BIDENOVA " NUKLEARNA" REČENICA
Jedna rečenica , izgovorena u Varšavi, više je, čini se, ovih dana uzdrmala tzv. Zapad nego sve žrtve ruske agresije na Ukrajinu, već ubijena djeca , civili , porušene kuće, cijeli gradovi, desetak milijuna raseljenih, protjeranih Ukrajinaca… Da čovjek kojemu se čini kako je pored i i od svega toga - Svjetski coronski rat, pa sad „ovo“ u Ukrajinmi, plin struja, benzin , bit će toga, ne će biti, prijetnje glađu, konačno i izgovorena Putinova prijetnja uporabom nuklearnog oružja… - ostalo još malo zdravog razuma, ne povjeruje. Kakva li je to „nuklearna“ ispaljena rečenica, a da su se od nje ogradili svi zapadni državnici, uključivo i nešto što ćemo nazvati američkom „dubokom državom“. Nastupajući u Varšavi, kamo je stigao kako bi potvrdio američku , Nato i zapadnu podršku Poljskoj, a posredno i Ukrajini, američki predsjednik Joe Biden je, govoreći o caru Putinu rekao i : „Taj čovjek ne smije ostati na vlasti“.
A joj, eunijski čelnici, oni iz Commonwealtha, pa i ministar vanjskih poslova USA Blinken, napali su ovu rečenicu. Ne, to nikako nije smio reći, a Blinken je dodao nešto poput „ nije on tako mislio“. Kvaka je , navodno, u formalnoj demokraciji- državljani svih država na svijetu biraju svoju političku elitu, naročito čelnike sami i slobodno. Kad su si Rusi već, preko nekoliko puta, uz nekoliko promjena što ustava, što zakona, što referenduma, zabrana opozicije, političkih atentata, nervnih otrova…već izabrali Putina ( zauvijek) tako mora i biti. Jednom doš'o, nikad oš'o, nakon izbora. To je i normalno jer je to jedan od temelja nove ruske ideologije, ideologije ruskoga svijeta.
Oh kako su odjednom svi fini, kao da oni nikad nisu, izvana, utjecali na izbore u drugim zemljama, pa čak i jedna država kod druge, „savezničke“. Pokušavali su, prije, utjecati i na izbore u Rusiji, doduše bezuspješno, ali i Rusija najnovije, poslije raspada SSSR-a, zadnjih petnaestak godina to isto radi- utječe na izbore u tzv. zapadnom svijetu koliko može i koliko stigne, uključivo i Ameriku. Pa i Hrvatsku, ali o tom potom, znači uskoro. Ponovit ću se na ovim stranicama, iskustva Rusije od boljševizma do „realnog socijalizma“ u tome „poslu“ su prebogata, sada se samo s „ljevice“ prebacila na „desnicu“, računajući valjda kako su i novi i tradicionalni ljevičari , kao bivši njemački kancelar Schroeder, uključivo i „ lijevo-zeleni“, ionako na njenoj strani. Još glede tih izbora i „ „slobodnih izbora“- zar i jedni i drugi i Rusi i Ameri ne surađuju i trguju i tikve sade, s onim nekim vladajućim princem koji svoje rođake topi u- kiselini nekoj jakoj, do kostiju, S princem prijestolonasljednikom kojega ćemo nazvati, od milja, „Kiseli“, koji je i neki dan dao smaknuti , ne znam doduše kako, osamdest svojih političkih neprijatelja.
Vratimo se na Bidenovu rečenicu. Nije li Putin rekao kako želi srušiti izabranu vlast u Ukrajini ( najveća europska država) „denacificirati“ ju, što realno znači „deukrajinizirati“ Ukrajinu, jer su Ukrajinci- Rusi, vojno osvojiti Kijev… Ne čini li on to i tipično nacističkim metodama rabeći istu propagandu, riječi i rečenice. Glede Ukrajine iza Putina su i riječi i djela. Kakva je to uostalom rečenica o prijetnji uporabom nuklearnog oružja? Biden je izrekao tek jednu rečenicu koja iskače iz diplomatskog bontona. I to u Poljskoj koju Rusi u istraživanju javnog mnijenja s preko sedamdeset posto vide kao slijedeću poželjnu metu ruske agresije. Kad tome dodamo poljsko povijesno iskustvo s Rusima, s naglaskom na Pakt Staljin-Hitler, možda se nekome ipak ova rečenica svidi. Sva sreća je i u činjenici što ju je Biden u međuvremenu potvrdio, odnosno nije je se odrekao. Odakle toliki strah europskih čelnika, uključivo britanskih, pred Putinom, kad ih on inače „ne doživljava“, ma što govorili. Jednostavno mi je teško gledati što radi francuskom i neformalnom eunijskom, našem, predsjedniku Macronu. Ne dopušta mu da makar malo pomogne, sudjeluje, u evakuaciji civila, izgladnjivanih građana, Mariupolja, dok ga on ne sravni sa zemljom. Tako to ide „s riječi na djela“, a tu je još i „pukovnija Azov“ ( nekada tek bataljun) koja je ogromna prijetnja Imperiju. Jedna pukovnija? Doduše Imperij si je u međuvremenu priskrbio“ . kao protivnika, malo veću „pukovniju Azov“ u što se pretvorila cijela slobodna Ukrajina.
U redu, kako stvari stoje europski čelnici će čekati slijedeći ruski „anšlus“, „prisajedninjenje", „referendum“…, dok ne stigne zlo do njihovih vrata. Kuc, kuc… Ta imaju tih povijesnih iskustava. Valjda dok Berlin i Pariz ne dođu na red, Britanci će moći put Australije, Kanade (preblizu!) Novog Zelanda. Europljani će se pokoriti, poput Orbana- ukoliko ih ne oslobode Ukrajinci i Poljaci, Slovaci, Česi, Litavci, Latvijci, Estonci, Finci...
O Rusima, narodu. O njima sam očito pao pod utjecaj povijesne sage kako su im razni režimi, carski, pa crveno -carski i ovaj crno-crveni slomili kičmu. Ali oni u Ukrajini ratuju i ginu, a ne oligarsi i car Putin. Oni „obični“ Rusi ubijaju druge , ili iste Slavene, oni „obični“ Rusi. Oligarsi i Putn su pod zemljom duboko u bunkerima, a oni su na „otvorenom“ i sa sobom će se kad-tad morati suočiti. Zašto ih ovih dana i preko sedamdeset posto podržava agresiju na Ukrajinu i priželjkuje isto Poljskoj? Zašto?
Kad sam kod riječi, rečenica, retorike, jedna stvar me začuđuje: rusko, uključivo i Putinovo korištenje i retorike, pa i strategije i taktike iste kakvu su koristili srbijanski nacional-socijalisti u agresiji na Hrvatsku. Ne zbog sličnosti, istosti, već zbog činjenice što je ona- gubitnička kakvom će se pokazati i u ovom, ruskom slučaju agresije na Ukrajinu.
Mato Dretvić Filakov