške familije, svejedno. Ne može biti crnje. Kad ih ti razoružaju i još redovito „vakcinišu“ s „fajzerom“, a koje cjepivo da sadrži čipove, za razliku od kineskog i ruskog- gotovo je sa Srbljima.  Zatim GMO hrana, aditivi u njoj ,a iz zrakoplova nema što se ne baca, čime zaprašuje- ni šajkača ne spašava. ( Joj, po Hrvatskoj iz Srbije usput i cajkama zaprašuju, o.a.)

Špijunka Mačka Hari, Foto Trn

„MI“ ne računa s velikim brojem mandata i što onda?  Lučić predlaže  nešto u duhu srbijanske tradicije. SNS i SPS bi mogli osvojiti  150 mandata, sazvati zasjedanje parlamenta i predložiti „ normalizaciju odnosa s lažnom državom Kosovo“. To bi se moglo efikasno spriječiti. Krenu trojke (komšija?) po kućama izabranih zastupnika, natjeraju ih silom da se zakunu na Sveto pismo , ali dodatno, za svaki slučaj, priprijete likvidacijom, „zakretanjem vrata“. Kako, Lučić je demonstrirao na Paviću, pri čemu bi „vratom zakretao“-„ bradati brat“.

Ništa novoga , već su Srbijanci rješavali  života zastupnike u parlamentu, doduše Hrvate, a sad bi došli na red i Srbijanci.  Nejasno je doduše čemu tako masovno „rešavanje“, zar nije jednostavnije samo jednoga? Iskustvo je još svježe.

Drugi način kako spriječiti priznanje, normalizaciju odnosa  s „lažnom državom Kosovo“ je proglašenje potpisnika priznanja ludim, a što bi organizirala Mila Alečković, psihijatrica podrijetlom iz pjesničke obitelji.

Ne dopada se to rješenje Aleksandru Paviću. On je za ustanak. Najprije, taj truli liberalizam daje pravo glasa samo živima, a on smatra kako pravo glasa imaju i oni, mrtvi heroji iz slavne prošlosti, bit će oni iz Nebeske Srbije- to figurativno, srbijanska slavna prošlost ima pravo glasa. U slučaju tog fatalnog priznanja on će pozvati na ustanak, izvući ono što ima negdje zakopano , pa u boj.  Krivci za priznanje ne će se nigdje moći skloniti, lovit će ih po svijetu, kao Blagoja Jovović. „Svi će postati Blagoja Jovović“.( Inače taj je vjerojatno samozvani, neuspješni, atentator na Antu Pavelića, dobio i ulicu u Beogradu/Zemunu prije koju godinu.)

Još nekoliko zanimljivosti. Žale se ovi tajanstveni „MI“  na tretman srbijanskih medija- i lažu. Aleksandar Pavić se nije skidao s TV Happy i Pinka, a o „jubito  kanalima“ i tribinama da ni ne pišem,  slično je i s Lučićem, pri čemu je on svoje teorije još i romansirao. U ovoj kampanji stižu i do RTS-a. Posebno je znakovito kako su svoje predizborne skupove  mogli, kao i ostala desnica, održavati na toplome, u pristojnim dvoranama. Za razliku od , uvjetno, proeuropske oporbe  kojoj zatvoreni prostori nisu bili dostupni- „zauzeti“ za njih, pa su se skupa sa slušateljima  smrzavali po ulicama, kao i pripadnici nestranačke inicijative ProGlas.

Nekako mi je ipak najčudnije da lista čiji glavni ideolog prijeti oružanim ustankom, hvali se zakopanim oružjem, i sa sugovornikom potencijalnim likvidacijama, u predizbornoj kampanji i vremenu- normalno sudjeluje na izborima.

Prije nekoliko mjeseci jedan desničarski „ jubito“ novinar , s dna one famozne  šovinističke srbijanske kace, inače i invalid, uzviknuo je na nekom prosvjedu „'ko potpiše, tog ubiše“ i dočepao se višemjesečnog rešta.

Bit će to, što rekli Srbijanci, jedna „igranka“- nismo baš  skroz…

 Raspoloženje u Srbiji je , navodno, slijedeće: 80 posto građana je protiv priznanja Kosova,  isto toliko protiv sankcija Rusiji, 90 posto protiv članstva u NATO-u, malo manje protiv članstva u Euniji, takva je „lobotomija“ bila, kaže danas Vuk Drašković, svojedobno konjušar Slobin, „sedlao mu konja“.

Jedna je konstanta i jasenovački mit., neovisno o povećanju  tih žrtava, a pogotovo smanjenju. Na povećanje smo navikli.

Mato Dretvić Filakov

...