Srbska crkva, opet,  uokolo nosi svetačke kosti

U Beogradu je jučer po novom kalendaru bio 25. svibanj, dan kada se u drugoj Jugoslaviji Titu predavala štafeta, a jučer se , po starome, slavila Beogradova krsna slava, dan grada. Uz tradicionalnu litiju. Nisu me zanimale te litije, pravoslavne procesije, do litija koje su svojedobno zapljusnule Crnu Goru, s bakljadama po noći, koje su u dobroj mjeri zaslužne za provođenje svetosavske  revolucije u toj državi, njenu resrbizaciju po konceptu srbskog sveta, „nemirnim“ putem. Eto i crnogorskog helikopterskog mitropolita- stigao na tron  izravnom linijom s neba- na litiji u Beogradu. Za početak i jedna razlika- litije u Crnoj Gori organizirane su kako bi rušile i srušile tamošnjeg predsjednika, ova beogradska je u svrhu čuvanja tamošnjeg predsjednika Vučića. U svakom slučaju ona je prvenstveni politički događaj.

Zašto je ova beogradska krsna slava na Spasovdan specifična? Prva je od tri masovna skupa u tri dana, petak  26. Vučićev kontramiting, skup u organizaciji države, k'o jaje jajetu od iste kokoši nalik Miloševićevim mitinzima. U subotu će se održati nastavak prosvjeda građana Srbije i tamošnje oporbe protiv nasilja, a poslije dva višestruka ubojstva, onoga u osnovnoj školi koje je počinio maloljetni učenik i drugoga kojega je za dva dana počinio mladić u selima u okolici Mladenovca. Prosvjed oporbe se trebao održati u petak 26. 5., ali su ga odgodili kako se ne bi održavao isto vrijeme kad i Vučičev da bi se , osim ostaloga, izbjegli mogući sukobi.  Vučić je pak, kakav je lukavac, svoj kontra miting naslonio na litiju.

Cvit za žrtve ubojstava u Srbiji, Trn, foto Danica 

Ovdje nas zanima nešto sasvim treće. Na litiji jučer , koliko mi je poznato, po prvi puta su se nosile i kosti, mošti, nekoga sveca Srbske crkve, a Sv. Nikolaja srbskog sigurno. Dan ranije  svečano su ispraćene iz Manastira Lelić i Valjeva put Beograda, u taj grad kako reče jedna sprovoditeljica  „ koji se 1945. opoganio“, uz prijetnju tamošnjim komunjarama da se sada čuvaju. Stiže njima Nikolaj srbski kao ili umjesto štafete. Zanimljivo mi je da se u  prijenos, put, kasnije nošenje na litiji, uključila srbijanska vojska, štoviše, garda. Logično, kad je vojska tu, svetac je onda zaslužio gardu. Pitanje koje si postavljam , zašto vojska, vojnici, nosaju Nikolaja, a ne popovi i obični vjernici?  Međutim na litiji je viđeno mnoštvo vojske policije, ali i bijela gradska, komunalna policija.  Nešto što nije zabilježeno za šetnje moštiju cara Lazara u drgoj polovici osamdesetih. Čvrsti dokaz jedinstva tamošnje države i crkve.

Nikolaj Velimirović, doapostol srbski?

Ustvari kod ovoga , nošenjem moštiju ovoga sveca, i počinje moj interes za beogradsku litiju za koju bi me baš bilo briga. U nekoliko člančića bavio sam se ovdje vladikom Nikolajem Velimirovićem i , nadam se, ukratko pokazao o kakvom „svecu“ se radi. Najkraće riječ je o jednom ranom pronacistu koji je  svetosavlje  protumačio kao takvo. Kao pravi i stariji i najstariji nacionalizama nacističkog tipa.

On je ujedno i nosiva greda i stup na koji se naslanja SPC ( Srbska crkva) kad  govori o, najmanje, sedamsto tisuća ubijenih Srba u Jasenovcu. Što se Hrvatske tiče  i vladike Nikolaja Velimirovića, svetog  nesvetog, što lijepo rekli Srbijanci - „daleko mu lepa kuća“.

SPC , dakao, izmišlja kako je  Nikolaj bio antinacist, pa u tu svrhu na litiji moli za žrtve aktualnih masovnih ubojstava i- žrtve bombardiranja Beograda. A jedina prava, poveznica, kad je o žrtvama ubojstava u Srbiji i antinacizmu riječ, bila bi molitva za strijeljane đake u Kragujevcu 1941. Al' što ćeš kad je u njima sudjelovao ljubimac vladike Nikolaja Dimitrije Ljotić, njegova jedinica, kojega je on i sahranio 1945. u Sloveniji.

Nadam se kako nikome ne će pasti na pamet da ga „šeta“ po Hrvatskoj, iako ni to nije isključeno, naročito nakon imenovanja novog mitropolita SPC-a u Zagrebu, s čijim se izborom, usput složio i Aleksandar Vučića, ali o tome uskoro. ( Ovdje, makar i u zagradi, ne mogu izdržati da svim sudionicima Porfirijevih kružoka svojedobno održavanih u Zagrebu ne poželim orden Sv. Save, Ivi Josipoviću prvom.)

I još jedna, važnija, činjenica koja me plaši jeste u tome da Srbska crkva opet nosi neke svetačke kosti, jer kad to čini sprema se rat. Tako je to bilo u drugoj polovici osamdesetih. I onda je  kao u središtu  nošenja kostiju bilo Kosovo, pa se rat malo proširio i malo odužio. Sad je opet Kosovo tu, litija je za mnoge organizatore i sudionike zapravo bila posvećena Kosovu  Nadam se kako Albanci znaju „čitati“ budućnost i iz srbijanskih svetačkih kostiju. Tu je i Crna Gora, srpska republika u BiH, Dačić, Vulin i Dodik na dan litije kod Putina…

Kako bilo ovakve „litije“ sigurno nisu mironosne, suprotno  one na „dužem štapu“ upravo izazivaju nasilje. Žao mi je što to moram napisati, ali nemam izbora.

Postoji još jedna mogućnost, to onda za Božju kaznu, da nasilje  ostane u Srbiji (vrati se) što Srbijancima ne bih poželio, jer bi se odnosilo, kao i uvijek, i na one koji s njegovim izazivanjem uokolo nemaju nikakve veze. Uostalom već danas popodne ćemo znati što se „čita“ iz kostiju, što će reći Vučić, svojim mitingašima, Srbijancima, srbskom i vascelom svetu.

Želim inače da danas sve za Srbijance završi  s rušenjem svjetskog rekorda i u spravljanju i u pojedenom broju sendviča u jednom danu.

Rasplet ionako počinje sutra.

Mato Dretvić Filakov ...