Migranti i migranti

Migranti, problem njihovih migracija u središtu je svake suverenističke, hiper konzervativne, krajnje desne politike, evangelikanerske američke, navodno fundamentalno kršćanske kojoj su se priključili protestanti drugih denominacija, pa i dio novih katolika u Americi ( Vidi pod „J.D, Vance.“) gdje su dugo protestanti prema katolicima bili neprijateljski usmjereni.

Ovaj problem se često promatra „na veliko“, primjerice za cijeli Zapad, zatim za Europu i Ameriku, a to je potpuno krivo. Zbrajanje krušaka i jabuka iako imaju zadnjih petsto, šesto godina i nešto  zajedničko : Tu se nalaze glavni pokretači migracija i sada trpe njihove posljedice.  I učinak nazvan po oružju iz tog Novog svijeta- bumerang efekt. 

Poslije Brexita
Nedavno su bili veliki prosvjedi u Londonu, antimuslimanski, antimigrantski. Oni su višestruko zanimljivi. Bili su usmjereni protiv novih, uvjetno, migracija nastalih poslije Brexita tadašnjeg suverenističkog i antimigrantskog pokreta. On je za posljedicu, jednu od, imao i bijeg  europske radne snage, prvenstveno migranata iz novih članica,  recimo Poljske, a zatim njen manjak. Brexit je uostalom i to imao a svoj cilj. I onda se dogodio paradoks, konzervativna vlada, koja je vodila Brexit  zažmirila je na nove migracije vala migranata prvenstveno iz muslimanskih zemalja.  I sada, još u svjetlu rata u Gazi ovi prosvjednici izabrali antimuslimansku stranu, dok je istodobno bilo i prosvjeda protiv Izraela.

Ove prosvjede nije vodio Nilgel Farage, koji je bio idejni vođa Brexita, on je sada najpopularniji etablirani političar, vjerojatni budući premijer, već neki navijački huligan koji je petnaestak puta bio osuđivan zbog sudjelovanja u uličnom nasilju.  Ništa zato, on obavlja prljavi dio posla za britansku desnicu. U prosvjede se izravno uključio i „Hel Musk“ iz Amerike, najpoznatiji i najbogatiji migrant() u svijetu. Zanimljivo kako je netko iz takve društvene strukture mogao postati predvodnik prosvjednika, politička zvijezda.  Kakav društveni pad, nekad je za nešto slično trebao Oxford, danas je dostatna ulična, huliganska školica. „Neznanje je moć“ (i) u Londonu, kako „1984.“ za Velikog Brata ( vidi pod „Orwel“) tako izgleda  i  danas.

 „Migracije“ i migracije

Ali nije mi ovo najvažnije u temi, već činjenice kako se u različitim zemljama javljaju slični antimigrantski pokreti većinom populistički, desni, navodno i suverenistički… Prvo, takvi pokreti u Britaniji, Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Nizozemskoj, Belgiji, bivšim kolonijalnim silama sasvim su drugačiji, drugih korijena, od onih koje to nisu bile. Drugo, migrantski problem u novoj , relativno, zemlji nastaloj imigracijom, Americi , Novoj Oceaniji druga je priča, tim prije što je ona bila uzročnik novih migracija – i u Staroj Oceaniji ( bivše europske kolonijalne sile).

Lokalna migrantica, foto Trn

Stara Oceanija si je, najkraće, stare migrante dovela svojim kućama, što silom što milom (ropstvo, povlačenje domicilnih suradnika iz bivših kolonija u vrijeme dekolonizacije i sl…) da im, recimo, šišaju travnjake, ili oni s više toga talenta igraju nogomet, osim ostaloga.

Novu migraciju, iz druge polovice dvadesetog stoljeća potaknula je, prvenstveno vojno, Nova Oceanija, domigrantski Amerikanci, kako prema sebi ( Kuba, Vijetnam nakon poraza…) tako nešto kasnije, od početka devedesetih, i prema Staroj Oceaniji, ponajviše muslimanske  narode, Irak, Afganistan, Libija, zatim Sirija…u koju se 2015. uključila i Rusija. Njom su istodobno isti problem dobile i sve ostale male europske  države – „ni krive ni dužne“, pa tako i Hrvatska.

Primjerice kubanska migracija je nastala nakon poraza Amerike ( i njene mafije, i mafije) na Kubi i pobjede Fidela Castra i Ernesta Che Guevare, pa pravac prvenstveno Florida. S Floride je i Marco Rubio Trumpov sekretar vanjskih poslova.

Sam je potomak kubanskih migranata, moguće mu je i otac živio i na Kubi.

Sasvim sigurno je Trumpu na izborima donio puno glasova  Latinosa. I zamislite, sada mora sudjelovati u deportaciji migranata. Najviše Latinosa, od Meksika do Venezuele. Neke do deportacije u logoru na Floridi čuvaju krokodili i pitoni. Gorke li sudbine migranta podrijetlom s Kube.

Kasnije su Latinosi dolazili s Juga , kao berači rajčica  i sl. kao potrebni, a što se tiče droge, nisu oni razvili mafiju, imali su se na koga ugledati, a niti su , još davnih šezdesetih proizvodili LSD, i t.d.

Peter, Elon i ostali

Nije Marc Rubio izuzetak ima ih i poznatijih, pa i utjecajnijih. Evo ih nekoliko: Peter ( Peter) Thiel, Elon Musk, prva dama( druga, treća…) Ah, oni-a su „migranti s reguliranim statusom“.

Danas ti ga u hipu može regulirati Trump, platiš , mislim pet milijunčića dolara i regulirao si status, a može i jeftinije, ali ne za branje pomidora, već ,reciomo, već kao „berač“, stručnjak za UI-tehnologiju. Plati ti američka kompanija.

 Prva dvojica su odrasli i formirali se u mladosti u Južnoj Africi u vrijeme apartheida. Živjeli su u bjelačkim getima i crne domoroce viđali eventualno dok su im šišali živicu ili meli dvorište. Neki izvori govore kako je Peter Thiel živio u  tamošnjoj njemačkoj emigrantskoj zajednici koja je redovito slavila Hitlerov rođendan.

Rođen je u Njemačkoj ( Frankfurt , 1967.) preko Amerike završio u Južnoj Africi pa zatim opet u Americi. Neke indicije govore kako mu je šira obitelj iz skupine onih Nijemaca koje su Amerikanci amnestirali nakon  poraza Hitlera i odveli u Ameriku kao stručnjake za raketnu tehnologiju ( veza, von Braun i ekipa, svemirski program). Po povratku u Ameriku studirao je-pravo i filozofiju na Stanfordu.

Bez sumnje je najmoćniji i najutjecajniji američki silicijski teh-oligarh, a političarima na vlasti gazda iz sjene, njihov mračni kralj. Donator je američkih desničarskih pokreta (MAGA).                                                                                                                                      T

ražio ih je tražio dok ih nije našao u Trumpu za prvog mandata, a u drugom mu se posrećilo. Vancea, poslovnog suradnika, došlepao na podpredsjedničku poziciju, budućeg, kažu, kršćanskog kralja Amerike. D.T. je pritom po svemu tek reality glumac u predstavi – i primatelj donacija, u stotinama milijuna, ma obiteljski gledano u milijardama dolara, „velikih i lijepih“.

Nije neka novost da američki oligarsi utječu na izbore američkih predsjednika, ali čini se da je teh-oligarhija konačno  njima ovladala, barem joj se tako čini. To da je glavni u sjeni također nije ništa novo, novost je tek kako je on filozof koji bi želio biti i kreator novog društva. Ni to nije novost, eto prije njega se slično ponašao s guranjem koncepcije „otvorenog društva“ Đula Šoroš. Ovaj bi tu i prethodne zatvorio, zalaže se , navodno , za slobodu, ali bez demokracije i različitosti, multikulija naročito. Ogulite li ove dvije koncepcije, sada već prakse, zapravo je nevjerojatno koliko je to isti, ljuti, luk, koji grize pojedinca do suza i dublje, do krvi i kostiju, nu to nam nije ovdje tema.

Nastavit će se)

Mato Dretvić Filakov