„Srbski svet“ obilježava sjećanje na Oluju tik do logora Omarska

    Od Vučićeva doba Srbija i srpska republika u BiH aktivno se uključuju u obilježavanje Oluje. I opet će, ovoga puta u petak 4. kolovoza 2023. U Prijedoru blizu Omarske.  Tim povodom sastat će se Vlade Srbije i   „države srpske“ (Dodik).  Pretresat će „specijalne odnose“, a takva njihova „specijalna operacija“, protiv Hrvatske BiH, traje već godinama.

 Doći će i Porfirije, možda helikopterom, pa će događaj dobiti svetosavsku, ali i nebesku dimenziju. Tako će obilježavanje predvoditi jedan Srbin iz Bosne i dva Srbijanca podrijetlom Bosanca. Al' će „silna kuknjava da bude“.

Mjesto je ciljano odabrano u Potkozarju, pa se može evocirati 1942. I Jasenovac.  „ Od  70.000 odvedenih u Jasenovac, i žena i djece, nitko se nije vratio.“- kaže Dodik. Valjda osim njega , kad je tako „okruglo“ pobrojao.

Tu je Petrovačka cesta, gdje će položiti vijenac, tzv. koridor… Blizu je konclogor Omarska.  Lažovi jedni, „našli tamo nekoga čovjeka koji je po prirodi takav ( kosti, skoro, probijaju kožu o. a.) pa ga slikali“ (Dodik).  Moguće, dodajem, čovjek bio na dijeti, a što su mogli Srbi, oni su samo malo pripomogli- u logoru.  Tko će znati , možda musliman samo nije htio jesti svinjetinu? Ostalo u logoru, ma nema. Nema da ima.Tisuće ubojstava , silovanja, fizičkog i psihičkog iscrpljivanja, izgladnjivanja…logoraša. Blizu je i logor Keraterm, pa joj „priručni“, skoro komšijski. Sve za, većinom Bošnjake i Hrvate.

Dobro je što Vučić, Dodik i Patrijarh SPC-a Porfirije obilježavaju , na svoj način, Oluju dan ranije, pa i time podsjete neke zaboravne Hrvate  da sutradan istaknu hrvatsku zastavu. Ja ću onu s prvim bijelim poljem. Polje je , dakako, nevažno, al' ono bijelo možda djeluje kao bolji repelent, odbijajuće.

Kao zid.

Spominjem zid, jer je ovih dana neki srbijanski glumac  Vuk-tko će ako ne će vuk- na ispostavi ruskog propagandnog servisa Sputnjik u Srbiji rekao kako „između Srba i Hrvata treba podići Berlinski zid“. Ova njegova netalentirana izjava, ravna otkrivanju tope vode, izazvala je neku buru- s obje strane zida. Berlinski zid, skoro će godišnjica, 13. kolovoza 1961. počeli su graditi i izgradili Rusi (Sovjeti, ,KGB) Nijemci su bili samo građevinski radnici.

 Ako nije došlo do tog Vuka,  Berlinski zid je davno srušen- duže je ruševina nego što je bio građevina. Poslije je izjavu dopunio s konstatacijom da za zid „nemaju novaca“. Kako sad u tolikom blagostanju nemaju novaca za običan zidić , recimo na Savi, kod Zemuna? 

Spaljena crkvena zvona od srbijanskog vatrozida

Listopad 1991, Pokupsko. , Foto Trn


Možda se glumac htio ispraviti, mislio je ustvari na Kineski zid. Htio nas preveslati, jer zid se gradi da bi ga se jednom prešlo, kao što su i Kinezi „preskočili“ svojega. Vjerojatno nema pojma kako  Hrvati imaju iskustva s takvim zidom, izgradili su drugi najduži , poslije kineskog, onaj Stonski zid, pa hodeći kroz povijest također prešli preko  zida. Ovoj netalentiranoj, sad vidim, u bitnome lažljivoj izjavi ne bih posvetio ni ovoliko pozornosti da u obranu toga Vuka nije stao poznati srbijanski pisac Siniša Kovačević i to  braneći glumčevu talentiranost  i slobodu „da ima stav“. „Izjednačio je po nesolidnosti dva susedna ( komšijska? o.a.) naroda sluteći da tu, zbog viška sličnosti ne postoji šansa za istorijsko pomirenje“ ( S. K, Danas, 30. 7. 2023.) a to eto nije grijeh.  Zar nas i taj „brat Brut“, krupno laže, a ja taman pomislio; evo čovjeka s kojim bi se možda moglo, ciglu po ciglu, početi rušiti zid.… Skoro me prevari.

Talentirani i slavni pisac ne bi znao kako zid kojega su izgradili Srbijanci odavno postoji i da sve bude i ljepše i bolje on se i nadalje nadograđuje.  Ma dajte.  Što se pak tiče „viška sličnosti“ ja se ne vidim u nikakvoj sličnosti sa srbskim svetom, tom posebnom, ekskluzivnom, civilizacijom i odričem pravo da me itko, uključujući i srbijanske i ine pisce, s tim povezuju. Uključujući, primjerice, i Antu Tomića, šeširom Krležu iz Vlaške Vukoderine, vidim dragog i srbijanskim 'istoričarima.

Zid pak Srbijanci prema Hrvatima ( i ne samo njima) zidaju odavno, od blata, pruća , cigli, armirano betonski…Čak su u početku angažirali strane arhitekte ( Poljake , o Bože)za Načertanije zida. Ipak najdublje temelje, duboko injektirane u zemlju, postavili su u lipnju, nekako pred Vidovdan, 1928., nigdje nego u beogradskoj skupštini. Temelji su bili i krvlju učvršćeni, da dodam malo , crveno crne „dramaturgije“. Bizarno, koncem dvadesetog stoljeća zid su gradili i od  balvana, pokušali vojno njegovu izgradnju na „liniji“ Virovitica-Karlovac- Karlobag, pa i šire. Kad to nije baš uspjelo, onda su se „pomerili“, kao i „onomade“ iz Pomeranije, tvrdi jedan Srbijanac. Od svega je najčvršći zid kojega su ugradili u mozak, primozak, leđnu moždinu…dušu i tkvio svoga naroda. Za to najviše služi svetosavska armatura. Ona je stara, ali obnovljena kasnih osamdesetih kad je SPC, Patrijarh Pavle, opet pozvala „rezervnog igrača s klupe, umjesto Krista Sv. Savu, da uđe na  teren“. (Parafraziram športsku dosjetku jednog srbijanskog novinara namjerno ga ne citirajući da mu odavde  precizno ne rišem metu.)

Zid se dozidava i nakon Oluje posebno dozidavanjem jasenovačkog mita i njegovom postupnom zamjenom za „južni zid“, kosovski mit.

Ove godine  Oluja, u organizaciji jednog od graditelja zida prema Hrvatima i Muslimanima  iz devedesetih (Glina, Pale) Aleksandra Vučića, obilježit će se , na srbsko svetski način, u Prijedoru, tik do logora Omarska. Čiste se cigle iz devedesetih i stavljaju ponovo sve zapadnije i zapadnije. Ne bih se začudio kako se smjera u Knin, neke godine , te tamo podići spomenik balvanu uz koncert Malog Baje Knindže i ode pop vojvdi Đujiću.

Prije će balvan  negdje dobiti spomenik nego 2003. likvidirani srbijanski premijer Đinđić u Beogradu. I Slobodan Milošević koji je zapravo rehabilitiran- nema zida prema njemu.

Sutra ćemo vidjeti što će se još , od zida, obnoviti  tik do logora Omarska.

Mato Dretvić Filakov ...