Revizija komunističke  pastorale

Jesu li rođeni u bivšoj državi znali što je bilo prije? Danas je sasvim jasno da nisu. Istovremeno su oni koji su preživjeli Drugi svjetski rat živjeli dvostruku povijest, dvostruku istinu. Pobjednici jednu, poraženi drugu o kojoj su morali šutjeti. Bilo izvan zatvora, bilo unutra dok su neki ušutkani  zauvijek. Ipak za otkrivanje laži nikad nije kasno. Krenut ću lagano, anegdotalno.

 Ne ću početi s anegdotom iz pionirskog već iz studentskog života u bivšoj državi za Titove vladavine.

Bilo je to godine 71.-72.

Dođe student po drugi puta na ispit iz istog predmeta i pruži indeks profesoru. On ga otvori i upita:

-A što je ovo bilo?

- Ništa, prekrižio mi ocjenu- odgovori.

- Zašto ?- upita taj drugi profesor istoga predmeta.

- Nakon što mi je upisao ocjenu, postavio mi je još  pitanje o Lenjinovim Aprilskim tezama, naime „gdje ih je on napisao“- objašnjava student.

- U Finskoj- odgovorio sam.

- Znam , ali gdje u Finskoj- pitao je dalje.

-Slegnuo sam ramenima, nisam znao- odgovorio je.

-Pod plastom sijena, pod plastom sijena, kolega!- naljutio se,  prekrižio ocjenu i poslao na ponavljanje ispita.

-Svašta, ili nešto slično rekao je novi ispitivač i upisao, ako se dobro sjećam studentu ocjenu više, bez ponovnih ispitivanja.

Profesor koji je inzistirao na  „pastorali“ o Lenjinu i boljševizmu, komunizmu bio je nešto kasnije autor knjige koja je iz odavde bila preteča Memoranduma SANU, mnoge memorandumske teze su iz nje prepisane, skoro. Pisao sam o tome, ali to nije za anegdotu bitno.

 Kao ni to da je drugi profesor poslije stao na tzv. ustavobraniteljsku stranu.

Ne „plast sijena“ već oklopni vlak

Kvaka je u činjenici što se ni na tom fakultetu, a pitanje da li igdje, nije smjelo poučavati drugu, važniju činjenicu , naime onu kako je Lenjin stigao u Finsku i tko ga je doveo, dovezao ustvari  ,navodno, „pod plast sijena“. Pojma o tome nismo imali do početka devedesetih.

A stigao je iz Švicarske, u njemačkom oklopnom vlaku, uz brigu i osiguranje cijelim putem. Poslije su ga prebacili preko Baltika u Finsku,  zaleđe Petrograda. (Danas je to vjerojatno Rusija, za pakta Hitler –Staljin okupirani dio Finske,  Karelije, pretpostavljam.) U Petrograd je stigao vlakom na Finski kolodvor i , kao, proglasio Revoluciju.

I tako se „bauk komunizma“ i po danu i po noći krenuo širiti  Rusijom i svijetom, a baulja još i danas.

Njemački Reich je Lenjina pomogao osim organizacijski i prijevozom već , što je puno važnije, i vojnički. Njegove odrede „internacionalista“ činili su zarobljeni njemački i austro-ugarski zarobljenici, koje se su Nijemci i dodatno naoružali. Lenjinov „darak“ bio je mir u Brest- Litovsku i izlazak Rusije iz rata.

Revolucionarni teror je krenuo odmah, a glavne i najbrojnije žrtve su bili- seljaci, milijuni seljaka. Za njih prije svih je i patentirao konclogore, prvi u svijetu za svoje građane. Bio je prvi krvolok revolucije, ali ništa nisu zaostajali ni Trocki, Staljin i ostali. Dodam li ČEKU, GPU, NKVD , KGB, FSB… Tako je eto tekla , i još nije završila, Lenjinova „pastorala“. Nu ovo su samo „sitnice“ s njena početka, slijedio je GULAG .  Kasnije , dvadesetih i tridesetih godina iz komunizma su se „rodila“ dva nova totalitarizma- fašizam i nacizam, a s vremenom su, naročito danas, počele cvasti diktature sve po svuda  koje su ustanovile da nije važno je li „mačka crna ili bijela već da lovi miševe“.

Nisu li ove simpatije s početka oklopne „revolucionarne pastorale“ bile poticajne i za kasniji Pakt Hitler-Staljin“ pod kojim je bila i podržavala ga i ovdašnja sekcija komunista, KPJ, sve do bijega u šumu Brezovica? Naravno da jesu, ali i to se prešućivalo i tumačilo kao Staljinova genijalna taktika.

(Nastavit ćemo s „iskapanjem“. )

Mato Dretvić Filakov