Otpao Vučiću " točak historije" ?

Dramatično u okolici Kikinde, na putu tamo na kontra miting automobilu u kojemu se nalazio A. Vučić otpao kotač. Druga slična, informacija, i od njega , da je ustvari pukla guma, zadnja. Postoji snimka, koja očito potiče od njegove pratnje, kako se otpali kotač „vozi“ sam. I druga  na kojoj je pukla guma, ali izgleda da je kotač na mjestu. Na jednoj snimci se vidi i  kako Vučić prilično ležerno izlazi iz auta usred nekoga polja. Zanimljivo.

Vijest kao žurnu izgleda je prvi objavio Informer, a ubrzo se uključio i Šešelj, pa se sve zadimilo na pokušaj atentata. Stoti jubilarni na Vučića pri čemu su ovdje eto i materijalni „ tragovi“. Najopasniji je onaj kad je sve moralo biti  organizirano iznutra, tik do Vučića.

Za Vučićevu sigurnost zadužena je vojska, a to onda znači kako je ovo ustvari „atentat“ na ministra obrane Gašića, a i inače se spekulira kako Vučić i „bata Gašić“, kako mu tepaju, nisu u dobrim odnosima. Prethodnih 99 najavljenih „atentata“ na Vučića , koje je  uglavnom najavljivao sam Vučić, se nisu dogodili niti su bili planirani. Jer, znate kako je u Srbiji s tom „crnom rukom“, kad „zaplanira“ onda i obavi- a sve se zbiva „iznutra“. Zadnji, uspjeli, u Europi atentat na nekog predsjednika zbio se uostalom u Srbiji, isto „iznutra“ 2003..  Neuspjeli atentati tamo se ne broje, a tu praksu je prekinuo Vučić koristeći ju kao kamenčić u mozaiku vladanja, pa je stalno u „opasnosti“., s tim što se on „ne plaši“.

Što je otpalo?, Foto Trn

Obrana Vojvodine
Kotač je otpao u Vojvodini na nekom seoskom putu za vrijeme „obrambene“ Vučićeve  turneje po pokrajini koju hoće „da ocepe“. Neki Dinko Gruhonjić, profesor na FF Novi Sad, novinar, rodom iz Banja Luke, diplomirao 1995. u Novom Sadu, a navodno ustvari „Sabahudin“. Uh koje li gadne, opasne kombinacije. Ima ih još, a tu je i neizostavna Hrvatska koja podržava tamošnje autonomaše, koji su odavno mrtvi. Svejedno, najprije  prava autonomije, ona prije antibirokratske revolucije, a onda republika i zbogom ubrzo. Svakako i strane, zapadne tajne službe. Usput, jedini koji bi da mu „ocepi“ dio Vojvodine je njegov prijatelj Orban, s kojim je , izgleda konačno (nj. endlih) počistio Hrvate iz Subotice, početkom prošlog stoljeća najvećeg hrvatskog grada. Tamo su , na tom putu, zajedno uveli i „bunjevački jezik“, a „nacionalnu manjinu“ Bunjevce zdušno brani nitko drugi do li – Šešelj, zarazni „kancer“ srbijanskog društva., a bogme i „regiona“.

Sve je to, uključivo i „točak“, u okviru priprema za veliki miting 15. veljače negdje na „sjeveru Vojvodine“ (Vučić) pa sumnjam da bi to mogla biti i Subotica, ukoliko se Orban složi, ako  ne Novi Sad, o čemu se također priča.

Protu prosvjedna je to aktivnost jer se i Vučiću čini kako mu je doista „pukla guma“, „otpao kotač“, doduše samo zadnji, na blindiranom automobilu njegova vladanja. Ovaj doista , a prikazani, otpali je za one bedastije, koji ne razumiju u kolikoj je Srbija opasnosti.  A Srbija je Vučić i obrnuto.  Stvarno je opasno, na djelu je „šarena revolucija“ , ili „Majdan“, nisu se još dogovorili, iako su one različite, do neusporedivosti.

Naprednjacima svejedno, jer i jedno i drugo je napad Zapada na Ukrajinu, koja je ruska, jer da su tzv. Ukrajinci Rusi, osim ono malo banderovaca koji su ustvari nacisti. Ne treba se tomu čuditi jer i ovdje neki, a nije ih malo niti su pik zibneri tvrde to isto. Primjerice podešnjeli Zoka, HSLS-ovac i bivši ambasador u Moskvi, za Račana, Božo Kovačević, admiral Lošo. Može ih se naći i na desnici i na ljevici. Nu, o tome i njima sam pisao, i opet ću, „ako bude sreće“ jer su mi slične teze odnekud poznate. Joj, pa prije toga, onomade, Srbija s istim obrazloženjima bila napala Hrvatsku.

One su i danas itekako žive.

Studentima sretno Sretenje, Foto Trn, Danica

Ne znam kolika su prosvjedi opasnost za Vučića jer ga podržavaju Rusija, Kina, Trump, Scholz, Macron, kilava Eunija, Orban, Dodik, crnogorske vojvode…, a srbijanska oporba još kilavija.

Inače da ne bi te nesretne nadstrešnice , ali još više nespretnih prvih intervencija ( premlaćivanja studenata ispred Fakulteta dramskih umjetnosti prije svega) vjerojatno ne bi bilo ni te nove, uspješne dramaturgije prosvjeda u kojoj se Vučić ne snalazi, zasad.

Kamo će prosvjedi?

Kamo će prosvjedi krenuti, hoće li pobijediti studenti, a to znači skinuti Vučića, ili utihnuti pa se ugasiti nije jasno. Oporba slaba, razjedinjena, već je propustila nekoliko sličnih prosvjeda. Istina, svi oporbenjaci podržavaju studente, ali kad se odavde pogleda kakvih sve ima, pada ti na pamet – neka Vučića tamo, moram s tugom napisati, ponoviti. Smatram inače, kao i branitelji iz Splita i jedna političarka s kojom se u malo čemu slažem, da se mi odavde u aktualne srbijanske unutrašnje političke probleme ne trebamo miješati, osim promatrati. Izuzimajući položaj Hrvata u Srbiji, dakako u pokrajini Vojvodini, u što se malo i slabo miješamo. I ovdašnja javnost i država, a što je osobito znakovito ni tzv. desničari, pa čak ni „frstaši“ ( „Croatia First“).

Promatram ih zato što se tamošnja „događanja“ znaju opasno prelijevati i ovamo, a skoro niti jedne tamošnje demonstracije nisu imale, poslije 1995., i elemente famoznog „suočavanja s prošlošću“. S prijašnjim je sve jasno, one su bile i duboko antihrvatske. Aktualni Vučićevi kontra mitinzi su to i danas. U raznim protu vučićevskim se pak Aleksandru Vučiću, Šešelju, radikalima i naprednjacima, kao radikalima  spočitava da „u Krajini gdje su oni branili Srbe, Srba više nema“, zatim Kosovo i t. d.

Tu je pak nekoliko problema. Prvi je, a što to uopće jeste „Krajina“ gdje da su oni „branili Srbe“, neuspješno ?  Ako se misli da je to neki teritorij u, ondašnjoj, Hrvatskoj, taj nije postojao. Tko ga nađe na karti ondašnje, republičke, države Hrvatske nađe, častim ga pivom i ćevapima. Ako pak pod „Krajina“ misle na Srbe u Hrvatskoj, onda je očito i kako ovi anti vučićevci, anti radikali, negiraju i samo postojanje Hrvatske. „Krajina“je i onda , a i sada je, „terminus  technicus" srbjjanske agresije na Hrvatsku. Kao „Sao Krajina“ postala je i okupirani dio Hrvatske! Istina se nalazila i u, primjerice, čestitkama SPC-a ( Srbijanske pravoslavne crkve) za Uskrs, Božić svojim vjernicima u „Slavoniji, Baniji, Lici, Dalmaciji“, ili u „liniji“ (za nas povoljnija!) „Virovitica-Karlovac-Karlobag“, ili da su „republičke granice samo administrativne“, ili u tezi , koja se i danas u Srbiji uporno ponavlja, da su „Hrvati Srbi katolici“, onda u tzv. velikoj Srbiji, danas u „srbskom svetu“, kojega promovira i Vučić…

Drugo, Srbi u Hrvatskoj su tada bili miljama daleko od bilo kakve ugroženosti, kao Srbi, da bi ih bilo tko trebao „braniti“. Osim što su u krizi SFRJ bili jednako ugroženi kao i svi „radni ljudi i građani“ „od Vardara pa do Triglava“ inflacijom, niskim plaćama, nezaposlenošću, još i raznim neslobodama…

Ili , u jednoj rečenici: Vučić, šešelj, radikali, radikalske osvajačke bande, bili su nuz pojava u agresiji države Srbije ( napustila SFRJ prije oružane faze) na Hrvatsku. Dakle nisu Vučić, Šešelj, radikali  ništa „branili“ već su napadali Hrvatsku, pa nisu izgubili u „obarani“- već u napadu.

Tamošnjim studentima svaki uspjeh u borbi prosvjedima i izravnom, plenumskom demokracijom- za djelovanje  sustava, pravne države, parlamentarne demokracije… u njihovoj državi. A posla još i za poslije diplomie.

Mato Dretvić Filakov