U Beogradu sutra tri Ćacilenda (2)

I sve tako, i baš kad je smirio te brojne dugogodišnje prosvjede opozicije, a nju pokorio, medijima ovladao, pade ta nadstrešnica i pobi nevine putnike. Moguće se prosvjedi ne bi ni dogodili da neki Vučićevi batinaši nisu nasrnuli na studente FDU ( Fakultet dramskih umjetnosti) koji su se mirno petnaest minutnom šutnjom sjećali žrtava, a u Novom Sadu uhitili oporbene zastupnike gradske skupštine. Od tada Srbija ne miruje studenti šetaju, a i Vučićevi kontra mitingaši „koji žele da uče“, uključivo i umirovljenike, marširaju protiv, doduše uz manji odaziv, a i prijevoz po Srbiji osiguran, neki uz dnevnicu, sendviče, drugi uz prijetnju otkazom, ima i tvrdih uvjerenih radikala… I njemu organizirali „Majdan“, „obojenu“, „cvetnaju“ revoluciju „ustaše“, a tko drugi. Putuje laž Srbijom iz šešeljevske boce. Još tamo davno u ožujku niknuo i Ćacilend, šator-bedem ispred parlamenta.

Protiv prosvjednika Vučić se koristi grubom silom, nasrtajima, zvučnim topom, medijskom propagandom, prijetnjama, batinanjem, gaženjem automobilima…pa se tu i tamo ljuljaju. Među prosvjednicima sa studentima nema koga nema, za neke kad ih čuješ i vidiš odavde ti ostane jedino zaključak: neka Vučića. Na prosvjedima nema  zastava Eunije, ali studenti su pješačili do Bruxellesa, a ne do Moskve, prema kojoj navodno većina Srbijanaca teži oduvijek. Opozicijske stranke su razjedinjene od proeuropskih do proruskih, a te ili neke druge su fundamentalno „srbsko svetske“, agresivne, šovinističke… Možda se i ujedine u rušenju Vučića, ali onda „čerupanje“ slijedi poslije.

I cvit mijenja boju, Foto Trn

Laž do laži- vladavina

Proteklih godinu dana od pade te nadstrešnice Vučić i njegovi ćaciji iz vlasti, izvršne , zakonodavne i pravosudne, te ćaciji iz medije poput Vučičevića i Marića uporno lažu o uzrocima pada dva puta svečano otvorene željezničke stanice. Na jednom otvaranju bio i prijatelj Orban, čiji Su „nadzornici“ nadzirali radove na obnovi stanice.

Počeo je Vučić s lažju da „nije jedino nadstrešnica obnovljena“, gradio još Tito, pa došlo do tvrdnji kako je riječ  o terorizmu. Našli doktora fizike koji je posumnjao u rušenje izvorom rezonancije, dr. Đuru Racu. O tome s još nekim indicijama govorio i na nekom mitingu SNS-a i po Vučićevim televizijama. Činio im se vjerodostojnim za ponudu, podvalu, jer mu je u nesreći stradala kćer. U međuvremenu je umro, a oni našli krivca opozicionara iz Novog Sada Mišu Bačulova kojega su strpali i u zatvor koji dan prije prvog studenog. Taj je tri sata prije rušenja s mobitelom prošao ispod buduće ruševine. Planirao navodno i zanimljiv atentat na Vučića, valjda sto i prvi, jubilarni- htio je sam sebe otrovati, dan dva prije  1. studenog, ali toliko da ne umre, pa optuži Vučića za trovanje.

Prošla je i godišnjica nesreće, obilježena skupom u Novom Sadu, govore i pišu najvećem u povijesti grada. Hodajući danima stigli i studenti iz Novog Pazara koji su na strani prosvjednika izazvali najveće pohvale, naročito među onima koji su se sjetili i konteksta i izjave Vučića u srbijanskom parlamentu „sto za jednoga“.

Nekoliko dana Alek Vučić se povukao na daleki put, do Uzbekistana, „strateškog partnera“, a dan pred novosadski skup dao neku „ispriku“, eto ako je on nešto krivo rekao, pogriješio je.

Cvit za nevine žrtve, Foto Trn, Danica

Dani poslije Novog Sada

Dan poslije nije nastalo zatišje pored ostaloga jer je Dijana Hrka, majka stradalog mladića pod nadstrešnicom i koja godinu dana traži pravdu za krivce koje nema, odlučila štrajkati glađu ispred Skupštine Srbije.

Nešto strašno za Vučića i bratiju, a ne bi trebalo biti jer radikali, radikalski prvak, Toma grobar uveo je praksu štrajk glađu ispred Skupštine Srbije, o „kruhu i vodi“- i uspio. Štrajk glađu u Srbiji izgleda radikalski je monopol. Zato je  naprednjak, ćaci zastupnik u Skupštini, nekim slučajem iz Trebinja, Uglješa Mrdić, odmah krenuo u štrajk glađu, valjda protiv štrajka, ali i tužiteljstava  Majku stradalog mladića pritom vrijeđaju Vučićevi batinaši i naprednjaci, pod zaštitom policije , na najprimitivniji način.

Previše je bilo tog nabrajanja, dostatan ju bio trenutak osnivanja Ćacilenda i njegova lokacija. Vučićevo iskustvo je govorilo da ne treba dati ni pristup Skupštini, jer je i tako pao Milošević i on s njim. Miloševićeva oporba je od 1996. pobjeđivala na izborima po Srbiji, pa Vučić svojoj današnjoj nije dao ni jednu pobjedu, od mjesne zajednice  do parlamenta. U međuvremenu je ugasio i sve prosvjede, ostali su mu samo ovi. Za njih je pripremio i lažnu, mamac skupštinu- Ćacilend, a onda je „došlo do njenog paljenja“, i terorističkog akta nekog starog udbaša, koji je baš došao iz Rijeke, a prošlo ljeto se „slikao“ s Plenkovićem negdje pod murvom. Došao, neopaženo, u Ćacilend potpalio jedan šator i pucao jednom ćaciju- u nogu. Žrtva preživjela, atentator  neozlijeđen sve priznao. Sve pet, performans kao onaj „onomade“ u Berlinu.

Trenutno, kod Marića , a nego kod koga, tvrdi da ga proganjaju tri snajperista… I onda taj „generalštab“, obećao Trumpu, zetu i sinu, pa ništa. Zapelo na zaštiti kao kulturno dobro, zaštićeni spomenik arhitekture, svašta se tu događalo, pa predmet preuzelo srbijansko Tužiteljstvo za organizirani kriminal. A joj! Sad ga Vučić prozvao „organiziranom bandom“ , a oni mu, po prvi puta netko iz sudbene vlasti, dosta žestoko , pravnički, odgovorili. Zanimljivo će biti vidjeti „efekat od toga“.

Bilo bi dosta. Ostala su  tek dva problema. Prvi se tiče nas „iz odavde“, tzv. ustaša, izuzimajući sad „srbski svet“ koji da će se ubuduće širiti kulturom ( tko to vodi u Hrvatskoj?) već onaj obični, nekulturni, kojega širi , ne mogu nego reći Vučićeva banda, ćaciji, od vrha do dna. Stotine su primjera, a najsvježiji je onaj kad njegovi krimosi iz „Reichs-Ćacilenda“, majci Dijani Hrka i onima koji su je došli podržati viču- „ustaše, ustaše“. Što je previše, previše je, ali problem je u tome što to odjekuje dovde, pa onda slijede razne reakcije. Tko misli ili tvrdi da  ne, taj leže, ili je prikriveni ćaci u Hrvatskoj.

Drugi je srbijanski, korijenski. Srbija od oslobođenja od Turaka, pa nadalje ne živi demokraciju, na stranu ustavi, a političkog terora ubojstava …skoro da je to i doslovno srbijanski (P)princip. A takvi se principi, ovakve ili onakve diktature prilijepe za dušu, strah i pokoravanje tko zna dokle, tradiciju…

Bio Đinđić donio kratkotrajnu nadu, ali ga likvidirali i vratili se oni.

Želim Srbijancima sličnu novu makar malu nadu. Bilo bi to olakšanje i za „region“.

Ali sutra je miting naprednjaka iz cijele Srbije ispred skupštine. Ćaci ispred, ćaci u Ćacilendu, ćaci u Skupštini. Trostruki obruč oko jedne žene koja traži pravdu za poginulog sina. I oko Srbije..
(PS. Kako Vučić brzo mijenja stajališta, tko zna za ovo zadnje- " može da  bidne, al' ne mora da se desi", tako nekako po srbijanski.)

Mato Dretvić Filakov