Srbski svijet/svet

 

Već nekoliko godina ideja velike Srbije ponovo se sve jače i jače razbuktava, i što je za ne povjerovati, ona je sve veća i veća- neizmjerno velika i veća- i operacionalizira se pomoću modela  „sr(b)pskoga  sveta/svijeta“. Nije, odmah, naglasak na teritoriju već- pazi sad- na vječnoj srpskoj civilizaciji (!) koja je nastala daleko u vremenu, možda i prije vremena samog , a proteže se po euroazijskom prostoru, pa dokle stigne. Ustvari „srbski svet/svijet“ nema granica, što ne znači kako su one operativne, ovdašnje, bliske, „prizemne“ poput famozne „linije“ Karlovac-Karlobag -Virovitica napuštene- štoviše one se uporno pomiču na sve četiri strane svijeta. Primjer.  Aktualno, zasad, „prizemno“, teritorijalno, „srpski svet/svijet“ izgleda ovako: Srbi su rašireni tamo od Alpa, onamo do Balatona ( Panonsko more o.a.) pa do Crnoga mora (   Ruskoga mora, preciznije, kažu Rusi, s čime se Srbijanci slažu)  preko Rumunjske i Bugarske  i dolje do Egejskoga i Jadranskoga. Ovo je samo jedna inačica prostornih dimenzija „eSeS- a (  od „srpskog sveta“, „SS“, znakoviti akronim) po dužini, širini, visini (dakako i  dubini- grobovi), reklo bi se, njegova 3D projekcija. Utemeljenje ovakvoga srbijanskog prostornog širenja je, osim ostaloga,  genetika, doduše više je to eugenetika, odnosno: eugenika. Tu je i vrijeme (t) pa Srbijance treba uvjeriti kako je taj „svijet/svet“ postojao prije Potopa ( Noa Srbine!) evolucionističkog Velikog praska- čak i prije Boga. Jednostavno- eSeS (SS, „srpski svet“) je vječan, njegova „troprsta“ vremenska dimenzija- prošlost, sadašnjost, budućnost zapravo je- vječnost. Usko, kalendarski „prevedeno“ i promatrano: Srbijanci su (već!) u 7530 godini ( 4. aprilili je nova godina, čestitao i Novak Đoković) židovi oko dvije tisuće godina kaskaju za njima, kršćani pet i pol, a muslimani šest tisuća. Ali to je sitnica, tek obična ilustracija vječnosti u kojoj prebiva nadmoćni „srbski svet“  , „nad-svijet“ , Über-Welt“. Pitam se kakav li to čovjek, Srbijanac, prebiva u nad- svijetu?  Ipak ni ta 4 D projekcija; tri prostorne dimenzije i vremenska, kao vječnost nisu dostatne da bi EsEs („srbski svet“) živio. Potrebno mu je dodati, udahnuti dušu- „srbski duh“. I sad je kompletan , „srbijanska civilizacija“ može trajati, cvasti i rasti.  Ne treba više ništa, ni etniciteta, ni nadmoćne srbijanske kulture, ni Načertanija , ni Homogene Srbije Stevana Moljevića, ni Memoranduma SANU iz 1986. ni Memoranduma 2 iz 2011., ni Boga...  „Srbski duh“ će trajno djelovati, kao vječna vatra, vječna samoobnovljiva energija i pogoniti „srb(p)ski svet/svijet“. Jer, „srbski duh“ je sve ono što navodno ne treba, a nije, fol, ni postojalo (!) i još puno „inovacija“. Znam kako ovo grandiozno propagandno djelo izgleda kao da je nastalo u najelitnijem i najčuvanijem odjelu neke srbijanske psihijatrije, pače crne psihijatrije- ali, nažalost, nije.

Svi graditelji srbskoga sveta/svijeta


Foto Trn: Dok je "srbski svet" bio  "mlađi" kao velika Srbija - rastaljena zvona crkve BDM u Pokupskom, listopad 1991.

Ponešto prateći srbijanske medije, a svi nacionalni, novine, televizije s nacionalnom frekvencijom su državni, ustvari SNS-ovski, čak i oni od kojih to ne biste očekivali, samo po njima treba malo „zagrebati“, te one neslužbene , internetske televizije i druge. mogla se prije nekoliko godina uočiti pojava  nove koncepcije, novoga modela velikosrbijanstva, novoga, obnovljenoga friško obrijanoga, medijsko-političkog četništva. Jedan od korifeja toga projekta govori čak o tome kako se on temelji ( o Bože!) „na ljubavi“ .
U njemu kao da je svatko vidio i preuzeo svoj zadatak;   historičari, geopolitičari(lozi) ( geopolitika novija pojava u Srbiji)  ideolozi svetosavci SPC-a od vrha do dna hijerarhije, političari svih fela, od desnice , zelenih do „klasičnih“ ljevičara. Pjesnici, pisci, novinari, analitičari, filmaši, internetinaši raznih sorti, usmeni, pismeni, video…sve do ezoteričara  i astrologa. Svatko od njih osjeća poziv za ugradnjom makar i kamenčića u tu srbijansku suvremenu Kulu babilonsku, čak eto i na antivakcerskim ili ekološkim demonstracijama. Možda se na prvi pogled propagandni model „srbskoga sveta“ čini kao inovacija, ali kad se vidi njegov „građevinski materijal“ jasno je kako je to stara pljesniva priča, narativ, podgrijana i „produhovljena“ mitologija laži. Temeljni kamen modela: „Nevina Srbija“, velika zemlja miroljubaca okružena sve samim neprijateljima, ubojicama, „zlikovcima“, lopovima, kako u „susedstvu“( nije više „komšiluk“, ta jezik se razvija  i uz pomoć kajkavskoga narječja hrvatskog jezika) tako i u svijetu. Prijatelji rijetki, Rusija, Kina, Bjelorusija, Grčka, Izrael ( priznao Kosovo) radi dodvoravanja i parazitiranja na Holocaustu. I Bahrein.  Spomenut ću one uže, „regionske“.   Arhi neprijatelji ustaše vječni, skoro da prethode „miroljubivima“ (Hrvati kojih u nastavku priče ni nema, jerbo su Srbi). Bez „ustaša“( Hrvati) nema „srpskog sveta/svijeta“, on je nemoguć . I Bugara, trenutno u manjoj mjeri. Jasenovac  se stalno i uporno propagandno obnavlja, i širi, kako u prošlosti, tako i svijetom. Tamo je odnedavno i manastir (!) i kao da pomalo nadoknađuje i nastupa pored, pa i ispred kosovskog mita. Eto patrijarh Porfirije još nije bio na Kosovu, pa ni u Pećkoj patrjaršiji.  Prvo mu je bilo nakon izbora posjetiti Jasenovac, film „Dara iz Jasenovca“,  bit će ih još, itd. Tu je Stepinac s upitnikom „Svetac ili zločinac“, naslov knjige iz 1986. i more televizijskih emisija iz 2021. na istu temu. I ,barem, jedna na Hateveju.  Oluja kao etničko čišćenje ( laž , etnički čistu tzv. SAO Krajinu bilo je nemoguće još jednom očistiti). Nema agresije, već je građanski rat, u Srbiji djeluje vlada te tvorevine „ u egzilu“( Ovo „ u egzilu“je glupavo, valjda je kod kuće !?) Najnoviji ugradbeni materijal eSeS-a je rehabilitacija Slobodana Miloševića, filmska i medijska; logično, na vlasti su njegovi koalicijski partneri, SPS (Dačić) radikali, kao SNS, Vučić, JUL, Aleksandar Vulin, i t.d. i t.d. Ima i „odavde“ graditelja te srbijanske Kule babilonske, jedan od njih je notorni Goran Šarić iz Rijeke. Nedavno je na TV Happy u Marićevoj emisiji „Dobro jutro Srbijo“, doživio  čast da s njim neko vrijeme bude suvoditelj. Samo sjeo na stolac Marićeve suvoditeljice dok je ona, izgledalo je, uzela „piš pauzu“. Uostalom za vrijeme do njena povratka ( iz toaleta?) nije prozborio ni riječ. Njega Srbijanci  po tribinama i mnogim velikim i malim, internetskim, televizijama vode kao što su svojedobno ( prije vlasti zaštitara životinja, za SFRJ) Romi vodali „mečku“ po vašarima. Pridruži mu se počesto u sličnoj raboti ovdašnji historičar Klasić, Rudanica  i drugi. 

Svi ostali (narodi?) iz užega i širega „regiona“ imaju svoju porciju i ulogu neprijatelja u „srbskom svetu“, ali preopširno bi bilo sve to navoditi kao ni svjetske srbijanske neprijatelje.  Ima, kao i svaki totalitaristički projekt, sustav, a ovaj to neosporno jeste, pače je nacistički, i svoje unutrašnje neprijatelje koje nazivaju  „autošovinistima“, što je trenutno vrlo gadna etiketa i pogrda.
Projekt eSeS-a na terenu

Projekt eSeS je postao vidljiv kad ga se operacionaliziralo „ na terenu“- u Crnoj Gori  u pokušaju njena vraćanja u krilo „majčice Srbije“ koji upravo traje. U rušenju aktualne crnogorske vlasti, a prvenstveno poništavanja crnogorske nacije i obnovljene crnogorske državnosti primjenjene su tzv. litije, fol, molitvene kolone, pješačke i automobilske s malo molitve i puno „događanja srpskoga naroda“ (manjine) u Crnoj Gori. I osamdesetih za tzv. antibirokratske revolucije, zbivalo se „događanje naroda“ tamo gdje su Srbijanci/Srbi bili manjina- Kosovo, Vojvodina, Crna Gora, Hrvatska.  Događale su se litije , dakako,  pod zapovjedništvom, pa i „terenskim“ pravoslavnih svećenika na čelu s tada „glavno komandujućim“ pokojnim mitropolitom Amfilohijem. Malo se u tu svrhu „litijašilo“ i po Srbiji. Uz „molitvu“ palila crnogorska zastava, zazvali Rusi (opet) i sl. U Crnoj Gori je situacija vrlo napeta, osim ostaloga i zbog namjere nove vlasti ( srpsko-albanska koalicija!) da zakonom promijeni nacionalni sastav stanovništva Crne Gore. Na dva načina, prvi ; izbrišu crnogorsku dijasporu, onemoguće joj izlazak na izbore i drugo; dodjelom crnogorskoga državljanstva Srbima iz BiH i Srbije, i treće; dodijeli državljanstvo Rusima koji u Crnoj Gori borave i(ili) imaju kuće, a takvih je oko deset tisuća. Takva je ta operacionalizacija  eSeS-a na terenu. Ovih dana smo doznali i kakva bi bila prizemna operacionalizacija „Es Es-a“: Bila bi to neka vrsta  „srbskoga Commonwealtha“ - objasnio je srbijanski ministar policije Aleksandar Vulin, pa bi ovaj manji, balkanski dio ( Slovenci niste izuzeti bez obzira na sporazum Milošević -Kučan) uskoro za kralja dobio Aleksandra Vučića, budući je na čelu „pravoga“ Commonwealtha suveren .Ako pak netko pomisli kako je ovo vulinovska mutacija kretenizma, gadno se vara; on to ozbiljno. Uostalom Aleksandar Vučić je već neke sorte srbijanski suveren, osim ostaloga tamošnji ustav ga se baš puno ne dotiče, ali to je drugi meandar „srbskoga sveta“.

Plagijat ruskoga svijeta
 

Inače model „srpskoga sveta“ srbijanska je mutacija izvornog „soja“ „ruskoga svijeta“. Pojednostavljeno- tamo gdje prestaje „ruski“, počinje „srpski sv(ij)et“. Ili možda ovako: otvoriš veliku rusku babušku, a ispod nje je mala srbijanska. Ne možda baš prva u nizu ispod originalne ruske, kako se čini njenim srbijanskim ideolozima, ali tu je negdje,  „u kompletu“ svakako.

I Rusija je nevina („Rusija je nedužna civilizacija“, (Putin) i nju, kako stoljećima tako i danas okružuju neprijatelji (Zapad, SAD, EU…), a unutrašnji , poticani od istih, „rovare“, staljinistički rečeno. Ona se proteže „od Karpata do Kamčatke“( Putin) i „ruska civilizacija“, „ruski svijet“,  je vječna. U takvoj državnoj civilizaciji nema manjina, a načelo razlikovanja prijatelja od neprijatelja određuje se na temelju zajedničke kulture. Primjerice, zato „ne ćete dočekati podjelu Rusa i Ukrajinaca“ ( Putin) . Ukrajinci naime u „ruskom svijetu“ ne postoje, kao npr. ni Hrvati u eSeS-u. Rusija je (bila) „nezavisni kulturno-povijesni kontinent, organska nacionalna cjelina, geopolitička i sveta, središte svijeta.“ ( ruski režiser Nikita Mihalkov). 

Pojava, obnova, ideje „ruskoga svijeta“ ovdašnjoj javnosti je promaknula. Ona se gradi na tradiciji Ruskoga carstva, stečevinama Boljševičke revolucije kao što je Čeka i patnjama koje je donijela , ali za njih je kriv Zapad, Rusi za njih,  desetke milijuna žrtava, logore, Golodomor  (Ukrajina)… ne snose nikakvu krivicu, odgovornost. ( Inače , eto vam antirevizionisti povijesti - Oktobarska revolucije jeste bila jedna i grandiozna urota, ali ne mogu ovdje i o tome.) Staljinizan dodaje slijedeći nastavak vječnosti, pobjedu nad fašizmom, ustvari nad saveznikom, nacizmom.  Brežnjev ju ovjekovječuje kao socijalističku, manifestacijski i vojnom paradom na Crvenom trgu- eto takve i ove godine. Za spominjanje  pakta Staljin-Hitler  išlo se za SSSR-a u zatvor, možda  će i ubuduće, odgovarajući zakon nedavno je usvojen. Tek toliko o ruskom svijetu , prevažna je on tema da bih ju „trošio“ uz srbski.

Mato Dretvić Filakov i...