Medija, politika, svijet pita se danima kad će Rusija napasti Ukrajinu, a pravo je pitanje: Kad će prestati?
Zvoni , puši se , užarila se , zrači, izgorjet će …medija od silnog gatanja okolo pitanja:
- Hoće li Rusija napasti Ukrajinu?
- Hoće li biti rata?
Dobra stara Pitija, proročica iz Delfa ( stara Grčka) prorokuje ratniku: „Ibis redibis numqam peribis in bello.“. Sve ovisi o zarezu. Gdje ga staviš tako ćeš proći. Prevedeno sa zarezima na latinskom: „ Ići ćeš, vratit ćeš se, nikada ne ćeš poginuti u ratu“ ( zarez iza redibis). Ali ako ga metneš iza numquam : „Ići ćeš , ne ćeš se nikada vratiti, poginut ćeš u ratu.“
Svekolika ovdašnja i svjetska medija zaposjednuta je suvremenim gataocima i gatalicama, Pitija do Pitije i svi oni/one odgovaraju, gataju na gore postavljena dva pitanja koja su ustvari jedno te isto. I čine to uporno i u vrijeme kad i dok rat- traje! Odavno rat u Ukrajini traje, od davne 2014. I nikada nije prestajao. Te davnašnje godine Rusija je napala Ukrajinu, zaposjela Krim , prvo „referendumski“, zatim vojno i na koncu ga „prisajedinili“ ( rekli bi Srbijanci) . Te još u međuvremenu spojili s mostom. Slično se događalo i s dijelom istočne Ukrajine, gdje su nastale dvije „sao-pokrajine“, Donjecka i Luhanska narodna republika. Tamošnju pobunu je vojno, oružjem i ljudstvom , bez uniformi, pomogla, vodila, Rusija. Zatim je kroz godine, od 2014. tamošnjim stanovnicima podijelila državljanstvo, pod stalnom prijetnjom formalnog „prisajedinjenja“, koju je ruska Duma opet ponovila, tražeći od Putina da republike prizna kao samostalne, a poslije će lako. On prijedlog „razmatra“. Ima već takvih, neformalno, u Ruskoj federaciji tri., Pridnjestrovje, Abhazija, Južna Osetija. Krim je bio geostrateški suviše važan , pa se s njim sve, i referendum i okupacija ( „povratak“ majčici Rusiji) odigralo brzo, bez faze „samostalnosti“. Pobuna u Donjecku i Luhansku došla je ubrzo poslije Krima. Razlog-vojno razvlačenje tada ionako slabe Ukrajine kako se ne bi (eventualno) usmjerila isključivo na Krim, ali i kako bi se međunarodnoj javnosti pokazalo da u Ukrajini ima još nezadovoljnih Rusa. Stižu i primirja, prvo 2014. drugo 2015., te mirovni sporazumi tzv. Minsk 1 i Minsk 2 pod patronatom EU, Amerike , OESS-a izrazito nepovoljni za Ukrajinu. Slaba Ukrajina, već tada moćna Rusija i tzv. Zapad koji se nastoji riješiti brige što prije. „Koliko je meni poznato“ ( tetec Ožbolt iz Gruntovčana) on ni ne spominje Krim. Fino, sa stajališta Ukrajine, „otišao“ Krim, tko jamči da ne će i drugi „komadi“ zemlje, jednoga dana. A ne'š ti sankcija protiv Rusije, pa nije to Srbija iz sredine devedesetih, a ni nju ih one nisu bacile na koljena. I tako je rat nastavio trajati, nižim intenzitetom, kao što je i u Hrvatskoj trajao do konca 1997., a ako netko misli kako je i završio gadno se vara.
- za Nebeskih sto junaka revolucije Dostojanstva, odaje im se počast 20. veljače,
- za sve civile poginule u Ukrajini od 2014. do danas,
- za sve vojnike, uključivo i ruske ( koliko tisuća?) poginulih "na manevrima" u Ukrajini.
Razoružanje
Ukrajina, tada treća nuklearna sila, se odrekla 1994. Budimpeštanskim sporazumom nuklearnog oružja i prepustila ga Rusiji. Sporazum potpisali Ukrajina, Rusija, SAD i Velika Britanija, a potpisnici su Ukrajini jamčili (i) suverenitet. ( Rusi spočitavaju Ukrajini da se ne pridržava sporazuma iz Minska, a oni su se Budimpeštanskog memoranduma pridržali? )
Razoružana hrvatska Teritorijalna obrana, bez sporazuma. Na njega se kasnije nadovezao i embargo na uvoz oružja., bez sudjelovanja Hrvatske s blagoslovom svih, bez ikakvih garancija. Oružja su, naravno, bitno različita, ali razoružanje je - razoružanje. Hipotetski: da je Ukrajina ostala treća nuklearna sila, Rusija bi „prisajedinila“ Krim?
Namjeravao sam navoditi još sličnosti između srbijanske agresije na Hrvatsku i prije devedeset i prve i nakon Sarajevskog sporazuma i ruskog na Ukrajinu od 2014. , nu odustao sam, suvišno je. Dostatno je navesti ono najvažnije- ideologiju i propagandu. Odatle su uostalom „podrijetlom“ oba agresivna rata- onaj iz devedesetih usmjeren na Hrvatsku iz „srbskoga sveta“, ovaj na Ukrajinu dvadeset i tri godine kasnije iz „ruskoga svijeta“.
„Srbski svet“ sam predstavio na ovim stranicama u nekoliko tekstova, a ruski u tekstu pod naslovom „Ruski svijet i Ukrajina“. Istina, „srbski“ se ranih devedesetih nazivao drugačije, velika Srbija i sl., a odnedavno se po uzoru na ruski zamaskirao u „srbski svet“., ali je u odnosu na prethodne inačice ostao isti onaj - samo drugo pakiranje. Ne ću ovdje o ruskom svijetu, o njemu sam detaljnije pisao u spomenutom članku u kategoriji „svijet“. Tek kako se radi o opakoj mješavini totalitarizama svih fela, a čini se kako je ona prvenstveno namijenjena Ukrajini i Bjelorusiji, koja je, eto u ovom ratu, koji će ili ne će početi(!), konačno pala, Lukašenko , koji se izmicao konačno se predao. Spomenut ću još neku vrstu neopanslavizma i euroazijanizam. Ruski svijet je vječna civilizacija i proteže se od „Kamčatke do Karpata“( Putin) Glede Ukrajine najvažnije je što za ruski svijet Ukrajinci ne postoje- oni su jednostavno Rusi. Putin je Ukrajince još u rujnu 2013., u vrijeme njihova pregovaranja o pristupanju EU upozoravao „ … želim ponoviti, mi smo jedan narod.“ Eto odatle je taj rat Rusija započela 2014. i traje, kao „zaboravljeni rat“ proteklih osam godina. Stoga je pitanje „kad će početi ruski napad na Ukrajinu“ jednostavno zaglupljujuće. Ili, Zapad se pravio osam godina kako ga nema , a sad ge eto ima , štoviše- bit će sutra, prekosutra, za tjedan , dva…
Dvije tri, riječi o ruskoj propagandi protiv Ukrajine. Ti koji se suprotstavljaju Rusiji su pradavni nacisti, današnji gadni desničari , Desni sektor, neonacisti, genocidni, ubijaju djecu i civile... A Rusi- oni su „“patrioti“- ruskoga svijeta. Poznato vam od nekud i od nekoga?
Mato Dretvić Filakov ...