Vučić protiv Oluje i litijumskim baterijama

Svake godine za Oluju radikal, ah kako to „gordo“ zvuči, Aleksandar Vučić priredi Srbijancima neki performans.  

Ove godine se mrzila Oluja i prije njene obljetnice, što je i red- jer je prije, godinama prije, bilo nešto drugo, nešto sasvim drugo i u sasvim drugom smjeru. Prema Zapadu, isključivo prema Zapadu , natiskivalo se Hrvate ( „ustaše“) iza „linije Karlovac-Karlobag –Virovitica“, najmanje.

 „Događanje“ je organizirano u Loznici na novom nogometnom stadionu, kakvih je Vučić nekoliko izgradio i više služe za mitinge „naprednjaka“, a manje , ili nikako za nogomet., Uvezano  je, kao i uvijek, s nekim domaćim političkim potrebama. Ovoga puta s litijem- hoće se kopa ne će se kopa  baš tamo oko Loznice, a i šire- pitanje je sad, Zabrinjava me to, jer kad se litijske baterije zapale nema gašenja, dok sve ne izgori.

Onda taj nedavni Svetosavski svesrbski sabor srbskoga sveta s Deklaracijom. Da nije u njoj litijska baterija, neke vrste? Što ćeš, tako je to odatle- onda Memorandum, kao usvojili „naučnici“, a političari operacionalizirali, „JNA“ i pridružene bande provodile. SPC ( Srbijanska pravoslavna crkva) „blagosiljala“ put prije s moštima ( kostima) Cara Lazara, zatim borce na terenu..

Sada je malčice obrnuto- organizirali  Vučić Aleksandar, Porfirije Perić (SPC) priključen i Mile Dodik, a „prisajedinili“ se i crnogorski četnički vojvode, zemljaci Puniše Račića. ( Puniša Račić, četnik, izabran u ondašnju skupštinu beogradsku 1927. na radikalskoj listi Milana Stojadinovića. ) Dakle, vlast i Crkva Srbije.

Poslije oluje, Foto Trn

Kad je počelo

Nekako mi sve to sliči mitinzima čija se vatra iz Srbije proširila do Knina ( Petrove Gore…) gdje se sa žarom i veseljem već u ljeto 1989, na mitingu pjevalo:

 „Druže Slobo šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate.“  ( Podsjećam, osobito jugoslavene i slične nostalgičare, tada Jugoslavija već nije postojala, ukinula ju Srbija, ukuidanjem autonomije Kosova i Vojvodine u sklopu „antibirokratske revolucije“,)

Za vukovarsku „horsku“  sad već ratnu, pobjedničku izvedbu iste pjesme u studenom 1991. mislilo se, opet s veseljem, da je kraj „poslu“.

Što se protjeralo uglavnom se protjeralo, kuća popalilo, pobilo... Bilo i „klasičnih „ deportacija u naci  stilu, organizirala JNA. Ostali su još „sitniji radovi“ na tom planu- da ih ne opisujem, prenosim iz saokrajinskih izvora s kakvim veseljem se „radilo“.

Progon je počeo početkom srpnja 1991., kada je spaljeno  selo Ćelije, naseljeno Hrvatima, na području Vukovara (općina Trpinja). „Odradila“ JNA i Srbi iz okolnih sela , „čistili“.

Do kraja 1991. godine prognano je preko 500.000 Hrvata i onih koji nisu pristali na saokrajinsku okupaciju ( među njima bilo i Srba).Sretnici su prognani i na traktorima, a nesretnici s  plastičnim vrećicama. Zaostali traktori  ubrzo su dobili nove vlasnike. Traktor  dakle u kolovozu 1995, nije bio novo „prijevozno sredstvo“, ništa novoga.

Da je kraj, pobjeda, blizu, bio uvjeren i mlad šešeljevac Vučić pa je uskoro  hodao po Palama „s kišobranom“, a malo kasnije, opet sa Vojkom Šešeljem po Glini, bez kišobrana. Baš nekako pred Bljesak raspirivao vatru velike Srbije.

Lažljivac na „Lagatoru“

 Vučić je ovoga puta sudionike  mitinga smjestio na stadion koji se naziva „Lagator“,vrlo asocijativno bez obzira što doista znači.

Ne mogu si pomoći, asocira me na Dobricu Ćosića i „malu zemlju velike laži“ ( ima i velika, baš je opet aktivna ovih godina).

„ Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše inteligencije“, tvrdio je Dobrica. Najbolji njegov učenik zadnjih tridesetak godina je Aleksandar Vučić.

 Pripomaže mu Politika ( kao simbol medija u Srbiji i onda i danas) . Pisala da je na mitingu 30.000 sudionika, što je skoro četiri puta više od kapaciteta stadiona. Sudionici su, kao i obično na „narodnjačke“ ( neoradikalske) mitinge dovezeni autobusima iz cijele Srbije. Zašto baš u Loznicu, osim tog „litijuma“? Navodno zato što je baš tamo stigla velika kolona Srba iz Sao Krajine nakon njena sloma.

Milošević ih je naumio poslati  na Kosovo, kao i mnoge, čemu su se oni protivili prosvjedujući čak i ležanjem na prugama, ispred vlaka. Drugo važno odredište bila je Vojvodina, a Beograd je za njih bio zabranjeni, zatvoreni grad. Koliko li je danas Srba iz Hrvatske na Kosovu?

Mali bili cvit, Foto Trn

O govorima na protuolujnom mitingu ( pod parolom „Oluja je pogrom“) u izgradnji jednog novog mita  o Srbima kao žrtvi, ne ću ništa napisati. Govorili su Patrijarh Porfirije, o njemu neka govore polaznici njegova tečaja za vrijeme Corone u Zagrebu na čelu s počasnim doktorom Ivom, od „braće Karić“. Zatim Dodik i Vučić, ni o njihovim govorima ništa. Sve  poznato.

Tek  ilustracija laži. Vučić je  tamo rekao i…“ nije pobeda kada akciju vodite na tenku, a  na njemu američki ambasador Piter Galbrajt, a suočavate  se sa ženama, decom i starcima na traktorima.“(Republika, RS – 3.08 2024.) Da bi američki veleposlanik bio na tenku osim što je laž još je i budalaština.  A tek da bi tamo, oko Gline, bili „traktori“ .. „Vaistinu“ bio cijeli korpus s kompletnim naoružanjem, uključivo i tenkove, donirala JNA. Predao se. Oni koji su bježali i s tenkovima u Bosnu ( „bežali k'o zečevi“, Milošević) gazili kolonu srpskih izbjeglica, uključivo i traktore, koja im se našla na putu.

Tako to radi Prvi lažljivac Srbije. I vlada njom već dvanaest godina, uglavnom s istom ekipom iz devedesetih.

„Litijumska“ vatra u Srbiji  

Zbog odluke o iskopavanja litija u dolini Jadra prije nekoliko godina pobunili su se tamošnji poljoprivrednici , priključili se zeleni, bile demonstracije, blokade cesta i hop, prije izbora Vučić stornira odluku.  Ne će se kopa ! Odlučila tamošnja vlada koja inače ne vlada. Kad su prošli zadnji izbori, državni i lokalni i nakon što je Vućić pobijedio u svim općinama, osim jednog kvarta u Nišu(!) (kako sada nije tema) eto opet „litijuma“. Kopat će se, u suradnji s- Nijemcima! Bit će baterija za Mercedese, a sve će čista ekologija da bude.

Da to Nijemci ne plaćaju sponzoriranje Rezolucije o Srebrenici, zanimljiva tema. Ili tu nema ništa posebnoga, samo srbijanska „nesvrstanost“. Kinezima Bor i Majdanpek, izgradnja cesta, željezara Semederevo, Rusima industrija nafte, Talijanima proizvodnja električnih automobila na Balkanu…

Ma  bravo, sve sam „rio kinto“, za vladajuće.

Sve bi to  nekako prošlo, al' taj litij teško, a onda usput mnogi prosvjeduju iz raznih razloga zbog kojih bi inače šutjeli, a ovako su se prikrpali.“Patriote“ su inače proruske struje, nu takvu ima i Vučić, čak i Ruska stranku kao koalicijskog partnera u vlasti od države do mjesne zajednice.

 Traju prosvjedi, sutra će u Beogradu. Tko zna , tko sije oluju, desetljećima uokolo, moguće doma razgori vatru koja se teško gasi.

 U borbi protiv Vučića, koristeći trenutno protivljenje rudarenju litija, tamošnja oporba, od tzv. patriota do zelene, opako je skrenula u nacionalističku retoriku, kao da Vučićem nastoje  dotući- Vučića. Gusla li se  gusla u Vučićeve gusle, a što mi se nimalo ne dopada.

Loznica u Zagrebu  

Prije obljetnice Oluje u Zagrebu su(opet)  prosvjedovale neke udruge, čini se uglavnom „ljevičarske“, feminističke, udruge šorom širom, globalističke.., Odjevene u crno.

Nisam uspio ustanoviti razliku između Vučićeva mitinga u Loznici i ovoga prosvjeda u Zagrebu, osim po masovnosti.

Kad bi bilo drugačije? Samo tada da je u Kninu , barem u srpnju 1991. ili koji dan kasnije neka slična, eto ženska, organizacija organizirala prosvjed protiv zločina i progona seljana iz Ćelija. Koliko znam nije. Nije ni poslije.

Ovako je to nije prosvjed, sućut za žrtve rata, pa ni za srpske, već politički performans protiv Hrvatske. Suočiti se tako s poviješću je nemoguće, tek možda sa zidom.

Put , neophodan put, pomirbe mora početi, kao i svaki, iz početka, s prvim koracima. Ne od kraja. Tako se može samo izazvati neki  novi početak, a vatre uokolo plamte li plamte.

Mato Dretvić Filakov