Došao dan poslije

Donald Trump  predsjednik Amerike ponovo (DTPAP)  nakon četverogodišnje stanke. Naravno da netko iz male europske zemlje mora, sebično, gledati učinke izbora u svom domu.

I ova predsjednička kampanja pokazala je da je američko društvo, prvo, „first“, u dubokoj krizi. Zar zemlja u kojoj su snovi stvarnost, mogu se navodno ostvariti, nije mogla imati barem mlađe kandidate, primjerice ? Nu, to je sitnica , gruda iz lavine.

Mišljenje o Donaldu Trumpu nisam promijenio, slično je kao i za prvog mandata, posebno nakon što je bio „zapovjedno odgovoran“ za nasilni upad prosvjednika u Kongres  koji je za posljedicu imao ljudske žrtve, među njima i policajce. Ne mogu se dostatno načuditi da se netko takav  nakon toga može ponovo uopće natjecati za predsjednika, ali i to je Amerika.

Za ove kampanje najviše su me iznenadili pokušaji atentata na njega i uvjeren sam kako su mu oni značajno pomogli. Atentati na američke predsjednike i kandidate inače nisu neka novost, prije  žalosna tradicija. Kad se radi o kandidatima vjerojatno je najpoznatiji onaj na Roberta Kennedya koji je bio uspješan, nakon istog takvog na brata mu, Johna F. Kennedya, predsjednika. Obojica- demokrati. Gadno je nastradao i Ronald Reagan, predsjednik, republikanac.

Nemam kamo do li zaključiti kako su u kampanji najuspješniji oni neuspješni atentati, posebno ako ih je  „preko nekoliko“. Osobito ako je kampanja reality (e)misija u nastavcima.

Neuspješni atentati znaju biti od izuzetne koristi i vlastodršcima, kao što su jednome od najvećih podržavatelja Trumpa u susjedstvu ( koje je nekada zvalo „komšiluk“) Aleksandru Vučiću. Taj ih se napreživo, naužio, možda i pedesetak, a i još će- „ako bude sreće“. Njegovi su još zanimljiviji, zbivali su se u propagandnoj mašti.

Ah kako me svrbe prsti za jednom finom teorijicom urote, pa moćne mračne elite, „duboke države“, „okultne oligarhije“, crno plemstvo, crvena kominterna, sotonističke udruge i još toga.… Ali, možda drugom zgodom, dok još bude slobode govora, a naročito laganja, širenja laži. A ne će još dugo trajati, kako stvari stoje.

Sada malo prizemnije, najprije ću utvrditi polazište., „od doma“, iz Europe. Mjerilo svake politike „od doma“ odnos je prema ruskoj agresiji na Ukrajinu, najveću državu u Europi, i sve s njom povezano. Odnos prema njoj je mjerilo svih (geo)političkih stvari, „postojećih da jesu, a nepostojećih da nisu“, da parafraziram  starogrčkog filozofa. Naravno , smatram da je eskalacija sukoba na Bliskom istoku i s njom povezana.

Amerikance neka Trump usrećuje, to nije moja stvar.

Učiniti Rusiju ponovo velikom

Cilj Putinove agresije je jednostavan- učiniti Rusiju velikom ponovo, a jedan od koraka u tom smjeru, ne i prvi, a kamo li posljednji je Ukrajina. Jednostavno , riječ je o započetom procesu rekolonizacije. Ona pak u konačnici znači povratak Rusije na rezultate Drugog svjetskog rata, da ne okolišam.

Ostalo su bajke i analitičarska naklapanja.

Trump želi isto s Amerikom (MAGA, skraćeno) na račun  svih, Europe možda prije svih. U Ukrajini mu se nudi prigoda za početak kad je prvu davno propustio.

Čitam kako je već preko nekoga svog suradnika poručio Ukrajini „da zaboravi Krim“, za prvi koračić. Zatim slijede pokrajine koje je ruska Duma već „prisajedinila“ Rusiji ( Anschluss) iako ih još vojno ne kontrolira u cijelosti.

Znakovito je da odnedavno Kim Jong Un, nakon naoružavanja Rusije,  šalje vojnike u sukob s Ukrajinom, isti onaj kojega je Trump htio privoljeti miru. Stari iskusni trgovac i pregovarač.  Sada je Kim Jong Treći u vojnom sporazumu s Putinom, nekom vrstom začetka ruskog NATO pakta kojemu prethodi osovina Moskva - Pjong Jang.  Ah on je veliki biznismen, trgovac, poznaje ljude,prati ga Božji blagoslov, kako vjeruju njegovi obožavatelji…

Dakle kakav NATO u Ukrajini, suprotno- u okviru i ruske ideologije euroazijanizma, eto Sj. Korejaca u Ukrajini, u Europi. Nikakav posrednički rat (proksy) već izravno uključivanje- čizmom na ukrajinsko, europsko tlo. Kako bi se to moglo definirati, kao kakav rat? Kim Treći sada prijeti Zapadu i nuklearnim oružjem, ruskim doduše.

Baš će me zanimati što će Trump poduzeti u vezi s ovim novim paktom, naročito u odnosu na Južnu Koreju i Japan, pa i Kinu. Kini se novo savezništvo, njegova čvrstina i vojni angažman DNR Koreje ne dopada.

Treća „sreća“ Europe?

Europi je ovo možda treća zadnja, prilike za – samouništenje, jer se kroz prve dvije, Prvi i Drugi svjetski rat, provukla. Sličnosti s njima su očite i idiotu (onome kojega politika ne zanima, niti se u nju miješa, o njoj ne razmišlja, ne  sudjeluje…)

Od Prvoga ću podsjetiti na rovovsko ratovanje koje traje godinama, skoro će deset, što je za ne vjerovati. Simbolično u tom „rovu“ i oko njega iz Prvoga rata  „okotili“ su se totalitarizmi , rođena braća i sestre, koji i danas žive u različitim mutacijama.

S Drugim je, njegovim početkom, sve skoro u dlaku isto- jedino je atomska bombica sada na početku, onda je bila na kraju, a i više je „vlasnika“, malo se vlasništvo nad njom demokratiziralo.

Evo sličnosti, istosti.

1.      Drugi svjetski rat pokrenuli su nacistički,  fašistički i staljinistički režimi, svi podrijetlom iz istoga, komunističkog „gnijezda“. Nakon komadanja Poljske, prema paktu Hitler-Staljin, SSSR se požurio nastaviti Drugi svjetski rat napadom na Finsku s najmanje pola milijuna vojnika(Zimski rat) slijedi okupacija baltičkih država i Besarabije, dok Hitler nadire prema  Francuskoj i zemljama Beneluxa. Pakt Hitler-Staljin podržavali su i svi komunisti (Kominterna) pa i ovdašnji, a i agresiju na Finsku. Finac Oto Kusinen, funkcionar Kominterne podržao je agresiju na svoju zemlju, bio i predsjednik okupirane Karelije  kao Finske Demokratske Republike, kvisling prije Quislinga. 

2.      Putinov režim nova je „sorta“ totalitarizma ideološki sastavljena od svih prethodnih, carizma, boljš-staljinizma, nacizma( Ivan Iljin)restauriranog pravoslavlja, restaurator KGB, dodanog euroazijanizma. Naravno, tu je i teorija „krvi i tla“- Ukrajina je ruska, Ukrajinci ne postoje, a oni koji se takvima osjećaju su nacisti. Pritom se zaboravlja da nije Bandera sklopio pakt s Hitlerom, već Staljin, koji je u Rusiji rehabilitiran.

3.      Prije Drugog svjetskog rata događala su se „prisajedninja“,“anšlusi“ uz referendum ili bez, Austrija, Sudeti, Čehoslovačka, kao i u slučaju ruske agresije na Ukrajinu 2014., a još ranije, 2008., zbio se napad na Gruziju. Sve isto ili sporazumno, ili prešutno od strane Zapada. Saveznici  Rusije u agresiji na Ukrajinu su također autoritarni i gori režimi. Iran, Sj. Koreja, donekle Kina, sultan Erdogan, a na njegovoj strani je Orban, odnedavno Slovačka i niz stranaka i pokreta , od desna na lijevo,u Euniji, ostale izostavljam.

Valjda je sličnosti dosta, jedino ako se ne primjeni finski scenarij iz 1939. Nadam se da se tako slavno Donald Trump ne će imati volje upisati u povijest. (Ako je bude.)

„Zamrznuti rat „ ne postoji

Osim toga neko rješenje „zamrznutog  rata“ kratko bi trajalo, takvi režimi se ne zaustavljaju osim u dva slučaja, kad udare „glavom u zid“, ili se uruše iznutra, čemu treba dodati nuklearno oružje i stalnu prijetnju njegovom uporabom.

Putinovo, privremeno, rješenje podrazumjeva otimanje dijelova Ukrajine koje je Duma već „prisajedinila“ (finski scenarij) dok bi ostatak Ukrajine trebao biti satelitska ruska država. Ništa on ne priznaje, niti priznanje Ukrajine, niti jamstvo suvereniteta prema Budimpeštanskom sporazumu, niti međunarodno pravo, niti činjenica da je Ukrajina bila osnivačima UN-a…Ništa.

Oni su mislili ( Putin) da bi sve bilo u redu da je Ukrajina poslije svega već davno postala ruska satelitska država, poput Bjelorusije, država bez suvereniteta, identiteta. Tek gubernija s tim imenom.

Europi na izbor, a o Americi MAGA, ponovo velikom ništa- bez Europe. Ruropa  ili će stati, na noge , ili nestati.

 Nego Trump bi mogao pripaziti na Aljasku. Putinu može pasti na pamet da su Ameri svojedobno malo platili za nju, pa ju tražiti nazad, ili neku ogromnu nadoplatu. I on želi Rusiju učiniti velikom ponovo. Uostalom , a kako međunarodno pravo tretira kupoprodaju teritorija, okupiranih i inih među državama, u ovom slučaju oko 1.5 milijuna kvadratnih kilometara! Za Aljasku se doista može tvrditi da je bila ruska, rusko vlasništvo, a država Amerike je postala tek 1959. godine. Aljaska je inače  po površini približno jednaka kao Francuska, Ukrajina i Njemačka zajedno.

Idemo doma

Ne razumijem ni ovdašnje ljevičare, ni desničare razne, mostaše, možemaše, zelenaše i ostale koji podržavaju Trumpa i(li) Putina, izravno ili posredno ili u paketu. Posebno su  smiješni razni suverenisti, domovinci što li su. Pa u društvu su s Orbanom , koji također želi, slika, Mađarsku ponovo velikom i sadi bundeve i tikve s Vučičem na štetu Hrvata u Vojvodini, zasad. Možda ćemo morati  opet , zarotirati konja Banu.

S Vučičem koji gardi veliki svetosavski svesrbski svijet, Dodikom, crnogorskim četničkim, aktivnim, vojvodama, SPC-om…Finoga li društva. Pa svi oni računaju i na  neki darak od Putina i svi s pogledom na Hrvatsku.

E pa svaka čast.

Za Trumpa ćemo tek vidjeti, kad se razgrnu sve te laži, kako će se snaći između Putina i Sj. Koreje, Putina i Kine, Putina i Irana, Irana, izraela  i Saudijske Arabije, Tajvana i Kine…

Uglavnom bit će veselo, kao u pravom , smrtonosnom reality „šou“.

Nas će spasiti naš „mirotvorac“ Zoka, odnedavno i radićevac, valjda je to utjecaj Kreše Beljaka.

Ne znam je li pročitao da su komunisti ( Partija) u travnju 1941. najvećim zlom smatrali ne ustaše , već HSS ( Aleksandar Ranković). Ma nema veze  grabi po izbornoj bazi i po dnu, što bi on rek'o, k'o „polusvijet“.

Mato Dretvić Filakov    

Ovdje počnite pisati...